Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Siniša Knežević wrote:
> No, vrijedi li zbog tih bandita osuđivati one istinske domoljube koju su
> doista branili i iz tih motiva išli u rat?

Razmišljao sam o tome i čini mi se da se tu radi o manjini koja je do
sada generalizirana do općeg pravila, i mislim da je došao red da se s
tim generalizacijama prekine i da se veli istinu: idealisti su tu bili u
manjini, a većina su bili ljudi koji su se našli usred rata i naprosto
su reagirali kako su mogli. A zločinci, bojim se da je njih bilo više
nego idealista. Ti nogometni navijači koji su išli u rat, što ti misliš,
da su oni tamo išli radi ideala? Njima je bilo samo do nasilja, prema
bilo kome.

> Ne, jer da su svi razmišljali kao
> ja, da su omirisali kako riba smrdi od glave i da treba u našim redovima
> nešto u startu promijeniti Srbi bi danas imali ono što su htjeli.

Imam dojam da je od Hrvata zemlja deset puta više stradala nego bi
stradala od Srba, da su pobijedili. Vanjski neprijatelj to naprosto ne
bi mogao tako sistematično opljačkati i pokrasti. Nacionalizam je tu bio
svojevrsna anestezija za intelekt, koju su koristili, s hrvatske strane,
lopovi koji su potiho vukli poteze koji su privredu stavili u njihov
džep, dok su svi gledali Srbe i opijali se domoljubljem.

> Pišem o dragovoljcima kojiima je ideal Hrvatske bio primaran,

Sve se bojim da je takva idilična slika zapravo samo PR paravan za kriminal.

> Ne znam spda li u domeni napada na svete krave i pomisao da je cijeli rat i
> raspad Juge insceniran od nekoga u svrhu pljačke?

Mislim da nije; stvar je u tome da su neki naprosto iskoristili priliku.
Neki su pokrali dijasporu praveći se da sakupljaju za obranu Hrvatske.
Neki su pokrali privredu dok su ostali gledali Srbe. Neki su si po vezi
sredili ratni staž i penzije. Neki su se sakrivali iza paravana
domoljublja a švercali su četnicima naftu kršeći sankcije i zaradili
silne milijune. Svi ti generali koji sad imaju ogromne vile i naftnu
industriju ušli su u rat kao zadnja sirotinja.

> I ne znam treba li uopće
> slaviti istinske heroje rata kao heroje ili ih žaliti kao budale koje ginu
> za ideale?

Ja bih samo opomenuo protiv anahatičnih emocija te vrste, budući da se
od njih uvijek prede dimna zavjesa koja ljude navede u propast. Pazi
samo formulaciju "dali su sve za Domovinu". Nisu oni ništa dali, njih su
pobili. Dali su bilo što onako kako svinja daje meso.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Zli_Zec wrote:
> 2. Bog i nije stvorio Danijela i Ratka.

Naravno da nije. Pitanje je što je uopće stvorio osim zlih divljaka koji
u njegovo ime razbijaju i mrakuju.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Bunić Stjepan wrote:
> http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/90460/Gotovo-stotinu-ozlijedenih-u-Paradi-ponosa.html
>
> Još kad se sjetim kako je cvilio kad mu se učinilo da je njegova guzica u
> pitanju.
>
> Fuj.

Meni je zapravo strašna bila ona jučerašnja povorka "dobrih kršćana" po
Beogradu koja je zapravo bila uvod današnjeg divljanja.

I tu se očito ne radi o nikakvom prosvjedu heteroseksualaca protiv
homoseksualaca, nego o prosvjedu kršćanske crkve protiv bilo kakvog
oblika moralnosti koji odudara od njihovog. Oni naprosto ne dopuštaju
mogućnost da netko uopće razmisli o tome da bi ignorirao njih kao onog
koji nameće i dopušta način života, žele nasiljem urezati svima "strah
od Boga", gdje su *oni* Bog.

Naime, u normalnim okolnostima heteroseksualce homoseksualci ne
ugrožavaju. Kroz povijest se vidjelo da je moguća koegzistencija
homoseksualaca i heteroseksualaca u Grčkoj i Rimu bez ikakvih tenzija.
Tek semitske religije tu uvode koncept nekakvog ozbiljnog problema radi
kojeg se vrši nasilje nad onim tko se ne konformira zapovjedima njihovog
Boga, tako da to očigledno nije problem seksualnosti nego problem
teologije, i to jako nazadne. Uvijek je to teologija na temu "Bog je
stvorio Adama i Evu a ne Jovana i Stevu". Takvi prvo moraju shvatiti da
Bog nije stvorio Adama i Evu pa možemo dalje.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Zli_Zec wrote:
> "Bunić Stjepan" <bstjepan@yahoo.com> je napisao u poruci interesnoj grupi:1w2qzah4t1wej$.drzlfr3g2kz3.dlg@40tude.net...
>> On Sun, 10 Oct 2010 15:49:46 +0200, Zli_Zec wrote:
>>
>>> pate. U Beogradu !
>>>
>>> Eto konačno jednog on topic posta za ovu grupu :-)
>>>
>>> HAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHA
>>>
>>> HAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHA
>>>
>>> HAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHA
>> Katolik.
>
> Amor Dei omnia vincit. :-)

Veli sotonin prišupak koji bi sve dao da može na Boga pljunuti na bilo
koji način.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Bozo Juretic wrote:
> Bunić Stjepan wrote:
>> On Sun, 10 Oct 2010 13:34:35 +0200, Danijel Turina wrote:
>>
>>>>> Ratko, nemoj se truditi i tako polako odlazim sa newsa.
>>>> Prošao ti je produženi vikend.
>>> Baš sam se pitao kad će "imati obaveza".
>> Baš me zanime kakve obaveze ima lik koji je u penziji, jedva je pokretan, s
>> ničim se ne bavi i u ništa se ne razumije.
>
> .... ali zato svi plaćamo porez državi iz kojega se svaki mjesec
> isplaćuje jako fina penzija tom skotu. To ti on smatra kao svojim
> neotuđivim pravom, dobrim okolnostima namještenim od Boga, i nama je
> svima samo služiti njegovoj veličini.

To ti je proizvod kulture u kojoj su psi rata glorificirani, a
poduzetništvo i rad prezreni. Ako ostaneš invalid zato što si na
gradilištu pao sa skele, boli koga kurac za tebe, ako si poduzetnik koji
kreira novce državi svi te tretiraju kao lopova i kravu muzaru, a ako si
bitanga koja se išla u rat zajebavat zato da vidi malo "akcije", pa te
je netko skinuo snajperom, onda si heroj, dragovoljac, što sve ne, ne
moraš ništa raditi do kraja života. Što bi za to dali oni siroti radnici
u tvornici azbesta koji će umrijeti od raka bitno prije nego što vide
penziju.

Samo pogledaj te "ratne veterane", to je sve nekakav nabrijani birtaški
šljam koji koketira s ustaštvom i konceptom vojnog udara ako vlast "ne
pazi što radi", i to bi kakti trebali biti "naši dečki", pozitivci. Ja
uopće ne razlikujem tu bagru od četnika. I jedni i drugi su u ratu
normalnim ljudima radili o glavi. Normalni ljudi se sad uopće ne
doživljavaju kao profesionalni veterani, nego gledaju svoja posla, bave
se svojom profesijom negdje a rat im je samo stavka u biografiji. Ali
likovi poput Glavaša, Korade ili ovog Price, kojima je rat *jedina*
stavka u biografiji, e takve bi trebalo zaorat negdje. To su oni "ajmo
dečki opet ko '91.!"

I te fore "oni su branili zemlju" su mi legendarne. Zašto, zato što
zemlja nije obranjena, Hrvatska je pala kao država još devedesetih, kad
su pale banke, pala je privreda i pala je državna suverenost nametanjem
Haaškog suda i sličnih oblika stranog patronata. Ispada da su se ti
veterani zapravo borili za poziciju novih SUBNORovaca s privilegiranom
pozicijom svete krave, a njihovi kolege iz HDZa su opljačkali državu
gore nego bi ju opljačkali Srbi da su ju okupirali. Svetinje domovinskog
rata moj kurac; govna su se iživljavala nad civilima i ratnim
zarobljenicima isto kao četnici, spaljivali su kuće i crkve, a tamo gdje
su i jedni i drugi bili više trava ne raste, nikome ta Hrvatska uopće ne
treba - prolaziš kroz Slavoniju i imaš što za vidjeti, pola oranica je
zaraslo, nitko to više ne obrađuje niti je kome bitno, seljaci se bave
više oranjem Markovog trga nego svojih njiva, svi samo gledaju kako bi
pomuzli tu državu političkim pritiskom umjesto da rade.

Dok su pljačkali državu, svi ti lopovi su po medijima crtali anahatične
slike na temu domovina, čast, hrabrost, istina i dobro, a sve to služi
samo anesteziji populacije; u stvarnosti, sve vojske na ovom području su
bile lopovske i uništiteljske, sve su se bavile iživljavanjem na
civilima više nego borbom protiv naoružanog neprijatelja i nema u tom
ratu nikakve časti i laži kakve smišljaju ratni veterani kako bi
opravdali svoje privilegije. Prava istina se povremeno pokaže, kad se
vidi da je "heroj" Korade zapravo luđak i ubojica, da je "heroj" Glavaš
zapravo narcisoidno sadističko govno i ubojica, da je "heroj" Norac
ubojica civila, a da je hrpa "herojskih" generala iz rata izašla s
nevjerojatnim bogatstvom uzrokovanim švercom nafte Srbima i pljačkom. To
je sve zločinački, parazitski šljam koji je sebi napravio "domoljubnu"
propagandu kojom ovcama pere mozak i štiti svoja zlodjela. Stvarna
posljedica svih tih nacionalističkih i "domoljubnih" histerija su
opljačkane tvornice, radnici na cesti, tajkunizacija privrede i general
Zagorac kao najodlikovaniji časnik HV, ali ne daj Bože da veliš nešto
protiv neke od svetih krava, odmah svi graknu da se dira u "svetinje
domovinskog rata".

Tekovina domovinskog rata je država u dužničkom ropstvu s rasprodanom
privredom zbog desetljeća lopovske, nesposobne vlasti koja je prodavala
državnu imovinu kako bi održala socijalni mir i plaćala fiktivne
privilegije, tekovina domovinskog rata je antipoduzetnička atmosfera i
debelo tkivo korupcije u svim većim firmama, tekovina domovinskog rata
je sustavna devastacija svih proizvodnih kapaciteta i orijentacija na
potrošnju a bez proizvodnje, a što se plaćalo kreditima kod stranih
banaka, čemu je rezultat potpuni bankrot države. Nema više suverene
Hrvatske, to su "hrvatski domoljubi" odavno prodali i potrošili.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Bunić Stjepan wrote:
> On Sun, 10 Oct 2010 10:19:28 +0000 (UTC), Radoslav Prica wrote:
>
>> Ratko, nemoj se truditi i tako polako odlazim sa newsa.
>
> Prošao ti je produženi vikend.

Baš sam se pitao kad će "imati obaveza".

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Razmišljao sam zadnjih tjedana o nečemu što sam primjetio dok sam čitao
povijest Rimskog Carstva. Naime, postoje stvari koje "svi znaju" o Rimu,
recimo da su na vlasti imali dekadentne i lude careve poput Kaligule i
Nerona, pa je zbog takvih stvari Rimsko carstvo propalo, došli su
barbari i nakon toga je nastupio srednji vijek.

U toj slici praktički ništa nije istina. U stvarnosti su stvari
izgledale otprilike ovako.

Rimska republika se u svojem zadnjem razdoblju, dakle 1.st. pr.n.e.
nalazila u fazi ozbiljnih previranja. Struktura države i vlasti naprosto
nije bila dorasla novoj geopolitičkoj poziciji Republike. Teško je o
tome govoriti kao o problemima koji su u nekom trenutku *počeli*, ali
recimo da je bitna točka general i konzul Marije, koji je svojim
spletkarenjem koristio rupe u državnoj strukturi i preuzeo vlast nad
Senatom. Korupcija je bila uobičajena, i to razdoblje Rimske Republike
je zapravo daleko gore od većine onoga što se smatra simbolima "raspada"
kasnijeg Carstva. Marije je dakle svojim spletkarenjem učinio vidljivom
trulež Republike i doveo cijelu državu u poziciju u kojoj se sasvim lako
mogla raspasti.

Najveća herojska figura tog doba je Sulla. Taj lik je bio ogromna mrcina
ledenih sivih očiju, general rimske vojske i konzul, ledeni
profesionalni ubojica, čovjek koji je na licu mjesta smišljao nove
taktike poput korištenja rovova u bitkama, kojeg je njegova vlastita
vojska odlikovala iznimno rijetkim odlikovanjem "spasitelja vojske",
koji je bio u stanju poraziti višestruko nadmoćne neprijatelje. Ukratko,
to nije bio lik s kojim si se htio zajebavat.

Jedna od bitnih političkih stvari u Rimu je bio koncept svetog rimskog
grada, odnosno podjela na "Grad" i "zemlje koje pripadaju Gradu".
Granica Grada se zvala pomoerium, u prijevodu "unutar zidina". Rimski
zakoni su jako precizno propisivali što se smjelo unutar zidina, dakle
unutar zidina se nije smjelo prolijevati krv (zato su se egzekucije
vršile izvan zidina, kao npr. u slučaju Pavla), a apsolutno zabranjeno
je bilo ući u grad s vojskom. To je služilo sprječavanju vojnih udara,
korištenju sile u političkim obračunima i sl.

E, Sulla je napravio nešto apsolutno neočekivano i novo, što nije imalo
presedana još od doba Cincinata. Kad je Marije korupcijom, spletkama i
svojom gardom sastavljenom od gladijatora preuzeo vlast nad Rimom, Sulla
se skupa sa svojom vojskom vratio s fronte, *prešao pomoerium*, ušao u
Grad, potjerao Marija i proglasio ga odmetnikom, vratio Senat u normalno
stanje *i vratio se s vojskom nazad u rat*. Dakle ono što je bilo
neviđeno je da njega vlast uopće nije zanimala, on je naprosto svrgnuo
uzurpatora, uspostavio red i nastavio gledati svoja posla. To je toliko
impresioniralo senatore da su ga kasnije, budući da su se politički
nemiri nastavljali, zamolili da preuzme ovlasti diktatora i reformira
Rimsku Republiku. To je on i učinio. Uveo je reforme koje su u osnovi
utemeljile sve mehanizme kasnijeg Carstva, vratio vlast Senatu i povukao
se na svoje imanje u mirovinu.

Negdje u to doba se u političkim krugovima Rima počeo za utjecaj boriti
mladi ambiciozni spletkar po imenu Gaj Julije Cezar, kojeg je Sulla
prokomentirao sa "u ovom mladiću vidim mnogog Marija". Cezar je do
vlasti u Rimu odlučio doći klasičnim putem, kroz uspješnu vojnu
karijeru. Nakon uspješne vojne kampanje, Cezar je pomislio "ako je mogao
Sulla, mogu i ja". To je ona točka u kojoj je "prešao Rubikon", odnosno
ušao je sa svojom vojskom u Italiju, i uveo je u građanski rat u kojem
je četiri godine progonio Pompejevu vojsku od Italije preko Egipta do
Španjolske, na kraju je porazio i proglasio se diktatorom. Ali to nije
točka uspostave Carstva, jer političke sile koje su uzrokovale građanske
ratove još nisu raspetljane. Nakon Cezarove smrti i krvavih građanskih
ratova, pobijedila je frakcija koju su vodili Oktavijan, Cezarov
posinak, i Marko Antonije. Nakon smrti Marka Antonija, Oktavijan (Gaius
Julius Caesar Augustus) preostaje kao jedini vladar, s ovlastima koje su
bile više stvarne nego formalne, budući da je odbio ponuđeno mu
diktatorstvo, ali zbog svojeg ogromnog bogatstva i vojne sile, te
akumulacije mnoštva funkcija Republike u jednoj osobi bio je de facto
apsolutni vladar. Pozicija Cara, dakle, nije bila onako formalna kako si
to ljudi misle - postojala je komplicirana pravna fikcija po kojoj
republika nikad nije prestala biti republika, a car je bio samo prvi
čovjek Senata, ali Oktavijan je koncentrirao u svojim rukama veliki broj
funkcija Republike i držao je funkciju diktatora po svemu osim po imenu.
Isto tako, Oktavijan je utemeljio pretorijansku gardu, kao svoju osobnu
carsku postrojbu.

Oktavijana nasljeđuje njegov sin Tiberije (Tiberius Julius Caesar
Augustus), mračan vojnik paranoidnog mentaliteta koji se bavio prije
svega istrebljivanjem konkurencije i učvršćivanjem svoje vlasti.
Razdoblje njegove vlasti preklapa se s životom i smrću Isusa (14-37); on
je jedan od careva s najduljom vladavinom. Nakon njegove smrti na vlast
dolazi njegov sin Kaligula (Gaius Julius Caesar Augustus Germanicus),
koji je bio izvanredan i umjeren vladar prve dvije godine vlasti. Tada
je obolio, i čini se da je uslijed visoke temperature pretrpio oštećenje
mozga, nakon čega više nikad nije bio isti. Počeo se ponašati ludo i
radio je svakakve sablazni, sve dok ga nije ubila pretorijanska garda,
koja je tada imala problem: naime Tiberije je već istrijebio većinu
mogućih nasljednika, osim Kaligule i naizgled ludoga Klaudija koji je
imao neku vrstu cerebralne paralize, pa su ga smatrali politički
bezopasnim idiotom. Pretorijanska garda nije imala previše izbora, i za
cara je proglasila Klaudija. Klaudije ne samo da nije bio idiot, nego je
bio jedan od najobrazovanijih i najpametnijih careva, poznat po
umjerenosti, koji je najviše vremena provodio u Senatu na izradi zakona.
Nažalost, otrovala ga je njegova žena Agripina, kako bi osigurala da na
vlast dođe njen sin Neron umjesto Britanika kojeg je Klaudije imao s
prethodnom ženom Mesalinom. Britaniku se "desio smrtni slučaj" upravo
dan prije nego je trebao postati punoljetan i biti postavljen za cara, i
tako je na vlast došao Neron. Za Nerona znamo što je - apsolutni luđak i
degenerik, koji je pokvario sve dobro što je Klaudije napravio prije
njega i bavio se uglavnom ludostima. Njegova vladavina je bila ispunjena
sablaznima i kaosom.

E sad nastupa glavni vic, i razlog zašto pišem ovaj tekst. Neronova
vladavina je trajala sve skupa 14 godina. Klaudijeva vladavina prije
njega trajala je 13 godina. Kaligula je bio na vlasti 4 godine, od čega
je dvije vladao dobro. Tiberije je bio na vlasti 23 godine. Cijelo to
razdoblje previranja trajalo je do 68. godine n.e., i ne samo da se tu
ne radi o "dekadenciji carstva", ili njegovom raspadu; upravo suprotno,
tu se zapravo radi o svojevrsnim "porođajnim mukama" carstva u nastanku,
radi se o nastavku političkih previranja Republike i, koliko god neki od
careva Julio-Klaudijanske dinastije bili ludi i neumjereni, njihove
neumjerenosti nisu ni približno onako dramatične kao previranja i
građanski ratovi u doba Cezara i Pompeja, te kasnije Bruta i Oktavijana,
do uspostave Carstva. Na široj povijesnoj skali, to sve skupa izgleda
kao istitravanje određenih procesa, što su povijesničari uglavnom krivo
interpretirali.

Jedno kraće istitravanje nastaje nakon Neronove smrti 68., jer tu
prestaje dinastija careva koja porijeklo vodi od Cezara i Oktavijana.
Vlast pokušava preuzeti nekoliko generala, koji na tim pozicijama kratko
traju (pojam "godina četiri cara" puno govori) dok vlast nije preuzeo
Vespazijan, uspostavljajući tako Flavijansku dinastiju. On, njegov sin
Tit i drugi sin Domicijan bili su dobri, umjereni vladari s kojima je
započelo zlatno doba Carstva, koje je raslo do svojeg teritorijalnog
maksimuma, bilo je politički stabilno i to je razdoblje za koje bi se
zagovornici demokracije i kršćani najradije pravili da nikad nije
postojalo.

Vespazijan, Tit, Domicijan, Nerva, Trajan, Hadrijan, Antonin Pio, Lucije
Ver, Marko Aurelije i Komod vladali su u nizu dobrih careva, na vrhuncu
moći Rimskog Carstva, bez ikakvih ekscesa, ludovanja i nemira. Država je
prosperirala u stabilnoj vlasti, i to je ono razdoblje koje kršćanski
povjesničari vole naprosto preskočiti i praviti se da je Rim propao
nakon Kaligule i Nerona. Upravo suprotno - Rimu je tada tek krenulo.

Koji je dakle uzrok pada Carstva? Očito se nije radilo o "dekadentnim
carevima". Možda je najbliže istini ako velimo da je upravo to veliko,
dugotrajno razdoblje mira predstavljalo početak kraja Rima. Na početku
tog razdoblja, Vespazijan i Tit su profesionalni vojnici, koji su osobno
vodili vojske. Već Domicijan nema posebnog vojničkog iskustva. Kako je
dulje trajalo razdoblje mira, tako su se carevi više bavili svime osim
ratovanjem, što je možda kulminiralo u doba Lucija Vera i Marka
Aurelija, koji su se više bavili filozofijom nego vojskom, i kad je
trebalo voditi ratove, zapravo se više nisu sjećali kako se to točno
radi. Rim je postao civiliziran, a ratovanje je necivilizirana
djelatnost; Rim u doba Marka Aurelija bio je daleko od Rima iz doba
Sulle. U takvoj situaciji, kad je Rim omekšan, dolazi iduća kriza
vlasti, odnosno dinastijska kriza, nakon smrti Komoda. Sve skupa, od
Vespazijanovog uspona 69. do Komodove smrti 192., Rim je imao 123 godine
mirne i stabilne vladavine. To je otprilike kao da mi danas živimo u
svijetu u kojem se zadnje ozbiljnije previranje desilo 1887. godine.
Zamislite si da je Hrvatska imala stabilnu vlast od doba Ljudevita Gaja
do danas, dakle da nije bilo prvog svjetskog rata, kraljevine
Jugoslavije, okupacije od strane Srba, ustaškog pokreta kao oblika
pobune, fašističke okupacije, partizana, komunista i drugog svjetskog
rata, pokolja nakon drugog svjetskog rata, Tita, golog otoka,
Miloševića, pobune Srba, okupacije, domovinskog rata, HDZa i njegovih
pljački, Tuđmana, Sanadera i sličnih pošasti. Dakle takvo dugo razdoblje
mira i prosperiteta je nešto neviđeno, to je kao da se vrhunac
prosperiteta iz Habsburške monarhije produljio do danas, za vrijeme čega
su cvale kultura, umjetnost, filozofija i znanost, bez ratova i
ekonomskih previranja, pod vlasti koja je brinula o dobrobiti naroda i
gdje su carevi slavljeni kao dobrotvori.

Tako je izgledao vrhunac Rimskog Carstva. Razdoblje "dekadencije" koje
je Carstvu došlo glave nisu obilježili Neronovi ekscesi, nego stoička
filozofija, čiji je značajni autor upravo car Marko Aurelije. Ta
filozofija u puno stvari podsjeća na budizam - to je filozofija koja
zagovara vrlinu kao uvjet sreće.

Kako je to razdoblje uopće završilo?

Čini se da je Komod, sin Marka Aurelija, pretjerao s iživljavanjem u
gladijatorskim igrama, gdje je čak ranjene rimske vojnike postavio kao
mete iživljavanja, pa su ga generali i pretorijanska garda naprosto
ubili. Čovjek kojeg su stavili na njegovo mjesto nije se uspio održati u
svim tim spletkama i tu opet imamo "godinu pet careva", odnosno reklo bi
se godinu dugih noževa. Carstvo ulazi u fazu u kojoj jednoj osobi nije
moguće zadržati vlast nad vrlo jakim frakcijama unutar države; problem
vladanja dakle nije u jednom pokvarenom caru i totalitarnoj vlasti, nego
upravo u nemogućnosti uspostavljanja totalitarne vlasti zbog prevelikih
intrinzičkih tenzija unutar carstva. Zbog toga su se carevi smjenjivali
kao na redeniku. Povremeno bi se ustoličio neki jaki i beskrupulozni
general poput Karakale i Dioklecijana, ali već nakon njegove smrti bi
ponovo zavladao kaos. Regionalni zapovjednici su imali naprosto previše
moći i autonomije da bi se mogla uspostaviti jaka centralna vlast. To je
dovelo do točke kad je Dioklecijan bio prisiljen preustrojiti sustav
vladanja tako da dijeli vlast s još nekoliko regionalnih zapovjednika, i
uspostavio je tetrarhiju, vladavinu četvorice, a sebi je palaču smjestio
izvan Rima, u Split, zato što je Rim sa svojim spletkama bio inherentno
smrtonosan. Tetrarhiji kao sustavu slijedila je podjela na istočno i
zapadno Carstvo, koju je formalizirao Konstantin. Sve to skupa nije
previše koristilo, jer se centralna vlast u zapadnom Carstvu nije
uspjela nametnuti regionalnim zapovjednicima, a vojsku u toj točki
većinom sačinjavaju barbarska plemena, a ne rimski građani. Raspad
zapadnog carstva nije toliko jedan događaj, koliko potonuće u entropiju.

Nemogućnost uspostavljanja jedne centralne vlasti, veliki broj sila u
konfliktu koje se međusobno ometaju i otežavaju upravljanje državom,
usmjeravanje energije države na unutarnje razmirice, imigracija barbara,
infiltracija barbara u vojsku (finoj gospodi Rimljanima se to više nije
dalo pa su pustili barbarima da to preuzmu), erozija religijskog i
nacionalnog identiteta države, sve su to razlozi propasti Rima, ali
carevi i njihovi eventualni ekscesi u svemu tome nisu igrali praktički
nikakvu ulogu. Za sve praktične svrhe Rim je bio demokracija, odnosno
sustav s više centara moći koji nominiraju svoje predstavnike za
poziciju vlasti, jedino što u se izbori vršili mačem i otrovom a ne
listićima.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Bunić Stjepan wrote:
> On Sun, 10 Oct 2010 01:34:36 +0200, Zli_Zec wrote:
>
>> Da, na slici nije *ružna* žena poput tvojih.
>
> Zec, mama ti je ružna.

I onda se taj čudi ni manje ni više nego tome da ga u abuse službi mrze.
Mora da tamo moji rade. :)

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Zli_Zec wrote:
> Da, na slici nije *ružna* žena poput tvojih.

Takve riječi ne priliče pičkici poput tebe koja zove mamu kad je frka.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Baš sam si jutros mislio da je grupa toliko ogrezla u laži, gnjusnosti,
iskvarenosti, licemjerju i svemu sotonskom, da samo još Bakija fali da
slika bude potpuna, i evo ga.

--
http://www.danijel.org/