Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Sinisa Knezevic wrote:
> Kužim analogiju, ali nije li ograničenje kapaciteta koje je uvjetovano
> ljudskom vrstom neki kalup da se Bog uopće može pokazati čovjeku? Ionako te
> malo kuže, što da imaš sve resurse u mogućnosti pokazati? Zapravo, što želiš
> od Boga u stvari? :) Da te vrati doma?

Baš konkretno mene pitaš? Što želim? Teško je to napisati u nekom
smislenom obliku koji nije analogija, parabola ili neka slična forma.
Recimo to ovako. Znaš onu priču o Indri i svinji? Da ne prepričavam sad
cijelu stvar, ali recimo to ovako, ja nisam Indra kojega staviš u
poziciju svinje i on misli da je svinja. Ja sam netko koga staviš u
poziciju svinje i on ne zna tko je bio ali ima duboko znanje o tome što
je njegova sadašnja situacija u odnosu na to. Možeš mi izbrisati
pamćenje, ali postoji nešto u definiciji biti što se ne da izbrisati, a
da me baš potpuno ne uništiš. To *nešto* je ono što drugi ljudi, osim
par jako rijetkih iznimaka, uopće nemaju. Gdje ih staviš, tamo rastu i
sretni su, svaka iluzija u koju ih metneš je stvarnost, i kao takvu će
je braniti. Ja ne. Mene staviš u iluziju i ja znam da je iluzija. Možda
više ne znam što je stvarnost, zato što mi je pamćenje blokirano, ali
ostaje nešto, što ti ja znam, neki temeljni duhovni instinkt, nešto kao
instinktivni osjećaj komarca za krv, kao osjećaj suncokreta za sunce. Ne
trebaju mi za to ni oči, ni um, ni sjećanje. Jedina moja želja je
probiti iluziju i vratiti se u svoju stvarnost. Ne treba mene "Bog
vraćati doma". Ja ne razmišljam u takvim djetinjastim emocijama, meni je
to smiješno. Moje formulacije su drugačije: ja *želim biti* u
potpunosti, na cjelovit način. Želim da se s mene maknu okovi.

>> Pomnoži bilo što, što si u stanju zamisliti, sa deset milijardi, i dobit
>> ćeš približnu ideju o intenzitetu i kvaliteti osjećaja avatara,
>> utjelovljenog Boga kojemu je po prirodi ljudske egzistencije svijest
>> nagurana unutar ograničenja ljudskog mozga i fizičke percepcije.
>> Analogije imaju svoj doseg, analogijom nije moguće potpuno ocrtati i
>> predočiti pravu stvar. Zamisli da se u jednom trenutku probudiš kao
>> kokoš koja kljuca kukuruz u dvorištu. Znaš da je bilo nečega prije, znaš
>> da je bilo veliko, ali tvoj kokošji mozak je u stanju shvatiti samo
>> kukuruz, crve i ostale kokoši. Nije u stanju obuhvatiti ono što si bio,
>> ali imaš osjećaj smjera, osjećaj veličine. To je ono što se meni desilo
>> kad sam imao šest godina. Jel si možeš zamisliti paniku čovjeka koji se
>> probudi kao kokoš koja kljuca gliste u dvorištu?
>
> Zašto baš 6 godina? Tada si se prisjetio odakle si i tko si?

Ne znam zašto 6 godina, i nisam se prisjetio što sam i odakle sam, samo
me je prošla jeza specifične vrste, nešto kao kad sanjaš, i san iz
automatskog slijeda slika postane lucidni, kad si svjestan da sanjaš, i
pogledaš se, shvatiš da sanjaš, i shvatiš da se ne možeš probuditi.
Svjestan si da to nije to, ja nisam ovo, ovo je jednako ograničenje kao
da sam se probudio kao kokoš koja kljuca kukuruz po dvorištu, ali ne
mogu van, ne mogu to isključiti i vratiti se nazad, i ne mogu se više ni
prisjetiti što je "nazad" jer sanjam, ne možeš se u snu prisjetiti
budnog stanja a da se ne probudiš. Ne panika, nego specifična vrsta
dubokog, budnog i svjesnog užasa, kao da zaglaviš u snu ili LSD tripu i
ne možeš se probuditi. I dalje doživljavaš iluziju u svim njenim
aspektima osim jednog: znaš da je iluzija. Ne znaš što je stvarnost, ali
sada naglo jedino to želiš znati, to je naglo postalo jedino bitno
pitanje, fokalna točka života. Zbog toga se nikad nisam mogao ufurati u
stvari u koje su se drugi klinci mogli ufurati; moš si mislit koliko su
mi bili interesantni nogomet, košarka i socijalne igrice kojih se igraju
klinci. Ja sam pokušavao probiti nevidljivi zid unutar uma, a nisam ni
znao što pokušavam. Jedine stvari koje su me stvarno zanimale su bile
one koje su nosile neke aspekte onoga prema čemu sam se pokušavao
probiti; to je bio sjever prema kojemu je pokazivao moj interni kompas,
i sve stvari koje bi nosile neke aspekte tog transcendentalnog osjećaja
privlačile bi moju pažnju, ali bio sam užasno frustriran slabošću mojeg
uma, koji naprosto nije bio u stanju obuhvatiti ništa dovoljno
konkretno, ništa što bi *stvarno* zarezoniralo. Znao sam da *nešto*
postoji s druge strane, ali užasno me je frustriralo to što ne mogu
precizno osjetiti *što*. Znao sam da nije Bog, nije ono čemu se ljudi
mole u crkvi - za to sam osjećao da je bedastoća, nešto nevrijedno
pažnje. Ovo što sam ja osjećao je moćno, svjesno, stvarno, veliko,
dramatično u svojoj silovitosti, ali izluđivalo me je to što ne znam
konkretno što; nisam mogao suziti metu. Nisam bio siguran je li temeljna
stvarnost materija ili duh. Ako je materija, onda je ono što percipiram
materijalno biće, materijalna stvarnost, ali neka dublja vrsta
materijalne stvarnosti koja nije poznata klasičnoj fizici, i zbog toga
sam želio naučiti apsolutno *sve* iz područja fizike, na kraju sam
upisao fiziku na PMFu. Htio sam shvatiti "to nešto", a ako treba
napraviti proboj u fizici, morat ću prvo postati stručnjak za fiziku,
nema problema. Druga mogućnost je bila da je "to nešto" duhovna
stvarnost, da je duhovno primarna stvarnost a materijalno je iluzija.
Nisam mogao sa sigurnošću znati što je od tog dvojeg istina i zato sam
godinama razmišljao u oba smjera istodobno, da pokrijem sve moguće
opcije. I tako sve dok jednom, kad sam slušao predavanje na faksu,
mislim iz matematičke analize ili teorije vjerojatnosti, uglavnom nečeg
dosadnog što nije zahtijevalo previše pameti pa su mi misli odlutale, i
odjednom sam shvatio, napravio mi se "klik". Shvatio sam sa sigurnošću
da je duhovno primarna stvarnost a materija je iluzija, specifični
slučaj iluzije, nešto kao video igrica. Proučavanje fizike dakle neće
dati odgovore na jedino bitno pitanje, i tako je došlo toga da odem s
faksa; fizika mi je naglo postala totalno nezanimljivo područje, nešto
za što sam znao da ne nosi odgovor na pitanje. E tu je počeo nezgodni
dio: fizika je egzaktna stvar. Zna se kako se proučava fiziku. Završiš
faks, napraviš doktorat, nastaviš proučavati, ili otkriješ kako stvari
funkcioniraju ili ne otkriješ, ali stvar je egzaktna. Ali u smjeru
duhovnog nisam imao nikakvih ideja gdje početi, jer su svi za koje sam
znao da se bave s nečim duhovnim bili idioti, hare krišne, saibabovci,
kršćani - krdo budala, uglavnom, i ništa od onoga što su oni radili nije
imalo nikakve veze s onim što sam ja osjećao, nije išlo u tom smjeru.
Ali bilo je tu par ključnih prekretnica, stvari koje su mi polako
sijevale. Upanišadi, recimo. Vedanta. Onda se pak više nisam usudio a
priori eliminirati ništa od onoga što sam prije smatrao glupošću, pa sam
se nasadio na par iluzija kojih sam se rješavao dulje vrijeme; duhovnost
je stvarno domena šarlatanstva i ludila i nije pretjerano korisno
ozbiljno shvaćati likove koji tu love u mutnom. Ono što me je spasilo su
Oldfield i par feelinga koje sam polovio od Babađija, plus par daršana i
nirvikalpa samadhi. Ta "duhovna" sfera je živi mulj, iznimno opasna
stvar u kojoj caruju luđaci i šarlatani koji prepisuju stvari s kojima
mogu pozirati kao nešto što nisu. Ja sam bio osjetljiv na takve stvari
zato što sam se bojao da opet a priori ne eliminiram nešto što će se
pokazati kao dobro, pa sam postao jako sklon false-positive vrsti
greške. Uglavnom, nije neko veselje. Kad mi netko veli da mi je bilo
lako, najradije bi mu opalio šamar nogom.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Xenayo wrote:
> "Danijel Turina" <invalid@invalid.invalid> wrote in message
> news:hfiuqu$28b$2@solani.org...
>
>> Xenayo wrote:
>
>>> Ima jedna prica. Negdje u Bosni za rata bio je jedan četnik koji je volio
>>> klat ljude. I sad krcaju oni jamu i svatko jauce i moli da ga se postedi,
>>> a
>>> onda ga on s guštom ubije. Došao je do jednog starog, i stari će će mirno
>>> njemu, samo daj, napravi svoj posao. I ubio ga je, ali od tog dana nije
>>> mu
>>> bilo više užitak klat ljude.
>
>> Grozno, pokvario čovjeku užitak i ispunjenje.
>
> Da, i sad će morat svoju sreću tražit drugdje ...

Je, morat će probati silovati i nabijati na kolac, klanje više nije fora.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Mimi wrote:
>>> Ja sam joj lijepo rekao da ta igra traje samo dok mi je zabavno. Ako
>>> postane frka, nek se ne ljuti, stvari idu u normalu - ja svojim putem
>>> a onda ju ti kao pravi i bioloski sin moras dvoriti.
>>> Pristala je a nakon sto sam se primio posla nedugo nakon toga i -
>>> zajecala...
>> Vidim da se sa svojom fino zabavljaš, i čisto mi je žao da ti ne mogu
>> poslati svoju na tretman. Naime, zloj kuji bi baš dobro došlo jedno
>> dobro jebanje u dupe bez vazelina.
>>
>
>
> Pogubio si se u svim tim posvojnim pridjevima.
>
> Tamo gdje treba stajati mojom ti pises svojom i obrnuto.

Ono što je meni najsmješnije u cijeloj ovoj priči je da ti misliš da
mene možeš uvrijediti kad veliš da bi mi jebao mater, a meni je ta
gadura na prvih pet mjesta osobne all-time shit liste i kad netko veli
da bi ju jebao u dupe, meni se odmah razvuče osmijeh.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

NeoN wrote:
> Pozdrav, draga
> Molimo Vas da nam oprosti remeti va? dragocjeni time.We su Tai Pingyang
> company.This je elektroni?ki company.one od najve?ih veletrgovaca u
> me?unarodnim trgovinskim China.We uglavnom prodaju elektri?ne proizvode,
> kao ?to je laptop, LCD TV, kameru, mobitel, MP4, i tako dalje.
> Mo?emo ponuditi visoku kvalitetu i konkurentne cijene, a svi proizvodi
> dolaze sa me?unarodnom garancijom. Ako imate vremena, posjetite na?u web
> stranicu: www.Miorw.com

Google translate je proizvod devetog kruga pakla.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Mimi wrote:
>>> Pa da... Ja ti se tako igram sa mamom.
>> Pazi da koristi vazelin, ne bi bilo fora da mora objasniti na hitnoj
>> za to ti mama treba analnu rekonstrukciju.
>>
>
>
> Ja sam joj lijepo rekao da ta igra traje samo dok mi je zabavno. Ako
> postane frka, nek se ne ljuti, stvari idu u normalu - ja svojim putem
> a onda ju ti kao pravi i bioloski sin moras dvoriti.
>
> Pristala je a nakon sto sam se primio posla nedugo nakon toga i -
> zajecala...

Vidim da se sa svojom fino zabavljaš, i čisto mi je žao da ti ne mogu
poslati svoju na tretman. Naime, zloj kuji bi baš dobro došlo jedno
dobro jebanje u dupe bez vazelina.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Mimi wrote:
>>>>> Ocito si upucen u problematiku.
>>>> Dapa e, kad ja jebem u dupe pada i vi e od sedam suza na dlan.
>>> Upravo sam ti nazvao staru i kaze da je to ziva istina.
>> Veli , uzeo si mobitel i nazvao "mama".
>>
>
>
> Pa da... Ja ti se tako igram sa mamom.

Pazi da koristiš vazelin, ne bi bilo fora da moraš objasniti na hitnoj
zašto ti mama treba analnu rekonstrukciju.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Xenayo wrote:
> Ima jedna prica. Negdje u Bosni za rata bio je jedan četnik koji je volio
> klat ljude. I sad krcaju oni jamu i svatko jauce i moli da ga se postedi, a
> onda ga on s guštom ubije. Došao je do jednog starog, i stari će će mirno
> njemu, samo daj, napravi svoj posao. I ubio ga je, ali od tog dana nije mu
> bilo više užitak klat ljude.

Grozno, pokvario čovjeku užitak i ispunjenje.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Xenayo wrote:
> "Danijel Turina" <invalid@invalid.invalid> wrote in message
> news:hfiouv$lat$1@solani.org...
>
>> Xenayo wrote:
>>> Evo baš sam jednom slušao Maharišijev govor.
>>> Rekao je, da se sve u životu jedne osobe, svodi na to da bude sretna i
>>> ispunjena. Sva religijska, duhovna i materijalna nastojanja neke osobe,
>>> podvrgnuta su tim ciljevima.
>
>> To je pravilo s dosta iznimaka.
>> Recimo, što je sa slučajevima kad netko na razini svjetonazora prihvati
>> sustav u kojem je njegovo osobno ispunjenje grijeh i sve svoje postupke
>> prilagodi udovoljavanju nekom eksternom autoritetu i *njegovoj* sreći i
>> ispunjenju?
>
> Takva osoba misli da će nać sreću ako udovoljava eksternom autoritetu.
> To je potraga ... osoba stalno pokušava, dok se ne razočara i okrene potragu
> u drugom smjeru.
> Ali osoba tokom potrage stalno teži bit sretna i ispunjena, to je pogoni
> naprijed.
>
>> Što je sa slučajevima kad netko zaključi da nije u stanju postići sreću
>> i ispunjenje pa se posveti tome da uništi sreću i ispunjenje drugima?
>
> Možda, ali i u toj interakciji sa drugim ljudima, osoba podsvjesno i dalje
> traži svoje ispunjenje.
> Netko je rekao da i riječ beznadan ima nade u sebi :)

Meni je ta vrsta razmišljanja potpuno isprazna. OK, svi žele za sebe
neko dobro, i što sad s tim. Sve dok se njihove definicije dobra
međusobno ukidaju, bilo bi korisnije analizirati neznanje koje od
naizgled pozitivne motivacije pravi katastrofu koja je očigledna posvuda
na ovom svijetu. Svi hoće nekakvo dobro a rade sranje. Svi misle da su
dobri a većina je zla. Svi misle da je Bog na njihovoj strani a rade
stvari nespojive s Bogom. I kakve tu sad veze ima to da oni žele sebi
sreću, ako većina svoju sreću doživljava kao stanje u kojem su svi u
većem kurcu od njih?

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Mimi wrote:
>>> Ocito si upucen u problematiku.
>> Dapa e, kad ja jebem u dupe pada i vi e od sedam suza na dlan.
>
>
> Upravo sam ti nazvao staru i kaze da je to ziva istina.

Veliš, uzeo si mobitel i nazvao "mama".

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Mimi wrote:
>> Mimi wrote:
>>> "Sedam suza isplakat' ces nocas
>>> sedam suza past' ce na tvoj dlan
>> Bolje sedam suza na dlan nego sedam kuraca u dupe.
>>
>
>
> Ocito si upucen u problematiku.

Dapače, kad ja jebem u dupe pada i više od sedam suza na dlan.

--
http://www.danijel.org/