Dusan Burekic wrote:
> "Danijel Turina" wrote in message
> news:h3v2l0$apd$1@solani.org...
>> Ante Sikiric wrote:
>>> jeli ti to meni govno i pustit vodu
>> Yup.
>> Inače, zabavno vas je gledati kako se svi dosjetite iste fore i onda ju
>> eksploatirate mjesecima.
>> "E ajde neka se netko pravi da je opaki dečko od ferofke i proba
>> zaplašit onog sektaša, yeah Beavis, let's check this out he he".
>>
>> Idioti.
>
> Presvetli, ja verujem u Vas i moc asstrala kojom cete da zgromite ovog
> nesrecnika!

Nemam ti ja moć ubijanja astralom. Ja imam moć strpljenja.

--
http://www.danijel.org/

Ante Sikiric wrote:
> jeli ti to meni govno i pustit vodu

Yup.
Inače, zabavno vas je gledati kako se svi dosjetite iste fore i onda ju
eksploatirate mjesecima.
"E ajde neka se netko pravi da je opaki dečko od ferofke i proba
zaplašit onog sektaša, yeah Beavis, let's check this out he he".

Idioti.

--
http://www.danijel.org/

Ante Sikiric wrote:
> ej nesrićo pa koji si ti pa ćitam ovo dva sata što piše ovdi i nemogu
> virovat...

Je, ima ovdje svakakvih govana. Najbolje bi bilo za vama svima spustiti
vodu.

--
http://www.danijel.org/

borism100 wrote:
> "Danijel Turina" wrote in message
> news:h3un4h$302$1@solani.org...
>
>
>> Većina onoga što se tu dešava ima veze s psihologijom čopora. Recimo,
>> ljudi genetski i instinktivno podrazumijevaju da bahatost znači moć, iz
>> vrlo jednostavnog razloga: u prirodnoj situaciji bi bahata osoba dobila
>> po pički isti čas kad bi se bahato obratila nekome, i jedini način da
>> netko bude bahat dulje vrijeme je ako zauzima vodeću poziciju u čoporu.
>> Ovi koriste Internet kao medij kako bi isfurali stvari koje nikako ne bi
>> mogli isfurati IRL, naprosto zato što bi se nakon prvog pokušaja
>> probudili u bolnici. Dakle kad netko ovdje toliko dugo sere, ljudi iz
>> toga izvlače instinktivne zaključke koji na Internetu *NE VAŽE*.
>> Bahatost i agresivnost u nametanju stavova u stvarnom životu (barem u
>> onoj vrsti stvarnog života koja je kreirala instinkte) znače da je netko
>
>
> Čekaj, sad zbilja ne znam da li pišeš o trasherima ili o sebi i svojim
> pripadnicima čopora.

Naravno da pričam o trasherima. Uopće ne razumijem koja vrsta idiota
moraš biti da bi to povezao sa mnom.

--
http://www.danijel.org/

Marin Bozic wrote:
> Dobro da si ovo napisao. Bit ce ljudima lakse uocit obrazac u onome sto
> ste do sada napravili i mehanizam kojeg vi trasheri koristite.
>
> Naime, vi necete cool stvari napasti direktno argumentom, cak ni
> psovkom. Umjesto toga, strategija vam je da ih okaljate tako da u umu
> nekoga kome su one svete ili jako uzdizuce stvorite konfliktne slike.
> Uzet cete Gitu pa je povezati sa gnjusovima poput Himmlera. Uzet cete
> Tubular Bells i namontirat slike vibratora i razne pizdarije u video
> spot. Uzet cete portrete Romane i Biljane i stavit ih u ogavan kontekst.
> Zbog intenzivnog kontrasta onaj koji cita ce zapamtiti i prljavu sliku i
> urezat ce mu se podsvjesna asocijacija izmedju toga i onoga sto je
> namjera zaprljati.

To su beštije koje pokušavaju vrlo agresivno vršiti propagandu s ciljem
nametanja svojeg mišljenja kao jedinog mogućeg i prihvatljivog, i s tom
svrhom produciraju toliku količinu poruka koje nemaju nikakvog drugog
smisla i svrhe osim repetitivnog nasilja nad tuđim misaonim prostorom
sve dok ti ne padnu psihičke obrane od zamora.

Našao sam jedan zanimljivi tekst:

Yudhisthira inquired, "How should one react to people who insult you by
their rudeness and arrogance?"

Bhisma replied, "If one does not become angry when insulted by another,
then he takes away all the pious merit that person may have accumulated
by good deeds. In addition he transfers to the abuser his own sinful
reactions. After all what is the value of praise or blame when uttered
by a vulgar fool? A person who praises some one in his presence but
criticizes him behind his back is no better that a dog."

Yudhisthira, "How should one debate with an unscrupulous person?"

Bhisma replied, "In a debate the tactics of a truthful person are
limited, but a deceitful person can utilize any abominable method.
However if the truthful person were to use the same tactics as his
opponent, he will find himself at a greater disadvantage, for he is
acting contrary to his nature. Therefore a truthful and honest person
should always avoid an argument with an unscrupulous person."

Yudhisthira then inquired, "O Bhisma, is there any rule that should
never be violated under any condition?"

Bhisma replied. "The worship of true brahmans and giving them all kinds
of respect must never be given up under any circumstance"

Većina onoga što se tu dešava ima veze s psihologijom čopora. Recimo,
ljudi genetski i instinktivno podrazumijevaju da bahatost znači moć, iz
vrlo jednostavnog razloga: u prirodnoj situaciji bi bahata osoba dobila
po pički isti čas kad bi se bahato obratila nekome, i jedini način da
netko bude bahat dulje vrijeme je ako zauzima vodeću poziciju u čoporu.
Ovi koriste Internet kao medij kako bi isfurali stvari koje nikako ne bi
mogli isfurati IRL, naprosto zato što bi se nakon prvog pokušaja
probudili u bolnici. Dakle kad netko ovdje toliko dugo sere, ljudi iz
toga izvlače instinktivne zaključke koji na Internetu *NE VAŽE*.
Bahatost i agresivnost u nametanju stavova u stvarnom životu (barem u
onoj vrsti stvarnog života koja je kreirala instinkte) znače da je netko
toliko uvjeren u ispravnost svojih stavova da se spreman totalno
založiti za njih, do smrti, jer će ga vjerojatno jači ubiti. Zato se
takve stvari instinktivno uvažava i na njih se obraća pažnju, ali na
Internetu je to kontraproduktivno zato što svaki psihopat može emulirati
bilo što, a ništa ga ne košta. Štoviše, ne samo da se oni nisu spremni
ni za što založiti, nego cvile kao zadnje kukavice kad ih se obavijesti
da bi mogli snositi posljedice. Prema tome, njihove riječi nemaju
vrijednost, iza njih ništa zapravo ne stoji, unatoč tome što čitatelji
instinktivno smatraju da mora stajati.

Na sličan način ljudi samouvjerenost instinktivno tumače kao znak da
netko zna istinu, jer inače ne bi nešto tako samouvjereno tvrdio. O, i
te kako bi - recimo, Krivokuća je psihopat koji je dugo vježbao govoriti
laži s totalnom samouvjerenošću kako bi time vršio psihološki napad na
protivnike. Apsolutno *ništa* od svega što on govori nema nikakvu
vrijednost, sve je falsifikat i laž; od falsificiranja pozicije iz koje
nastupa (bezvezni luzer i klošaroid iz pripizdine donje se tu postavlja
kao maltene kombinacija policajca, suca i psihijatra kojemu sve treba
dokazati jer inače snosiš posljedice) do direktnih, namjernih, drskih
laži koje ponavlja ad nauseam i nakon što su opovrgnute.

Dakle to se rješava po sistemu oduzimanja prava da ga se čuje, tako što
ga staviš u filter, a uživo, nema njih uživo nigdje, to su zadnje pičke.
Kad ih čuješ kako se bahato usuđuju srati tu po newsima i što su oni
meni u stanju izgovoriti, instinktivno bi očekivao da su ne znam kakve
face, ali to su ljudi koji su u stvarnom životu takvi gubitnici i
bijednici, da si dopuštaju takve stvari naprosto zato što nemaju što za
izgubiti pa se tu junače po newsima, pokušavajući se umjetno staviti u
poziciju moći koju u stvarnom životu nemaju. Dakle sve to je dim i magla
- ljudi bez vrijednosti govore riječi bez vrijednosti na mediju koji ne
razlikuje laž od istine.

--
http://www.danijel.org/

Radoslav Prica wrote:
> Pozdrav Ekipa!
>
>
> A sad je fakat bilo DOSTA! Ako se jos jedan fejker javi u moje ime ili nick, ide prijava na abuse i na provajdera! Sad ste mi fakat digli tlak!
>
> Dosta mi je poruka u mailu kakve se sve tu pizdarije pisu u moje ime. Odjebite lagano u troskocima od mog nicka!
>
>
> !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
>
> N E P R A T I M N E W S E V E C M J E S E C I M A, N E P R A T I M P O R U K E,
> poglavito ne u magiji, religiji!
>
> J E B E M I S E S T O S E P I S E. !!!!_____N E Z A N I M A M E_____!!!!.
>
> !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
>
> Za mene su newsi, grupe religije i magije odradili svoju ulogu pocetkom godine. Imam previse obaveza i premalo vremena jos i za pizdarije koje
> se sad pisu po tim grupama.
>
> Ako zelite zajebavati ovu ekipu u kokosinjcu, kucne ljubimce i ostale kretene nadjite si svoj nick, lijepo se potpisite i deri. Meni je potpuno
> jasno da je moj nick crvena krpa za BOGA i kokosinjac, ali fakat je bilo dosta!
>
> Ako netko zeli provjeriti vjerostojnost ove poruke, slobodno me moze kontaktirati na felix pa @ pa inet pa . pa hr ili ma mob. Email adresu
> nisam mijenjao. Broj moba je isti.
>
>
> *******FELIX*******

:)))
Isuse.

--
http://www.danijel.org/

Dragan Šimunec wrote:
>> Pa ne baš; sindrom podijeljene ličnosti nije shizofrenija u klasičnom
>> smislu, nego zasebna pojava do koje dolazi u slučajevima ekstremne
>> emotivne traume; dakle u situacijama kad se netko raspadne na nekoliko
>> osobnosti zato što jedna osobnost u svojoj integralnoj formi nije u
>> stanju emotivno preživjeti situaciju u kojoj se nalazi. Ponekad je uzrok
>> traume vanjski, a ponekad unutarnji; dakle nije unaprijed rečeno je li
>> uzrok u zlu koje netko trpi ili nemogućnosti da si oprosti zlo koje je
>> napravio. Vrlo često je, rekao bih, uzrok u nemogućnosti da se pomiri
>> vlastita situacija s predodžbom o sebi.
>
> Ovu zadnju rečenicu treba podvući! I kao da je ovaj slučaj školski primjer
> za učenje kako nešto ne treba raditi.

Pa sad, možda, ako nešto hiper ekstremno koristiš kao primjer visoko
koncentriranog aktivnog sastojka koji je prisutan i drugdje, samo u
manjim koncentracijama.

>> Rascjep ličnosti je, također,
>> samo jedna od mogućih duhovnih opcija; rekao bih da većina pribjegava
>> klasičnim iluzijama kako bi zaštitila ego, a podjela ega na publiku i
>> neshvaćenog heroja, kao u slučaju Felixa, zapravo je uzrokovano njegovom
>> silnom željom za publikom, za time da ga se voli, da bude popularan, i
>> prije svega da bude među onima koji ismijavaju a ne da bude ismijavan.
>> Mislim da je on počeo kreirati herojsku sliku o sebi još u školi, i da
>> je tu dolazilo do ozbiljnih pucanja u više navrata; kad se nije usudio
>> otići na Tibet potražiti učitelja zato što ga je bilo strah, pa je
>> izmislio stvarnost u kojoj je to napravio, i u ratu, kad se usrao od
>> straha do točke totalnog raspada i na to reagirao izmišljanjem slike
>> herojskog ratnog veterana.
>
> Čini mi se da to nije tako usamljena pojava u društvu. Koliko vidim većina
> ljudi ima takve mehanizme, nazovimo to tako, obrane. Pogledaj samo Internet,
> pogledaj situacije na radnim mjestima...

Većina ljudi koristi maske, lažne slike o sebi s kojima se u različitim
okolnostima prezentiraju na različite načine. Naime nećeš se na isti
način prezentirati na poslu i doma, ne funkcioniraš na isti način sa
svojom ženom kao sa suradnikom na poslu. Cijelo društvo je postavljeno
na takav način da obeshrabruje potpuno iskreno i transparentno
funkcioniranje, koje je zapravo optimalno ljudsko stanje, i time zapravo
ohrabruje kompartmentalizaciju psihe kod ljudi, što je začetak nečega
što, u sprezi s posebno ekstremnom emotivnom situacijom, može dovesti do
toga da se ti odjeljci separiraju u zasebne osobnosti, koje imaju
specifične funkcije i odnos sa poželjnom slikom sebe, koja je dakako
fikcija, ali svi fragmenti ega svoj vrhovni smisao vide u održavanju,
afirmiranju i propovijedanju te slike.

Ono što je tu problem je definicija "normalne osobe". Naime ako
definiramo stvar statistički, normalna osoba je ona koja po svojstvima
pripada centru Gaussove raspodjele, ali takva osoba zbog prirode
funkcioniranja društva posjeduje značajne elemente kompartmentalizacije,
odnosno na pola puta je do podijeljene ličnosti. S druge strane, osoba
koja uopće ne kompartmentalizira, nego funkcionira integrirano u svim
okolnostima, bit će percipirana kao žestoko abnormalna. Dakle mi živimo
u društvu koje s jedne strane promiče psihičku bolest kao socijalno
pozitivan oblik funkcioniranja, a s druge strane stigmatizira psihičke
bolesnike.

>> Rekao bih da su to zapravo ključni elementi
>> pucanja, a zadnji je bio zapravo kad sam mu ja negdje 2002. ponudio
>> realističnu mogućnost izlaza, gdje je mogao sve popraviti i integrirati
>> sve laži u novu, cjelovitu i stvarnu osobnost, ali naprosto je pukao kad
>> je trebalo nešto stvarno poduzeti, i mislim da je tu bila "ćao đaci"
>> točka. Sve ostalo je linearna posljedica, kao kad se kamen odroni s
>> planine i nakon toga ga gravitacija ubrzava po prirodi stvari; u toj
>> točki postoji promjena stanja ali više nema slobode izbora.
>
> Ja sam Štefica, ja sam mala od kužine, ja sam Felix, ja sam Radoslav
> Prica....ja sam....živi 'nešto' u tom tijelu koje stvara identifikacije. Ne
> znam kako da postavim pitanje, da budem jasan, ali što točno znači
> "popraviti i integrirati sve laži u novu, cjelovitu i stvarnu osobnost"?
> Shvatiti da ne treba tražiti izlaze izražavanja kroz mnoge lažne
> osobnosti-trase življenja nego popraviti rupe na onoj jednoj trasi, shvatiti
> da je kukavica, da nema muda zauzeti se za sebe?

Stvar je daleko kompliciranija od toga. Recimo da netko ima proturiječni
etički kodeks, s tim da svaki od proturječnih elemenata ima apsolutni
prioritet u njegovom unutarnjem sustavu vjerovanja, i da ga stvarnost
cijelo vrijeme suočava s činjenicom neodrživosti njegovog svjetonazora,
i umjesto da odbaci svoj svjetonazor i sagleda istinu, on odbaci
cjelovitost svoje osobnosti i napravi si više odjeljaka osobnosti od
kojih svaki prakticira po jedan etički ili osobni prioritet, a te
osobnosti na praktičnoj razini koegzistiraju u istom tijelu ali za sve
praktične svrhe ne znaju jedna za drugu i međusobno si negiraju postojanje.
Ono što to sve povezuje na van je isključivo želja za prihvaćanjem, za
pozitivnom prezentacijom prema okolini, jer je upravo okolina, društvo,
ono radi čijih moralnih kriterija netko napravi rascjep svoje osobnosti
na fragmente, i onda želi potvrdu od društva da je dobar i prihvaćen.

To često poprima nakaradne oblike - netko si poreže osobnost na privatnu
i javnu, s tim da javna osobnost u javnosti napada "neprijatelje
društva" koji imaju ista svojstva kao njegova privatna, potisnuta
osobnost. Tako recimo "homofobi" napadaju homoseksualce koji se usuđuju
funkcionirati integrirano, napadaju ljude koji utjelovljuju sve ono čega
se oni kod sebe srame, što nisu u stanju integrirati u sebe i s tim
izaći na kraj. Moralnost je, dakle, glavni uzrok rascjepa osobnosti na
onu koju kreiraju vlastite želje i vlastita etika, i onu koja "zna" da
to "nije moralno i ispravno". Te dvije osobnosti mogu koegzistirati u
vrlo slabom saznanju o onoj drugoj, pa tako persona-homofob može tek
marginalno znati za personu-homoseksualca, a persona-homoseksualac može
imati znanje o personi-homofobu kao o potpuno odvojenoj osobnosti, kao
nekom drugom, možda čak projicirano na drugu osobu.

Ovaj primjer navodim zato što je svima očigledan, ali u praksi je stvar
suptilnija: imaš, recimo, katoličku personu za javnost, koja se srami
privatne 'grešne' persone za koju zna, ali koja je potpuno nesvjesna
druge, materijalističko-sotonističke persone kojoj povjeri onaj dio
života koji se tiče praktičnih, konkretnih svjetovnih stvari. Katolička
persona je za crkvu i javnost, ali sotonistička persona je posao,
stvarni život, konkretni životni postupci. Treća, privatna, "sramna"
persona je dovoljno prihvatljiva da bi o njoj postojalo dovoljno znanja
u "katoličkoj" personi da se zbog nje kaje, da je se srami, da se bude
svjestan životinje koja drka i jebe, ali sotonistička persona je
najčešće kompletni "blank", rupa u percepciji.

To ti je ono što bi se kategoriziralo kao "normalna osoba". Kad se netko
počne baviti duhovnošću, te stvari više ne funkcioniraju onako uredno i
higijenski kao kod prosječnih ljudi, i to najčešće u smjeru da postaju
još nakaradnije, histeričnije i luđe. Duhovnost se shvaća kao dodatno
čišćenje "javne" persone od svih "nečistih" elemenata, što dovodi do
podebljavanja zidova prema potisnutim personama. To funkcionira neko
vrijeme, ali razmjerno brzo takav postupak dovodi do emotivnog
izgladnjivanja te osiromašene, javne persone, te ekstremnih gnjusnosti
koje se nakote u potisnutim personama, uz sve češće "padove" u potisnute
persone, što objašnjava ogromnu količinu gadarija u praksi religioznih i
"duhovnih" ljudi.

Yoga, u onom smislu u kojem ja koristim taj pojam, je suprotnost
duhovnosti i religiji. To je proces integracije pod-osobnosti,
pražnjenja čahura s emotivnim traumama, brisanja zidova između javnih i
privatnih osobnosti, osvještavanje svih unutarnjih mehanizama, i prije
svega totalna iskrenost na unutarnjoj razini, koja onemogućuje situacije
u kojima radiš jedno, a o sebi stvaraš totalno suprotni dojam. Zbog toga
mene "normalni ljudi" uvijek krivo tumače. Kad ja nešto velim, oni
pokušavaju to invertirati na sve načine kako bi ustanovili što stvarno
mislim, zato što nisu u stanju pojmiti da ja naprosto velim ono što
mislim. Zbog toga ja mogu njima reći istinu i oni je nikad neće vidjeti,
naprosto su previše uvjetovani da bi shvatili da kod mene istina nije
nešto do čega se treba probijati kroz sto laži, nego nešto što ja nosim
na rukavu, nešto što uvijek napišem isprve. Oni, naime, uopće nisu u
stanju shvatiti da može postojati osobnost koja nije do
neprepoznatljivosti ispremrežena lažima.
E sad, nužan uvjet postojanja mojeg tipa osobnosti je odbacivanje
socijalnog morala, odnosno, još dalekosežnije, odbacivanje vrijednosti
ljudskog društva i socijalnih inputa. Da bih ja mogao funkcionirati kao
integrirana osoba, mora me potpuno boljeti kurac za ljude i njihove
mravinjake, skupa sa socijalnom organizacijom tih mravinjaka.
Problem je u tome što to ljudi osjete, i tu im se zapali trauma zbog
vlastite rascijepljenosti, i onda pizde na mene po sistemu "kako se ti
usudiš funkcionirati na takav način", u osnovi, prisiljeni su
racionalizirati svoje postupke i izbore, koji su ih doveli u njihovo
stanje. S druge strane, Felix je kao ekstremni primjer
kompartmentalizacije netko za koga svi takvi žele da uspije, on je
njihova maskota i idol. Kad bi on uspio u održavanju svoje prividne,
javne persone, to bi opravdalo sve njihove izbore, sve njihove postupke,
sve njihove rascijepljenosti "za veće dobro", za prihvaćenost u društvu,
za moralni život, ukratko njihova osobna tragedija i žrtva imala bi
smisao, ne bi bila potpuno proizvoljni rezultat krivih izbora nego
prirodni i jedini dobar ishod kozmičke drame, evolucije, puta prema
savršenom Bogu.

Felix je moralna osoba, invalid veteran domovinskog rata, pripadnik
tradicionalne duhovnosti koji ima pravog, autentičnog učitelja na
Tibetu, osoba koja je iznad seksa, osoba koja je iznad novca, osoba koja
je iznad fizičkog stanja i fizičkih privida, iskrena, časna,
dostojanstvena i nadasve skromna osoba, kojoj je Bog jedini bitan i koja
je Bogu potpuno predana na svom duhovnom putu.

Kad se pojavi sumnja u Felixa, kao potpuno izmišljenu osobu, javljaju se
druge persone kao svjedoci, zaštitnici, oni koji su spremni na sve ono
što Felix, kao skroman i častan, nikad ne bi napravio, ali što treba
napraviti da bi se zaštitilo Felixa kao najveću svetinju i smisao.

Ja sam, s druge strane, potpuno nemoralna osoba. Imam dvije žene,
psujem, vjerujem ono što mi se trenutno čini ispravnim, radim ono što mi
se trenutno čini ispravnim, ako mi se jebe jebem, ako mi se jede jedem,
ako hoću jesti meso jedem meso, ako hoću piti vino pijem vino, ako hoću
biti vegetarijanac izbjegavam meso, ako mi se drka drkam, ako mi se vozi
bicikl vozim bicikl, ako mi se slika slikam, ako nekoga mrzim činim to
strastveno i sa zadovoljstvom, divim se, obožavam, volim, mrzim, osjećam
gađenje, prezir, strah, transcendenciju, mir, dubinu, plitkost, ukratko
pomiren sam sa sobom. Svjestan sam spektra svojih duhovnih stanja i
osjećam ih ovisno o tome kada je koje ispravno i primjereno; ne dijelim
ih na dobra i loša, niska i visoka, nego smatram da je svako od njih
dobro na njegovom mjestu, a mudrost se sastoji u tome da se prava stvar
osjeti na pravom mjestu, a ne u tome da se uvijek osjeti ista stvar, a
ostale da se potiskuje. Ali mene nećeš vidjeti da ženi ližem pičku i
velim da to nije bio seks, nego da sam joj pokazivao nešto na prani.
Takvo nešto rade duhovne, časne, moralne i istinoljubive osobe. Ja sam
neduhovan i nemoralan, i ja ližem ženi pičku zato što joj volim raditi
stvari koje su joj fine, koje će je dovesti do orgazma, zato što volim
okus njene pičke, volim je maziti jezikom i osjetiti svaki detalj. Ali
moj Bog nije izmišljen, nije slika od kartona, nije aspekt lažnosti
lažne persone smišljene za javnost. Moj Bog nije moralni puritanac, ja
nisam moralni puritanac. Ja sam Bog u tijelu.

>>> Pitanje je samo je li ikoji element iz
>>> jedne trase njegovog života prisutan u onoj drugoj, trećoj, n-toj trasi
>>> koju
>>> živi? Možda ga jedino potvrdan odgovor na to pitanje odvaja od
>>> hospitalizacije, možda ipak ima jedan "nadFelix" iz kojeg se račvaju te
>>> trase, pa ipak 'zna' da glumi i laže samog sebe kroz te svoje uloge.
>> Nisam baš sasvim siguran, ali mislim da je odgovor na to pitanje postao
>> niječan u točki kad sam ja imao dojam da je on umro. Moje vizualizacije
>> procesa su bile krive, ali čini mi se da je ukupno shvaćanje bilo dobro;
>> nije bez vraga da su ljudi neovisno u toj točki percipirali prvo fizičke
>> simptome, potom nestanak linkova i nemogućnost identifikacije Felixa kao
>> osobe.
>
> Iako ga ne poznam, u danima kad se to događalo ja sam sanjao Feliixa s one
> njegove slike s novinama kako leži u sanduku, neka svita je oko njega, a on
> se diže i veli da nije mrtav, ali sam skužio da je to kao oni
> Frankensteinovi likovi koji žive a nisu živi, poput robota...

Ne bih znao ništa o tome, ono što smo iskusili ja i još par ljudi koji
su imali jake linkove s Felixom bilo je jako direktno, fizičko (u smislu
da osjećaš simptome infarkta ali kužiš da nije fizička stvar nego
pritisak astrala na pranu, dakle ne crkava ti materija ali potpuno je
isti osjećaj), stvari na razini da osjećaš bolove infarkta, utrnutu
lijevu ruku, povremeno tako jaka probadanja u srcu da te skoro sruši,
kužiš proces umiranja, i onda to sve u jednom trenutku nestane, doslovno
u trenutku. Što je najveća fora, ljudi su takve stvari osjetili potpuno
neovisno, s nekima uopće nisam komunicirao par godina i tek pola godine
nakon događaja su mi ispričali što je bilo. Uopće ne bih bio sklon to
otpisati kao iluziju ili fikciju. Ne znam što se točno desilo, ali bilo
je vrlo stvarno i vrlo žestoko.

>> Mislim da je konačni raspad osobnosti bio reakcija na nešto što
>> sam mu ja radio u to vrijeme: pokušao sam ga vrlo jakim metodama vratiti
>> u stvarnost kako bih ga izvukao. Izgleda da je on na to reagirao tako
>> što je pojačao kontru, i u nekoj točki je sve puklo.
>
> Je li to sad ireverzibilan proces?

Mislim da je. Morao bi mu Bog rematerijalizirati sva tijela iz svojeg
sjećanja da ga rekonstruira u prethodnoj formi, i time negira sve
posljedice njegovih izbora i slobodnu volju.

--
http://www.danijel.org/

Dragan Šimunec wrote:
>> persona s kojima separiraju različite dijelove života, a s Felixom je to
>> uvijek tako funkcioniralo, uvijek je za različite ljude i grupe ljudi
>> bio različita osoba; recimo, Felix za grupu veterana nije ista osoba kao
>> Felix na grupi o religiji, Felix na kavi s Klepcem nije bio ista osoba
>> kao Felix na kavi sa mnom. On je uvijek živio laž, ali razlika je u tome
>> da je kvantiteta u jednom trenutku postala kvaliteta; mislim da se
>> desilo da je pukao mehanizam s kojim je kontrolirao te svoje fiktivne
>> persone i sad one žive svoje odvojene živote, u nečemu što je praktički
>> stereotipan primjer sindroma podijeljene ličnosti.
>
> Ako se ne varam, to je shizofrenija.

Pa ne baš; sindrom podijeljene ličnosti nije shizofrenija u klasičnom
smislu, nego zasebna pojava do koje dolazi u slučajevima ekstremne
emotivne traume; dakle u situacijama kad se netko raspadne na nekoliko
osobnosti zato što jedna osobnost u svojoj integralnoj formi nije u
stanju emotivno preživjeti situaciju u kojoj se nalazi. Ponekad je uzrok
traume vanjski, a ponekad unutarnji; dakle nije unaprijed rečeno je li
uzrok u zlu koje netko trpi ili nemogućnosti da si oprosti zlo koje je
napravio. Vrlo često je, rekao bih, uzrok u nemogućnosti da se pomiri
vlastita situacija s predodžbom o sebi. Rascjep ličnosti je, također,
samo jedna od mogućih duhovnih opcija; rekao bih da većina pribjegava
klasičnim iluzijama kako bi zaštitila ego, a podjela ega na publiku i
neshvaćenog heroja, kao u slučaju Felixa, zapravo je uzrokovano njegovom
silnom željom za publikom, za time da ga se voli, da bude popularan, i
prije svega da bude među onima koji ismijavaju a ne da bude ismijavan.
Mislim da je on počeo kreirati herojsku sliku o sebi još u školi, i da
je tu dolazilo do ozbiljnih pucanja u više navrata; kad se nije usudio
otići na Tibet potražiti učitelja zato što ga je bilo strah, pa je
izmislio stvarnost u kojoj je to napravio, i u ratu, kad se usrao od
straha do točke totalnog raspada i na to reagirao izmišljanjem slike
herojskog ratnog veterana. Rekao bih da su to zapravo ključni elementi
pucanja, a zadnji je bio zapravo kad sam mu ja negdje 2002. ponudio
realističnu mogućnost izlaza, gdje je mogao sve popraviti i integrirati
sve laži u novu, cjelovitu i stvarnu osobnost, ali naprosto je pukao kad
je trebalo nešto stvarno poduzeti, i mislim da je tu bila "ćao đaci"
točka. Sve ostalo je linearna posljedica, kao kad se kamen odroni s
planine i nakon toga ga gravitacija ubrzava po prirodi stvari; u toj
točki postoji promjena stanja ali više nema slobode izbora.

> Pitanje je samo je li ikoji element iz
> jedne trase njegovog života prisutan u onoj drugoj, trećoj, n-toj trasi koju
> živi? Možda ga jedino potvrdan odgovor na to pitanje odvaja od
> hospitalizacije, možda ipak ima jedan "nadFelix" iz kojeg se račvaju te
> trase, pa ipak 'zna' da glumi i laže samog sebe kroz te svoje uloge.

Nisam baš sasvim siguran, ali mislim da je odgovor na to pitanje postao
niječan u točki kad sam ja imao dojam da je on umro. Moje vizualizacije
procesa su bile krive, ali čini mi se da je ukupno shvaćanje bilo dobro;
nije bez vraga da su ljudi neovisno u toj točki percipirali prvo fizičke
simptome, potom nestanak linkova i nemogućnost identifikacije Felixa kao
osobe. Mislim da je konačni raspad osobnosti bio reakcija na nešto što
sam mu ja radio u to vrijeme: pokušao sam ga vrlo jakim metodama vratiti
u stvarnost kako bih ga izvukao. Izgleda da je on na to reagirao tako
što je pojačao kontru, i u nekoj točki je sve puklo.

--
http://www.danijel.org/

Marin Bozic wrote:
>
> "Drazen Simunic" wrote in message
> news:h3n5pc$hb5$1@ss408.t-com.hr...
>
>> "prolaznik" wrote in message
>> news:h3n39m$c3r$1@ss408.t-com.hr...
>> > Onaj tko je fejkao znao je sto mi je ****** Felix ****** govorio na
>> > zadnjoj
>> kavi. To ti je meni dokaz da u tom svom kokosinjcu aktivno sudjeluje
>> ****** Felix ******. Uopce nije bitno tko izvrsava nego da je to njegovo
>> maslo. Bok **** prolaznik ****.
>>
>
> Inace, evo rezultata ankete http://tinyurl.com/identity-anketa
>
> U 24h glas je dalo 16 ljudi, sto je po velicini (ne nuzno i sastavu) oko
> 50% aktivnih nickova u zadnjih tjedan dana.
> Svi osim troje se smatraju redovitim citateljima hr.alt.magija grupe, a
> dvije trecine sudionika se ne smatra Danijelovim pristalicom.
> Nitko od "pristalica" ne vjeruje da je mala_od_kuzine netko drugi, a ne
> FELIX. To je ocekivani rezultat, i da je sve ostalo na tome to bi dalo
> potporu FELIXovoj hipotezi da je na djelu neka kolektivna paranoja
> ogranicena na "kokosinjac". Medutim, cak 8 od 10 onih koji nisu
> "pristalice" vjeruje da FELIX fejka.

Ja mislim da su ljudi koji su napisali da vjeruju da "mala od kužine"
postoji neovisno o Felixu u krivu. Naime, oni misle da on fejka
identitet, da se pretvara da je netko drugi a zapravo zna da je Felix.
Ja mislim da nema previše razloga za to uvjerenje. Ono što se meni čini
je da Felix uopće ne postoji, da se raspao na hrpu podijeljenih,
fiktivnih osobnosti od kojih svatka za sebe misli da je stvarna, i sve
brane fiktivnu ideju o Felixu, služe kao zaštitnici osobnosti koja više
ne postoji. Dakle nije on netko tko se pretvara da je netko drugi, on se
naprosto raspao i ne postoji kao osoba. Doduše mislim da to nije skroz
novi fenomen; svi patološki lažljivci zapravo teže stvaranju nekoliko
persona s kojima separiraju različite dijelove života, a s Felixom je to
uvijek tako funkcioniralo, uvijek je za različite ljude i grupe ljudi
bio različita osoba; recimo, Felix za grupu veterana nije ista osoba kao
Felix na grupi o religiji, Felix na kavi s Klepcem nije bio ista osoba
kao Felix na kavi sa mnom. On je uvijek živio laž, ali razlika je u tome
da je kvantiteta u jednom trenutku postala kvaliteta; mislim da se
desilo da je pukao mehanizam s kojim je kontrolirao te svoje fiktivne
persone i sad one žive svoje odvojene živote, u nečemu što je praktički
stereotipan primjer sindroma podijeljene ličnosti.

Inače, mislim da je zgodno podsjetiti na ovo:
http://www.danijel.org/index.php?id=showmsg&table=hr_yoga&msgid=1054017494@timestamp&print=1
(naravno, za one koji imaju pristup)

--
http://www.danijel.org/

Marijana Novakovic wrote:
> On 2009-07-17, Danijel Turina wrote:
>> Probaj pa mi javi, ferovko.
>>
>
> Posudis mi samostrel? ^^

Nemam ti ja to, ali uvijek ti mogu opaliti šamarčinu ako baš ustraješ u
bezobrazluku.

--
http://www.danijel.org/