Romana Turina wrote:
> malkuth wrote:
>> "MetaBaron XLC" wrote:
>>
>>> Steta Sinise.
>> Steta Sinise... ;(
>
> Nije ni tebi lako, moras cak i Bakijina govna jesti.

Ajoj, ti uopće nisi dama. :))))

--
http://www.danijel.org/

malkuth wrote:
> Dakle, evo već drugi put se desilo da ti pokazujem koliko si glupa, gdje si
> glupa i, naravno, zašto. Tako, kad konstatiram da si krava, iza te
> konstatacije nešto stoji. Iza tvojih konstatacija, nažalost...

OK, ona je krava, a ti si zmija. Baš ste veselo društvo.

--
http://www.danijel.org/

Evil's Toy wrote:
> Na kom ste nivou?

Dobro je Tomek rekao, to nisu nivoi nego izdrkavanja neke plitke budale.
To je tako užasno glupa klasifikacija da imam potrebu tući željeznom
štangom po glavi onoga tko je to sranje napisao.

Imam ti i ja klasifikaciju.

Ako želiš da te vole, onda si na razini nula.
Ako želiš voljeti, također si na razini nula.
Ako voliš, isto si na razini nula.
Ako želiš drugima dobro, na razini si nula.
Ako suosjećaš s tuđom patnjom, to je isto razina nula.
Ako želiš pomoći drugima, pogađaš, razina nula.

Zašto, zato što su manje-više svi na toj istoj razini. Svi hoće da ih
vole, hoće voljeti, vole, žele drugima dobro i suosjećaju s tuđom
patnjom. Sva sranja na svijetu su rezultat djelovanja osoba na razini
nula. Naime, one nešto vole, a kad se to sjebe onda pate. Kad pate, onda
mrze ono što je uzrokovalo da pate. Kad mrze, rade sranje. Budući da
imaju kratku pamet, vole i mrze krive stvari, pa time uzrokuju dodatna
sranja, koja pak uzrokuju da drugi isti takvi budu sjebani, mrze, pate i
rade sranje, a kad hoće pomagati nekome da ne pati, onda tek naprave
najveće sranje, zato što sve to rade iz želje da budu voljeni, vole i ne
pate. Dakle, iz toga da svi žele voljeti i biti voljeni rezultat u par
iteracija je da su svi u kurcu, mrze i pate, i to ti je nulto stanje
svijeta.

Razina jedan je kad se od svega toga makneš. To je razina na kojoj radiš
ono što ti paše i za što osjećaš da je dobro, a ako drugi od toga pate,
to je njihov problem, jer će uvijek naći nešto zbog čega će patiti, to
im je u prirodi. Ljudi su sposobni patiti i zato što je susjed kupio
bolji auto, zato što je kolega na poslu dobio povišicu, zato što je
drugi klinac dobio bolje ocjene u školi, zato što je frendica kupila
bolju haljinu pa ju je primjetio tvoj dečko, zato što je netko drugi
postigao visoko duhovno stanje ili prosvjetljenje; ukratko, ljudi pate
zato što su govna, niske životinje koje se bave svojim čoporima i
hijerarhijama u njima, a sretni su kad je svima veće sranje nego njima
pa onda oni mogu suosjećajno pomagati svima i tješiti se da su svi u
većem kurcu od njih.

--
http://www.danijel.org/

Sinisa Knezevic wrote:
>> E to ti je sad dobro pitanje, nisam siguran da znam točan odgovor.
>> Mislim, ok, da, imaš očekivane stvari poput osobne zrelosti, spremnosti
>> i želje, ali na temelju onoga što sam vidio čini mi se da je proces
>> iniciran i vođen odozgora. Naravno, meni je jasno da je to idealna
>> izlika za ljude kojima trebaju izlike - nešto na temu jadan ja, meni
>> nitko odozgora nije inicirao taj proces pa ja tu ništa ne mogu. Mogu sto
>> posto garantirati da to tako ne funkcionira. Takvom velikom
>> inicijacijskom procesu prethode deseci malih, gdje ti se na par sekundi
>> zapali "šiljak" nekog duhovnog stanja, osjetiš nešto nakratko i onda
>> moraš na to nekako reagirati, i po tome ovi gore ocjenjuju koliko si
>> spremna za nešto ozbiljnije.
>
> Jesu li posljedice tog "šiljka" uočljive u obliku nagona za bezrazložnim
> plakanjem, ridanjem, pa fazom smirenja, nezadovoljstva svojim stanjem da
> kažeš 'želim umrijeti, dosta mi je ovog svijeta i sranja...'? Kao neke
> ostavljenosti od svih i svega, iako se ništa nije promijenilo izvana?

Tipični šiljak je kad vidiš nešto što te podsjeti na Boga i to te tako
prasne da se rasplačeš, ili skoro. Tu naravno ne mislim na histerične
izboje nego na sasvim specifično stanje svijesti na razini koja me
podsjeća na nešto što mi je Romana ispričala, da su jednom staroga
majmuna premjestili u drugi ZOO vrt u kojem je vidio pejsaž koji ga je
podsjetio na divlju prirodu iz koje su ga ulovili dok je bio mladunče, i
samo je sjeo i plakao. Nikakva histerija, samo trenutak sjećanja,
bljesak, sjećanje na izgubljenu stvarnost koje probije kroz ljudsku
životinju.

> Što treba učiniti da bi se nekoga odozgora doživjelo kao osobu, živu, kao da
> je tu, u sobi, u uredu?

Pa ništa, ili ti se pokaže pa ga osjetiš, ili ti se ne pokaže pa ga ne
osjetiš. Ne možeš ga osjetiti ako ga tu nema, mogao bi jedino vježbati
umišljanje.

> Imam osjećaj neke blizine, ali sjenovite, neosobne,
> i nema onog trigera koji bi pokrenuo lavinu, nema prisnosti, ili sam ja
> blokiran u tom predanju, ili ne znam što. Kao da imam u glavi da griješim
> ako smatram da Boga smatram osobom, i kojeg Boga od svih Puruša? Bojim se da
> ne počovječim Nekoga i ne umislim nešto što nije. Jednom si napisao da
> treba tražiti svog Išta Devatu-kako-tko je On?

Ili ga vidiš, ili ga ne vidiš, nema tu džidžimidži.

>> Ono što je najbitnije u svemu je znati da ti zadržavaš primarni
>> kontrolni mehanizam u svemu tome, a to je izbor sebe. Ti biraš što si ti
>> u kontekstu nekog iskustva ili stanja. Naravno, ti to subjektivno
>> percipiraš kao određivanje prema predmetu iskustva, gdje da proglašavaš
>> dobrim ili zlim, niskim ili visokim, Bogom ili vragom, ali zapravo se
>> radi o tome da ti takvom odlukom definiraš sebe - ti si ona koja za
>> *nešto* veliš da je dobro ili zlo. Dvije osobe vide istu stvar, jedna
>> veli da je vrag druga da je Bog. Oni nisu definirali stvar, stvar je
>> onakva kakva je, ali su definirali sebe u odnosu na nju. Vidjeli su
>> metar i izmjerili su sebe u odnosu na njega.
>
> I onda na kraju svaka ptica svome jatu odleti.

Da, kad odabereš sebe, automatski si odabrao jato.

--
http://www.danijel.org/

Domagoj Kralj wrote:
>>> Evo:
>>> http://img268.imageshack.us/img268/5632/dsc00227ll.jpg
>>> http://img9.imageshack.us/img9/923/dsc00228kh.jpg
>>> http://img24.imageshack.us/img24/9202/dsc00229os.jpg
>>> http://img132.imageshack.us/img132/1252/dsc00230n.jpg
>>>
>>> Slika i prilika AVATARA!
>> OK, jasno je zašto si bio u ludari. Nije jasno zašto su te pustili.
>
> Tko je taj, jebo te?

Još jedan koji misli da se zajebava. :)

--
http://www.danijel.org/

Evil's Toy wrote:
> Danijel Turina wrote:
>> Djurdjica Crnogorac wrote:
>>> Onda sam neke stvari skroz krivo protumačila. Koji su preduvjeti da bi
>>> se došlo do tog platoa?
>>
>> E to ti je sad dobro pitanje, nisam siguran da znam točan odgovor.
>
> Ja znam!
>
> Evo:
> http://img268.imageshack.us/img268/5632/dsc00227ll.jpg
> http://img9.imageshack.us/img9/923/dsc00228kh.jpg
> http://img24.imageshack.us/img24/9202/dsc00229os.jpg
> http://img132.imageshack.us/img132/1252/dsc00230n.jpg
>
> Slika i prilika AVATARA!

OK, jasno je zašto si bio u ludari. Nije jasno zašto su te pustili.

--
http://www.danijel.org/

Stjepan Bunić wrote:
>> Dosadan si, ma sve je kako ti veliš, u Irskoj nije zid između protestanata
>> i katolika, IRA je dobrotvorna udruga, u Francuskoj nije bilo nereda, u
>> Nizozemskoj nije neki političar rekao da muslimani jebu koze i u
>> Nizozemskoj ga onda nije neki musliman ubio, svi se tamo voli, daj sjasi
>> vec jednom s tim svojim glupostima. Pa s pola Italije vlada mafija, a
>> demokraciju imaju barem 60 godina, u EU su od kad postoji.
>
> A da, zaboravo sam još jednu dobrotovrnu udrugu, zove se ETA.
>
> :)

Da ne pričamo o tome da bi u Belgiji mogao najebati ako u krivom dijelu
zemlje govoriš francuski a ne flamanski, i da su razmišljali o tome da
državu naprosto razbiju na dva dijela jer toliko nisu bili spremni na
nikakav kompromis.

--
http://www.danijel.org/

Djurdjica Crnogorac wrote:
> Radoslav Prica wrote:
>> Ti nisi skuzila da sam ovaj put ja NAMJERNO potegao "celibat"? Samo
>> sam cekao sto ces napisati.
>> Samo sam cekao kad ces, (*ne da li ces*, to je bilo samo pitanje
>> vremena i cimanja..) izgmizati iz svoje rupe di si se sakrila i kako
>> ces me napasat. E ovo ti je poanta KAKO.
>
> Ma naravno, nisi se ti zajebao nego si to namjerno, otprilike onako kako
> si u "voljnom" celibatu.
>
>> A sad obrisi pjenu sa usta i molim te ovo procitaj ozbiljno. Pocni se
>> mijenjat. Ovo stanje ce te
>> ubiti. Ako misli da ti napadi na mene mogu nesto pokazati, ako to
>> zelis, napadaj me. Izvoli, nema frke, samo daj. Meni ti tvoji napadi,
>> i ne samo tvoji jebeno puno govore o tim ljudima
>> koji me napadaju.
>
> Mislim da ti imaš i previše svojih problema za koje bi se trebao
> pobrinuti prije nego meni ideš nešto seruckati.

Velim ja, svi bi trebali otići uživo vidjeti tu debelu svinju čisto da
vide kakva egzistencija stoji u temelju njegovih usenet poruka.

--
http://www.danijel.org/

Djurdjica Crnogorac wrote:
> Danijel Turina wrote:
>> Djurdjica Crnogorac wrote:
>>> Ali, kako znaš da su to ta dva tjedna? Ja sam si znala održavati nekakvo
>>> stanje slušajući Oldfielda i čini mi se da mi je onda to stanje i ostalo
>>> negdje u pozadini. Otada se zapravo trudim kad god mogu općenito držati
>>> što višlje ali nije uvijek moguće. Isto tako ne znam da li se samo
>>> samozavaravam, možda si samo nabrijavam energetski neko područje a
>>> zapravo ne dohvaćam pravu stvar.
>>
>> To o čemu ti pričaš meni izgleda skroz slabašno u usporedbi s onim na
>> što sam ja mislio. Prisjeti se recimo kako je Felix izgledao na platou,
>> onih tjedan dana ili koliko već kad je izgledao kao čovjek. Da bi održao
>> to stanje, morao je donositi odluke u kojima bi raskrstio sa starim
>> oblikom funkcioniranja - dakle morao bi prestati lagati, prodavati
>> izmišljene priče, pokušavati ispasti bitniji i duhovniji od drugih,
>> pokušavati "podučavati" druge, i na svemu tome je pao.
>
> Onda sam neke stvari skroz krivo protumačila. Koji su preduvjeti da bi
> se došlo do tog platoa?

E to ti je sad dobro pitanje, nisam siguran da znam točan odgovor.
Mislim, ok, da, imaš očekivane stvari poput osobne zrelosti, spremnosti
i želje, ali na temelju onoga što sam vidio čini mi se da je proces
iniciran i vođen odozgora. Naravno, meni je jasno da je to idealna
izlika za ljude kojima trebaju izlike - nešto na temu jadan ja, meni
nitko odozgora nije inicirao taj proces pa ja tu ništa ne mogu. Mogu sto
posto garantirati da to tako ne funkcionira. Takvom velikom
inicijacijskom procesu prethode deseci malih, gdje ti se na par sekundi
zapali "šiljak" nekog duhovnog stanja, osjetiš nešto nakratko i onda
moraš na to nekako reagirati, i po tome ovi gore ocjenjuju koliko si
spremna za nešto ozbiljnije. Isto tako postoje fizička iskustva, fizički
izbori koje napraviš i koji te otvore za nešto - recimo, odlučiš povući
potez koji je potpuno različit od svega što si prije vukla, ekvivalent
toga da Felix odabere ne srati nekome s visine i klasificirati ga u
svoju heuristiku, nego ga otvoreno doživjeti i otvoriti se prema osobi
koju bi inače osuđivao. Takve vrste iskoraka ti razbiju ljušturu koju
manje-više svi ljudi imaju cijelo vrijeme u funkciji i zbog koje
funkcioniraju kao automati koji ponavljaju svakodnevnu rutinu i nikad ne
naprave ništa stvarno živo i svjesno. Kad takvi iskoraci postanu više
pravilo nego iznimka, ulazak na inicijacijski plato postaje vrlo
vjerojatan, ali bez takvih malih iskoraka, pa, ne bih rekao.

Tu isto tako dolazimo do razloga zašto sam ja skeptičan prema duhovnim
iskustvima kao takvima - ukoliko ona nisu u kontekstu iskoraka iz
rutine, buđenja žive svijesti i lomljenja učmale perspektive, zapravo je
potpuno svejedno jesi li imala iskustvo Boga ili iskustvo francuske
salate. Ali kad su duhovna iskustva u kontekstu proboja svijesti iz
uspavanog, rutiniranog stanja, ona su tu prije simptom zrelosti nego
deus-ex-machina događaji, a taj simptom zrelosti onda nešto i znači.

Ono što je najbitnije u svemu je znati da ti zadržavaš primarni
kontrolni mehanizam u svemu tome, a to je izbor sebe. Ti biraš što si ti
u kontekstu nekog iskustva ili stanja. Naravno, ti to subjektivno
percipiraš kao određivanje prema predmetu iskustva, gdje da proglašavaš
dobrim ili zlim, niskim ili visokim, Bogom ili vragom, ali zapravo se
radi o tome da ti takvom odlukom definiraš sebe - ti si ona koja za
*nešto* veliš da je dobro ili zlo. Dvije osobe vide istu stvar, jedna
veli da je vrag druga da je Bog. Oni nisu definirali stvar, stvar je
onakva kakva je, ali su definirali sebe u odnosu na nju. Vidjeli su
metar i izmjerili su sebe u odnosu na njega. Koliko sam shvatio, ovi
gore su prije svega zainteresirani eliminirati situaciju u kojoj se
netko milijun godina predomišlja i sere govna; žele proizvesti situaciju
u kojoj će netko donijeti konačne izbore i definirati se, umjesto da se
vuče okolo kao magla. Hoće li se definirati u pozitivnom ili negativnom
smjeru, čini se da nije posebno bitno. Felix je tu dobar primjer - čini
se da netko odozgora nije previše mario hoće li on završiti ovako kako
je završio, ili će se stvarno inicirati u nešto više. Naprosto, bilo je
neprihvatljivo da nastavi sjediti na dvije stolice, pa je prisilno
doveden u situaciju da se mora odlučiti.

--
http://www.danijel.org/

malkuth wrote:
> "Danijel Turina" wrote:
>
>> Ti mene podsjećaš na Felixa. I on bi isto, kad god bih ja opisao nekakvo
>> duhovno stanje, klimao glavom kao da ima nekakvog pojma o onome o čemu
>> pričam.
>
> Prvo, uopće ne mislim da su to ikakva duhovna stanja. Drugo, napisao sam
> nešto sasvim različito od toga što si ti napisao. Za poziciju u grup...,
> kr... hm, ne moraš brinuti, jer mene ti to ne zanima.

Ma kakvi.

--
http://www.danijel.org/