Autor: Danijel Turina
Datum: 2012-02-25 10:22:57
Grupe: hr.soc.religija,hr.soc.politika
Tema: Re: Marks i Isus
Linija: 123
Message-ID: 99a6cc672a293b54d152a7cca06c0746@tioat.net

-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

On 02/25/2012 09:45 AM, Tomislav Portada wrote:
> "Presvetli Danilo" wrote:
> 
>> On 2012-02-24 21:32:03 +0100, Rado said:
>>
>>> On 02/24/2012 07:53 PM, Presvetli Danilo wrote:
>>>
>>>> On tebi jest neprijatelj, za razliku od ostalih kojima nije. Oni su
>>>> našli luđaka (doduše inteligentnog i s velikim egom, ali ipak u
>>>> konačnici samo luđaka) i uhvatili ga u kolo pa se zabavljaju na
>>>> njegov račun. Ti to za sebe teško da možeš reći. Ukoliko je i
>>>> tebi to samo zabava, onda imaš gadan problem i trebao bi se
>>>> zamislit nad time.
>>>
>>> (nadlakćuje se na stol)
>>
>> Nadlakćivanje je nedovoljno i nebitno. Treba razmisliti, neovisno
>> u kojoj pozi misliš.
> 
> Mislim da je Rado htio reći da je asana[1] "nadlakćivanje" najprimjerenija
> meditaciji koja mu je sugerirana.
> 
> [1] http://hr.wikipedia.org/wiki/Asane

Zanimljivo je promatrati takve "rasprave" iz pozicije sociološkog
istraživanja, dakle promatrati kako nastaju "opće poznate istine" i
faktoidi u ljudskom društvu. Dakle imaš par teško, ali baš teško
psihički bolesnih likova koji se naglas razgovaraju sami sa sobom i
izmišljaju različite ludosti, koje drugi njima slični luđaci prihvaćaju
ukoliko se stvori presjek između njihovih ludosti, i sve je zapravo
svedivo na to da im nešto uzrokuje psihičku traumu pa se oni
organiziraju kako bi bacali kamenje na njen izvor, onako kako se čopor
pavijana u Africi svojedobno organizirao u bacanju grana i kamenja na
autobus koji je zgazio jednog od njih u prethodnom prolazu. Ukratko,
ludnica ili čopor majmuna daju vrlo kvalitetnu psihološku i sociološku
aproksimaciju fenomena koji opažam ovdje na newsima, dakle prije svega
Dejanovića i njegove sekte debila.

Dejanovićeva grupa je sociološki gledano kombinacija sekte i bande,
dakle ponaša se točno kao ulička banda organizirana oko neke ideologije,
čega su primjer recimo navijačke skupine, s tim da ovi imaju vrlo labavu
pozitivnu koheziju (ne postoji nešto *za* što navijaju) što kompenziraju
zajedničkim predmetom mržnje i ritualima povezanim s time, dakle svoju
pripadnost bandi članovi izražavaju kroz govor i djela mržnje usmjerena
prema svemu što ima veze sa mnom, na što drugi pripadnici bande
reagiraju svojevrsnom afirmativnom galamom, sa značenjem "ugh, ugh, ovaj
naš!". Ukratko, emocionalna razina te bande je negdje na razini čopora
pavijana, s tim da pavijani u svojem čoporu obavljaju i neke
konstruktivne aktivnosti, npr. jebu se, traže hranu i sl., što ovima
inherentno nedostaje pa nedostatak emocionalne ispunjenosti kakvu
majmuni dobivaju iz rituala zajedničkog trebljenja buha i traženja voća
pokušavaju kompenzirati s više govora mržnje prema meni, što je valjda
jedini podražaj koji im je u stanju proizvesti ugodu - vjerujem da im ne
bi bilo tako fino ni da se probaju međusobno seksualno stimulirati.
Naprosto, jedina stvar na koju se njima diže kurac je mržnja. To pak
ograničava mogućnost usporedbe čak i s životinjskim čoporima, koji su
obično organizirani oko učinkovitijeg zadovoljavanja potreba, a mržnja
prema drugom čoporu je sporedna posljedica toga. Ovo je baš specifično
ljudska patologija, i izvan ljudskih mitova i povijesnih primjera joj
nije moguće naći ekvivalent.

Kao i sve bande, i ova teži proširenju, a sredstvo regrutacije koje ovi
koriste je mržnja. Naprosto traže nekoga tko me iz ovog ili onog razloga
mrzi, pa ukoliko prođe par uvodnih koraka na newsima pozovu ga na
sastanak bande uživo u svojoj čevabdžinici, gdje izmjenjuju ideološki
prihvatljive fraze omalovažavanja i mržnje prema meni, natječući se u
tome tko će izmisliti nešto gnjusnije, uvredljivije i podlije, što se
odmah prihvaća kao istinito budući da smatraju da nešto tako ružno
sigurno mora biti istinito, jer da nije, zašto bi me inače toliko
mrzili? Doduše, s novim regrutima moraju paziti da ne pretjeraju, i
idejno politička indoktrinacija mora biti postupna, jer će inače taj
zaključiti da su luđaci i neće htjeti imati posla s njima unatoč tome
što me mrzi. To podsjeća na unutrašnja previranja unutar nacističke
stranke, gdje su jedni mrzili Židove zato što su lihvari, drugi su ih
mrzili zato što su ubili Isusa, treći su ih mrzili zato što im je bogati
Židov preoteo curu, a četvrti su ih mrzili zato što su povjerovali
nacističkoj propagandi o Židovima kao nižoj rasi. Takva grupa mrzitelja
uvijek ima svoje unutarnje tenzije, pa je za vođu grupe bitno da se
pobrine da mržnja prema zajedničkom neprijatelju uvijek bude na prvom
mjestu i da nadglasa sve moguće unutarnje tenzije, jer će se inače
nositelji raznih lokalnih ego-tripova i frakcija unutar grupe međusobno
poklati, pa zajednički cilj uništenja neprijatelja neće biti postignut.
Opet, mogućnost usporedbe s nacističkom strankom je ograničena budući da
je nacistička stranka bila prije svega pozitivno orijentirana, dakle
zagovarala je dostojanstvo i veličinu Nijemaca te snažnu i moćnu
Njemačku, a mržnja i borba protiv percipiranih neprijatelja je bila samo
sredstvo ostvarenja pozitivnog cilja. Dejanovićeva banda ne posjeduje
nijedan pozitivan cilj, dakle oni nemaju nikakvu ideju o tome što bi
radili da ja nestanem - oni misle da će se nekakav smisao magično
ukazati kad mene uklone, ali oni nemaju neku svoju konstruktivnu stvar
koju žele raditi a u kojoj ih ja smetam. Nacisti su u tom smislu bili
daleko koherentniji: oni su htjeli graditi industriju, ceste, kulturu,
avione i svemirske rakete, a imali su dojam da su ih isprejebali s jedne
strane Francuska i Engleska nakon WW1, a s druge strane židovski lihvari
i relativistički kulturni elementi, pa kad su se riješili toga što im
smeta stvarno su radili nešto konstruktivno, dakle ceste, brodove,
avione, svemirske rakete, radio i televiziju. Uspoređivati Dejanovićevu
bandu s nacistima je dakle potpuno nepravedno i uvredljivo prema
nacistima, koji su napravili puno dobrih stvari i imali su prije svega
pozitivne ciljeve, dakle napraviti *nešto*, i usput pobiti sve koji
smetaju. Ova Dejanovićeva banda je daleko sličnija uličnim bandama koje
su nedavno razbijale London - nije da bi oni sad radili nešto
konstruktivno pa im zgrade i auti u tome smetaju, nego naprosto osjećaju
zadovoljstvo kad bacaju kamenje i molotovljeve koktele na nešto
vrijedno, lijepo i dobro što je napravio netko drugi, a u usporedbi s
čime se osjećaju inferiorno, manje vrijedno, pa to žele zgaziti jer ne
žele da bude nečeg većeg od njih.

Ukratko, stvar je zanimljiva na jedan specijalan način, na koji bi
zagnojeni čir na šupku bio zanimljiv proktologu, ili patološki serijski
ubojica defektologu, ali moraš imati želudac za to.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk9IqG8ACgkQU8G6/NHezOd8QQCfQWirvjlNJjZkmVgJ1l3sS9Wf
CeYAmgO3k6UZ/OOF9YF3nuhjuFc+5vas
=iuis
-----END PGP SIGNATURE-----