Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Marvin Barley wrote:
> On 6 pro, 16:22, Danijel Turina <inva...@invalid.invalid> wrote:
>> Marvin Barley wrote:
>>> Zakon je, to naime znamo, duhovna stvar, a ja sam zemaljsko bice,
>>> prodan u ropstvo grijeha.
>> A to ako je suprotno - da je zakon materijalna stvar, a ti si duhovno bi e?
>
> Pisano je: "... Vi koji Zakon primiste andjeoskom uredbom, ali ga se
> niste drzali." (Djela 8.53)

Pisano je i zašto ljudima namećete jaram koji ni mi ni naši oci ne
mogasmo nositi.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Never wrote:
> On Sun, 06 Dec 2009 12:02:20 +0100, Danijel Turina
> <invalid@invalid.invalid> wrote:
>
>
>> Recimo da je netko slijep od rođenja. Takvome ne možeš prenijeti
>> vizualnu informaciju. Ono što sam ja pokušavao je usporedivo s tim da
>> netko ima mišiće, ali mu motorni neuroni ne funkcioniraju zbog nekog
>> razloga, i onda mu ja dam vanjski impuls, stimuliram mu motorne neurone
>> na takav način da može hodati dok ga ja držim u zahvatu, i nadam se da
>> će njegov sistem prihvatiti impuls, da će se stimulacijom utrenirati i
>> naučiti sam aktivirati mišiće, jednom kad sam mu pokazao kako se to
>> radi. Tehnike su slična stvar - kad postoji slabi impuls, one ga
>> fokusiraju, pojačaju, omoguće ti da taj impuls izoliraš i potisneš
>> pozadinsku buku, da ga dovedeš u fokus. Ali tu mora postojati želja,
>> volja, namjera. Mora postojati želja da se taj element nadredi ostalima.
>> E u tome leži problem.
>
> Ok, to si probao i prema onome sto si pisao nisi uspio.
> Ne kuzim zasto je toliko problem sa zeljom?
> Pogotovo zato sto je barem nominalno ima velik broj ljudi?
> I koliko je postojanje zelje pod utjecajem znanja i informacija o tome
> podrucju? Sigurno je dosta ljudi koji su citali tvoje knjige i
> tekstove rekalibriralo svoje zelje? Ali sto je sa ostalima kojima nisu
> dostupne informacije?

Okrećeš stvar naopačke - naime, broj ljudi koji su čitali moje tekstove
je indikator rasprostranjenosti želje, a ne granični faktor. Osim toga,
pogledaj si ove trasherske majmune, i oni su čitali moje tekstove pa gle
ih. Recimo zec vidi samo kurac, kaj god da napišem. Ako nije kurac, onda
su pederi, pa makar po principu da sam ja spomenuo pijanista koji nije
peder, ali neki drugi je peder, i njemu se odmah šupak raširi od sreće.
To ti je razina auditorija, to i par ovih koji su tako očajno glupi da
mi zlo dođe kad vidim replike na moje tekstove, pa to je kao da si
čimpanzama dao kompjutore.
I daj ti sad takvima na brzinu usadi želju za transcendencijom. Nema
šanse. Evolucija na tome radi milijardu godina s upitnim rezultatima.
Nije stvar beskorisna - ono što ja pišem ima efekta neke vrste na
određeni postotak ljudi kojima nešto titra ispod perceptivnog praga, pa
to moji tekstovi dignu iznad perceptivnog praga i izlože mogućnosti
identifikacije i, u idealnom slučaju, usmjerenog fokusa.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Stjepan Bunić wrote:
> On Sun, 06 Dec 2009 17:22:33 +0100, Danijel Turina wrote:
>
>>>>> :))
>
>>>>> Bojim se da moje analogije sadrže preoptimističnu premisu o
>>>>> sposobnostima umova-primatelja za interpretiranje apstraktnih slika.
>
>>> A samo Jado kuži sve tajne ekumenskog dijaloga s muslimanima.
>
>>> :)
>
>>> Da sad ne spominjemo tajne teozofije.
>
>> Misliš katoličku teozofiju ili protestantsku? :)
>
> Mislim na transparentnu teozofiju civilnog društva otovenu za dijalog s
> onima koji ne vjeruju.
>
> :)

Misliš valjda na filologiju civilnog društva s osvrtom na katoličku
teozofiju. :)

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Stjepan Bunić wrote:
> On Sun, 06 Dec 2009 16:54:08 +0100, Rado wrote:
>
>>> :))
>
>>> Bojim se da moje analogije sadrže preoptimističnu premisu o
>>> sposobnostima umova-primatelja za interpretiranje apstraktnih slika.
>
> A samo Jado kuži sve tajne ekumenskog dijaloga s muslimanima.
>
> :)
>
> Da sad ne spominjemo tajne teozofije.

Misliš katoličku teozofiju ili protestantsku? :)

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

gorannes wrote:
> ???? Sun, 06 Dec 2009 11:51:13 +0100, Danijel Turina
> <invalid@invalid.invalid> ?? ???????/??:
>
>> Ti imaš otprilike onakve ideje o Bogu kakve ima većina ljudi.. Bog ti je
>> apstrakcija, ideja, koncept, nešto s čim radiš na razini teorije. Meni
>> je Bog nešto sasvim drugo, meni je Bog sjećanje na stvarnog mene, prije
>> noćne more ljudskosti. Meni je Bog ono što je invalidu sjećanje na dane
>> kad je trčao po osunčanoj livadi. Sjećanje je užasno bolno, ali to je
>> ona vrsta uzdižuće boli za koju želiš da nikad ne prestane, jer je ta
>> bol jedina veza s onim što ti je jedino bitno.
>> To je, naravno, analogija.
>
>
> Pa ko ili sta ti brani da se opet uzdignes na bozanske visine? Realnost
> mozda?

Jebote, ja sam okružen debilima.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Marvin Barley wrote:
> Zakon je, to naime znamo, duhovna stvar, a ja sam zemaljsko bice,
> prodan u ropstvo grijeha.

A što ako je suprotno - da je zakon materijalna stvar, a ti si duhovno biće?

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Tomislav Portada wrote:
> "Danijel Turina" <invalid@invalid.invalid> wrote:
>
>> Analogije imaju svoj doseg, analogijom nije moguće potpuno ocrtati i
>> predočiti pravu stvar. Zamisli da se u jednom trenutku probudiš kao
>> kokoš koja kljuca kukuruz u dvorištu. Znaš da je bilo nečega prije, znaš
>> da je bilo veliko, ali tvoj kokošji mozak je u stanju shvatiti samo
>> kukuruz, crve i ostale kokoši. Nije u stanju obuhvatiti ono što si bio,
>> ali imaš osjećaj smjera, osjećaj veličine. To je ono što se meni desilo
>> kad sam imao šest godina. Jel si možeš zamisliti paniku čovjeka koji se
>> probudi kao kokoš koja kljuca gliste u dvorištu?
>
> Nedavno je u medijima objavljena jedna priča na tu temu:

:))
Bojim se da moje analogije sadrže preoptimističnu premisu o
sposobnostima umova-primatelja za interpretiranje apstraktnih slika.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Zli_Zec wrote:

Zec, ja znam da bi ti silno volio da te čvrsto uhvatim i razvalim ti
šupak kurcem, ali na tvoju žalost
a) zauzet sam
b) nisam peder
c) nisam zoofil

Prema tome zabij si metlu u dupe za utjehu i maštaj da sam to ja.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Never wrote:
>> pozadinu uma gnjusnostima i trebaš se neko vrijeme dekontaminirati od
>> tog duhovnog smrada.
>
> Hmm,hmm, dekontaminacija kazes.
> Cak nisam mislio na suptilnost ukusa, nego na mogucnost percepcije
> suptilnih stanja. Ukoliko je to uopce moguce razdvojiti. Jer
> vjerojatno korelira.

Ukus i sposobnost percepcije su u osnovi ista stvar - radi se o tome da
definicija ljepote izravno ovisi o sposobnosti percepcije. Ono što nisi
sposoban osjetiti, nisi sposoban voljeti.

>> sofisticiraniji ukus; budući da se mala djeca strašno pale na kičuriju
>> najgore vrste (ružičasti poniji, barbike i slična sranja) a razvojem
>> mozga ukus postaje suptilniji, smatram poprilično očiglednim da je ukus
>> funkcija složenosti misaonog i emotivnog sklopovlja.
>
> Ok, dobra je stvar dakle sto postoji mogucnost razvoja...

Mogućnost postoji, ali stvar je želje koliko će biti iskorištena.

>> nitko, a ne samo seljačine. Kako se to razvija? Ja sam probao tehnikama,
>> i ustanovio da su tehnike ubrzivač, katalizator, nešto što pomaže
>> iskristalizirati već postojeći element ali ga ne može uvesti u
>> postojanje ako je potpuno odsutan. Probao sam i izlaganjem duhovnom
>
> Sto znaci odsutan? Ne koncentriran na to sto zeli postici, ili da nema
> sposobnosti?

Recimo da je netko slijep od rođenja. Takvome ne možeš prenijeti
vizualnu informaciju. Ono što sam ja pokušavao je usporedivo s tim da
netko ima mišiće, ali mu motorni neuroni ne funkcioniraju zbog nekog
razloga, i onda mu ja dam vanjski impuls, stimuliram mu motorne neurone
na takav način da može hodati dok ga ja držim u zahvatu, i nadam se da
će njegov sistem prihvatiti impuls, da će se stimulacijom utrenirati i
naučiti sam aktivirati mišiće, jednom kad sam mu pokazao kako se to
radi. Tehnike su slična stvar - kad postoji slabi impuls, one ga
fokusiraju, pojačaju, omoguće ti da taj impuls izoliraš i potisneš
pozadinsku buku, da ga dovedeš u fokus. Ali tu mora postojati želja,
volja, namjera. Mora postojati želja da se taj element nadredi ostalima.
E u tome leži problem.

--
http://www.danijel.org/

Poruka je PGP potpisana. Potpis je VALJAN

Sinisa Knezevic wrote:
> "Danijel Turina" <invalid@invalid.invalid> wrote:
>
>
>>>> Ti "sveti spisi" su puni fora na temu da se ne treba pouzdati u ništa
>>>> osim Boga jer te sve drugo može iznevjeriti, ali moje iskustvo glasi da
>>>> me je Bog iznevjerio više puta i na gori način nego sve ostalo zajedno,
>>>> s tim da "ostalo" ne boli. Kad te auto ostavi na cesti, slegneš ramenima
>>>> jer od limene kante ne očekuješ ništa posebno, ali kad te Bog ostavi na
>>>> cesti, to boli. Kad te ljudi pljuju, to nije ništa posebno, budući da od
>>>> tog smeća i nije realno očekivati neku vrlinu, ali kad te Bog ostavi da
>>>> te pljuju i ne obrati ti se jednom rječju godinama, e to je sranje, to
>>>> boli.
>>> Nije li ti došlo da takvog Boga steraš u kurac u tim situacijama?
>> Puno puta, ali ne pomaže. To ti je kao da voliš neku ženu više od bilo
>> čega na svijetu, a ona te ignorira, ali na takav način da ona tebi veli
>> da te voli više od bilo čega na svijetu, vidiš to, i onda ona nestane.
>> Znaš da je tu, a ne možeš do nje. Grebeš po nevidljivom zidu, raskrvariš
>> se do kosti, a ne napraviš ništa. Osjećaš prisutnost, ali to je jednaka
>> muka koliko je utjeha. Najveće sranje je strah da ćeš zaboraviti, jer je
>> prošlo puno godina. Bi ju sterao u kurac, ali od toga joj ne budeš
>> bliže. Bi plakao, ali ne pomaže. Bi se ubio, ali ni to ne pomaže. Možeš
>> se jedino nadati i raditi ono što trebaš u međuvremenu.
>
> "Bog je potpuno Ništa, ne tiče ga se ni Sada ni Ovdje; što mu više hrliš, to
> ti više izmiče."
> Angelus Silesius
>
> Vrijedi li ovdje uopće upotrijebiti analogiju koju je toliko puta pričana iz
> usta istočnih propovjednika da je traženje Boga poput psa koji lovi svoj
> rep?
> Ne bih svojim pitanjima htio umanjiti krasno opisanu težnju, ali me zanima
> odgovor tko je u takvim situacijama kriv, Bog ili čovjek?
> Naime, u članku o siddhijima si napisao: "Yogin spoznaje da je ono, što je
> prije zvao Bogom, samo projekcija viših aspekata njegove vlastite prirode na
> vanjski predložak." i u vezi s tim me zanima zašto dolazi do "skrivanja"
> Boga ako je On 'dio' vlastite prirode?
> Kao da činiš sve što treba a Njega nema, kao da popiješ kantu vode a i dalje
> si žedan?

Gle, daj shvati da je to što pišem analogija.
Idemo smisliti drugu analogiju. Zamisli da si hiper-genijalna osoba,
nešto bliže vanzemaljcu nego čovjeku. Ogromna inteligencija, pamćenje,
svijest, emotivni raspon. I onda ti se desi neka nesreća, popušiš
oštećenje mozga od kojeg si reduciran na nešto između debila i biljke,
ali s tim specifičnim svojstvom da znaš što si bio prije. Ne potpuno,
zato što ti je mozak oštećen, ali dovoljno da od tog sjećanja patiš više
nego od bilo koje vrste fizičke boli. Zamisli si beskrajno moćnog
super-anđela reduciranog na razinu čovjeka, ali sa sjećanjem na to što
je bio. Jel možeš shvatiti kolikom snagom bi on samo, jedino i
isključivo želio ponovo biti ono što je bio prije, i s kolikom snagom bi
se užasavao mogućnosti da zaboravi, da mu u tom patetičnom majmunskom
tijelu sjećanje izblijedi toliko da postane kao san, da izgubi
stvarnost, da ono što je on nekad bio nestane u nepovrat? Jel razumiješ
da je moguće da ga sjećanje na ono što je bio boli kao da grli užareno
željezo, ali ga jedino želi grliti do smrti jer je to jedino što mu je
ostalo, ostalo mu je jedino sjećanje na ono što je bio, to mu je jedina
veza sa stvarnošću, jedina uspomena i stvarnost u iluziji, ludilu i
mraku ljudskosti koja ga davi i pokušava ga polako, po prirodi stvari,
modelirati u biće koje se ne sjeća bilo čega što nadilazi ljudskost.

Pomnoži bilo što, što si u stanju zamisliti, sa deset milijardi, i dobit
ćeš približnu ideju o intenzitetu i kvaliteti osjećaja avatara,
utjelovljenog Boga kojemu je po prirodi ljudske egzistencije svijest
nagurana unutar ograničenja ljudskog mozga i fizičke percepcije.
Analogije imaju svoj doseg, analogijom nije moguće potpuno ocrtati i
predočiti pravu stvar. Zamisli da se u jednom trenutku probudiš kao
kokoš koja kljuca kukuruz u dvorištu. Znaš da je bilo nečega prije, znaš
da je bilo veliko, ali tvoj kokošji mozak je u stanju shvatiti samo
kukuruz, crve i ostale kokoši. Nije u stanju obuhvatiti ono što si bio,
ali imaš osjećaj smjera, osjećaj veličine. To je ono što se meni desilo
kad sam imao šest godina. Jel si možeš zamisliti paniku čovjeka koji se
probudi kao kokoš koja kljuca gliste u dvorištu?

>>> Ili da možda Bog nije ono što si tada mislio da jest?
>> Nemam ja taj problem. Znam ja jako dobro tko je on i kakav je, samo što
>> mi to ne pomaže kad on ima neki svoj plan zbog kojeg me drži na ledu i
>> pusti pse da laju na mene; bič mi je oduzeo, a njega nema.
>
> Ja sam imao, i još se ponekad vraćam na ideje da je Bog neko biće koje
> intervencionistički ulazi u naše živote,

Ti imaš otprilike onakve ideje o Bogu kakve ima većina ljudi. Bog ti je
apstrakcija, ideja, koncept, nešto s čim radiš na razini teorije. Meni
je Bog nešto sasvim drugo, meni je Bog sjećanje na stvarnog mene, prije
noćne more ljudskosti. Meni je Bog ono što je invalidu sjećanje na dane
kad je trčao po osunčanoj livadi. Sjećanje je užasno bolno, ali to je
ona vrsta uzdižuće boli za koju želiš da nikad ne prestane, jer je ta
bol jedina veza s onim što ti je jedino bitno.
To je, naravno, analogija.

>> Velim ja, karma je ništa. Karma je sreća, utjeha i milost. Imaš dojam da
>> si sjebao stvar, platit ćeš i onda će biti dobro. A što je kad znaš bez
>> sumnje da nemaš što platiti, da si savršen u Božjim očima a svejedno on
>> ima nekakav plan zbog kojeg grebeš po nevidljivom zidu godinama i
>> desetljećima? Dođe ti da napraviš neko sranje pa da barem imaš razlog
>> zašto te neće, da si misliš da je zbog karme, da samo treba nešto
>> otplatiti pa će biti dobro?
>
> "God has plan for you"-čest je motiv u propovijedima reformiranih kršćana
> naglašavajući misterij ljudskog života koji svoj smisao zaokružuje tek na
> kraju.
> Možda je i kod tebe u igri nekakav "trening" za neku utakmicu kasnije?

:)
Koji apsurd.

--
http://www.danijel.org/