| Autor: Danijel.Turina@sprint.pub (Danijel Turina) Datum: 1997-03-29 13:28:08 Grupe: hr.fido.religija Tema: Bog ili privid? 1/3 Linija: 153 Message-ID: 40c_9703300300@hrfido.fido.hr |
MT>S ovime se slazem... Jedino, sto si se gore onda pogresno izrazio. :) MT>"ja nisam tijelo, ja sam duh" stoji za covjeka koji odbacuje svoje MT>tijelo kao nesto sramotno, vrijedno prezira, nesto s cime se on ne MT>moze nositi pa od toga bjezi. Trebalo je stajati npr. "ja sam MT>tijelo, ja sam duh", ili jos bolje, "ja sam duh u tijelu" jer je u MT>tijelu nastao duh. Meni se cini da Ti meni cijelo vrijeme pokusavas staviti u usta nesto sto definitivno ne predstavlja moj stav. Dakle, ja bezrezervno i bez daljnjeg tvrdim kako svjesnost _ne predstavlja_ proizvod rada mozga, nego mozak predstavlja formu ocitovanja svjesnosti. To zahtijeva malo dulju agumentaciju, tako da cu pastati jedan komad koji sam po tom pitanju pisao Bruni (Subject Prosvjetljenje, 06-03-97): ---------------- Pazi, sad me tjeraš da preciznije objasnim (ponovo!) kako se to Apsolut očituje kao mnoštvo bića i sveukupnost Kreacije. Dakle, evo: Jedna, vrhovna i nepodijeljena Stvarnost, neočitovana i transcedentna, bezuzročni je uzrok i bit svega uzrokovanog i očitovanog. Ona se, ostajući neočitovana, stalna, jedna i nepodijeljena, očitovala kao uzročnost. Uzročnošću je nastalo mnoštvo i odnosi među mnoštvom, koji su pravedni po svojoj prirodi. Tako je pravednost osnovni temelj postojanja uzročnih odnosa, te tako relativnosti (lat. relatio, odnos). Taj ustroj, relativnost, tumači se kao Božanska Energija Očitovanja, iliti Prakrti Šakti, Priroda. Ona omogućuje da se Nepodijeljeno Jedno očituje kao podijeljeno mnoštvo, istodobno ostajući u Svojoj zbiljskoj Jedinoj naravi. Izvedba tog očitovanja, direktno utemeljena u Prakrti Šakti, jesu tri gune, ili u prijevodu "kakvoće": sattva, rajas (rađas) i tamas. Sattva je svojstvo vrline, rajas je svojstvo strasti (kretanja, dinamičnosti), a tamas svojstvo tame (nepokretnosti, neznanja, laži). Kao što tri elektronska topa, R, G i B, svojom projekcijom stvaraju sliku na fosfornom zaslonu, isto tako se Apsolut, prosijavajući kroz tri gune Prakrti Šakti, očituje kao privid raznolikog mnoštva. Postoje tri osnovna oblika Kreacije: kauzalni (uzročni), astralni (mentalno-dojmovni) i fizički (ovaj ovdje). U svakom od oblika (mahat-tattva) postoji mnoštvo istorodnih Svemira, u kojima pak postoji mnoštvo svjetova (Zemlju tako treba gledati kao jedno malo zrnce prašine u jednom od materijalnih Svemira, koji je pak zrnce prašine u materijalnoj Mahat-Tattvi). Svojom nepojmljivom moći, Apsolut (brahman) očitovao se kao mnoštvo relativnih očitovanja; iako je time ostao potpun i cjelovit, neizmjenjen u Svojoj veličini i odvojenosti, sveprisutan je kao samo _postojanje_. Bića, poistovjećena s tijelom u kojem žive, te sa situacijama u kojima se nalaze, prividno doživljavaju sebe kao projekciju triju guna Prakrti Šakti, gubeći iz vida da su uistinu Nepodijeljeno Jedno; tako doživljavaju žalost (rajas usmjeren prema tamasu s eventualnim primjesama sattve - dakle, strast pomiješana sa neznanjem jednako žalost. Ta žalost može biti utemeljena u vrlini, ali je primarno zasnovana na neznanju). Sve te stvari pripadaju samo Prakrti Šakti; one nemaju veze s Istinom, koja sam Ja Jedan. ---------------- To je o odnosu apsolutnog i relativnog, dakle ne opisuje sasvim sam predmet rasprave, dakle predstavlja li svijest proizvod rada mozga ili mozak predstavlja alat kojim se svijest ocituje u materijalnom. Ovdje sam sklon citirati jedan od drugih segmenata, isto tako Bruni (14.3.): ---------------- Idemo polako: stav po kojem smo sad kreteni a nakon smrti se to stanje naglo i naprasno mijenja u stanje izravne spoznaje Boga je smiješan. Nakon smrti fizičkog tijela, nalazimo se (uglavnom) u astralnom tijelu, koje je, recimo, energetsko-misaono-dojmovni pandan ovog fizičkog tijela. To tijelo je u stvari pogonski sustav za um i osjetila kakvim ih sada opažaš, samo što se nikad ne uspijeva očitovati u potpunosti zbog objektivnih osobina fizičkog tijela (nesavršene strukture mozga i raznih zagađenja). Dakle, u astralnom tijelu imaš znatno, _znatno_ moćnija osjetila nego ovdje (osim, mislim, dodira), razgovor funkcionira izravnom razmjenom misli i stanja duha, ideje se mogu materijalizirati, moguće je "posaugati" svo željeno znanje u trenutku i sl. Na primjer, želiš razumjeti Hawkingovu teoriju "sivog zračenja" horizonta događanja, i to znanje Ti je u cijelosti dostupno u trenutku. Možeš opažati bilo koji događaj na fizičkoj razini, ali nisi u stanju na toj razini djelovati. Nalaziš se (uglavnom, za prevladavajući broj ljudi) na ničoj astralnoj razini (sanskrtski naziv je čandraloka, "Mjesečev svijet", u smislu da ne posjeduje, nego samo odražava svjetlo, otprilike u tom smislu). Čak i ta, niža razina pruža bićima do te mjere veći stupanj zadovoljstva od Zemlje, da ju uglavnom svi smatraju ciljem postojanja. U standardnom Vedskom Hinduizmu to je "Indrin svijet" ili svarga, stanište bogova. Isto tako, odgovara opisu raja u većini religija (naravno, službena teologija većine religija nadilazi takav svijet i kao "raj" opisuje stanje jedinstva s Bogom, što je za nekoliko razina više). Da ne misliš da sam to ja izmislio, pogledaj si opise NDE od Raymonda Moodyja jr. i Melvina Morsea: iskustvo tog tipa (opis čandraloke) dokumentirano je desecima tisuća primjera. S druge strane, koliko god um i osjetila bili usavršeni, Ti bi sebe i na takvom svijetu doživljavao vrlo slično kako to činiš i sada (naravno, u onim bitnim dijelovima, kao što su doživljavanje vlastite prirode te želja za samostalnim postojanjem). Osim čandraloke, na astralnoj razini (mahat-tattvi) postoji mnoštvo svemira (više nego u materijalnoj MT), od kojih je svaki veći od bilo kojeg materijalnog. Razlike između astralnih svjetova su ogromne: tu postoje svjetovi na kojima žive yogini (hiranyaloka, siddhaloka, tapoloka, brahmaloka, vaikuntha itd.), koji su svi u svojem zadnjem materijalnom utjelovljenju dostigli Božansku Svijest; oni ljepotu prekrasnih astralnih svjetova uopće ne opažaju, budući zadubljeni u spoznaju Vlastite prirode. "Iznad" najviših astralnih svjetova postoji kauzalna MT, prema kojoj su svi astralni i materijalni svjetovi mjehurići sapunice. Bića koja ovdje žive nisu uvjetovana ničim osim neprestanim i beskrajnim blaženstvom Vlastite nespoznatljive i beskrajne prirode; njihovoj moći nema granica i oni stalno stvaraju astralne i materijalne svjetove, nadahnjujći ih životom. A iznad svega toga, u svemu tome i sve to sam Ja Jedan. ------------------ To bi predstavljalo neko moje gledanje na fiziku stvari (s tim da to nije samo gledanje/misljenje, nego i nesto vise od toga; ipak se ja ne nazivam yoginom bezveze). Da me ne pitas "cemu sve to i koja je svrha svega toga" (sto je slijedece razumno i ocekivano pitanje, IMHO), evo (Bruni, 06.03): ----------- BB>To ti ja i govorim. Ja mogu prihvatiti da možda postoji nekakav bog, BB>ali ne mogu prihvatiti to da je on utočište koje tražimo svi mi, BB>ogotovo zato što nije u stanju riješiti niti najmanji problem koji BB>mu postavim. Nisi u pravu. Ako kažem da to nema veze s Bogom, govorim o Bogu kakvim Ga većina ljudi sebi predstavlja: kao strogu, pomalo žestoku osobu koja stanuje "negdje gore" i baca gromove i munje (čitaj: "sudi grešnike i nagrađuje pravedne", whatever). Nema ničeg daljeg od istine od toga. Kao prvo, Bog ne _daje_ rješenje Tvojih problema; On sam _JEST_ rješenje Tvojih problema. Samo gledanjem u pravom smjeru, ničim drugim, konačno se oslobađamo želja: shvaćamo da ništa osim Njega nije vrijedno željenja, jer je On uistinu _sve_, i ništa ne postoji bez i/ili izvan Njega. Zašto bismo žudjeli za modalnim očitovanjem, kad je ono što želimo postići parcijalno, kroz izvitoperenu sliku, dostupno ovdje i sada, u neprikrivenoj cijelosti? Bog je najveća, _najveća_, neiscrpna i jedina radost. Svi oblici radosti koje doživljavamo, svi oblici ljubavi i sreće, bitka i spoznaje, samo su izvitoperene i blijede, beskrajno blijede slike Njega Jedinog. Om Namah Šivaya, Om Bhagavate Mahadevaya Namah! |