Zli_Zec wrote:
> Ma osnovno pitanje, svedeno na jedno jedino : on tu vrda oko
> t.zv. "prakse" :
>
> u čemu se uopće sastoji njegova "duhovna", "joginska", "magijska",
> kako god nazvali to čim se on navodno "bavi" - PRAKSA ?
>
> U čemu se ona uopće sastoji ? Postoji li tu IKAKVA praksa ?

Nema ti on nikakve prakse, ništa ni o čemu ne zna i jedino na čemu radi
je stvaranje nedorečenih aluzija na temelju kojeg bi sugovornik trebao
interpolirati svoj vlastiti smisao u njegove besmislene poruke, nakon
čega će Felix napraviti gestikulaciju kojom nije ni potvrdio ni
zanijekao, ali stvara dojam da ako je sugovornik "dostojan" i "dovoljno
pametan", shvatit će, što pak implicitno podrazumijeva da u njemu
postoji nešto veliko i dobro što mogu spoznati samo rijetki i dostojni,
pa ako je sugovornik interpolirao dovoljno Božanskih aspekata u tekst,
Felix će izvesti ritual skromnosti, reći "ja mali", "ja imam još hrpu
sranja za riješiti" i sl., čime sugovorniku potvrđuje da je ako ne Bog
ili avatar, onda barem veliki svetac, jer je velika skromnost u sprezi s
velikom veličinom znak savršenog sveca.

Ukratko, lik je apsolutni šarlatan, varalica i lažljivac, od početka do
kraja.

> Koliko vidimo - ne postoji. Nikakva. Dakle, ČIME se to on uopće "bavi" ?

Prodavanjem dojma.

> Laprdanjem. Tim se on bavi. I to laprdanjem o NIČEMU !
> _Da bar_ (!) laprda ali da laprda _o NEČEMU_, o bilo čemu !
> Ali on laprda doslovno o Ničemu.
>
> Ne znam da li je i prije bio takav, kad se družio s Turinom i hvatao
> curice, očito je da je i tada samo laprdao, ali ne znam da li je tada
> ipak laprdao O NEČEMU, ali sad se sveo na to da mu
> čak i laprdanje nema ama baš nikakav sadržaj.

Ne, i onda je laprdao o ničemu, samo što ga je manje ljudi provalilo, a
imao je i veliku prednost da sam ja pokušavao izvući stvar na dobro pa
sam njegove besmislice tumačio tako da postanu smislene, pa su ljudi
zaključili "joj kak je pametan taj Felix, on zapravo misli iste stvari
kao i Danijel, samo to ne zna tako dobro izraziti".

--
http://www.danijel.org/

Radoslav Prica wrote:
> 1. da si zamijenio tekstove Danijela i mene i od toga napravio gemist.

Je, to bi se svakome moglo desiti.
:)

--
http://www.danijel.org/

Radoslav Prica wrote:
> p.s. ako ti sliucajno pade na pamet da se ipak upoznamo da znas po
> kome pljujes, poziv za kavu ostaje.

:)))))
http://www.danijel.org/fileadmin/images/felixmali.jpg

--
http://www.danijel.org/

Tomislav Portada wrote:
> Zapravo, taj mi je paradoks već i ranije padao na pamet, a članak koji
> izvješćuje da je slična pomisao pala na pamet i katoličkim biskupima samo je
> povod otvaranju rasprave.

To dobiješ kad zbrojiš ideologiju moderne psihologije sa teologijom
kršćanstva. Dobiješ besmislicu.

Za početak, svatko tko padne u grijeh time gubi barem dio svojeg
mentalnog zdravlja i duhovne slobode, ali takvo stanje je prije kazna
koja slijedi iz same naravi grijeha, nego opravdanje i olakotna
okolnost. Takav gubitak razuma nastaje zbog potrebe za opravdanjem i
racionalizacijom nečega što se ne da opravdati i racionalizirati, što um
dovodi u pogubne paradokse s rezultatom gubitka funkcije. Dakle raspad
uma je posljedica grijeha a ne njegov uzrok, a to što takva posljedica
može biti uzrok drugim zlim stvarima, posve je nebitno budući da se radi
o svjesnom izboru određene linije koja ima određene posljedice. Ako bi
netko odbio racionalizirati svoj pogrešan postupak, naprosto rekao da je
to bilo krivo, da mu je žao zbog toga i to više neće ponavljati, on bi
izašao iz začaranog kruga.

Drugi je pak problem to što većina grijeha postoji samo u glavama
svećenika. Kad čujem da se ljudi ispovijedaju svećeniku zbog drkanja,
uhvatim se za glavu. Prije bi se svećenici trebali ispovijedati zato što
ljudima nameću besmislene i pogrešne koncepte grijeha. Grijeh je
kompleksna duhovna kategorija koja je prije svega svojevrsni drski prkos
usmjeren prema Bogu, namjerno protivljenje Bogu i namjerno činjenje
stvari za koje smatraš da im se Bog protivi i ne voli ih. Grijeh dakle
nema direktne veze sa samim djelima, iako djela mogu biti odraz grijeha.
Isto djelo može biti dobro ili zlo, ovisno o duhovnom stanju onoga tko
ga čini. Grijeh je nečija osobna borba protiv Boga, gnjevni i prkosni
unutarnji dijalog koji proizvodi tjeskobu, nemir, ludilo, kaos, laž i
zla djela.
Dodatni problem je u tome što ni svaki gnjevni dijalog s Bogom nije
nužno grijeh; recimo, siguran sam da je svako pobjesnio na Boga barem
jednom kad je vidio primjer neke posebno grozne nepravde za koju je imao
dojam da je Bog dopušta svojim nedjelovanjem ili je čak namjerno uveo
nepravdu u postojanje. Takvo protivljenje Bogu nije grijeh, zato što je
utemeljeno na ispravnom shvaćanju pravde, i kad bi Bog doista radio ono
što takav čovjek misli da on radi, doista bi takav gnijev bio opravdan,
a ukoliko je Bog htio da se njegove namjere i postupci ispravno shvate,
mogao se oko toga i bolje potruditi. Grešni stav bi bio u takvoj
situaciji opravdavati nepravdu kao dobru, jer se time čini veća uvreda
Bogu. Ispravan postupak u takvoj situaciji je odbaciti zlo, ali pokušati
shvatiti Boga iz pozicije da ono što se nama čini predstavlja možda tek
zanemarivo mali djelić šire slike koja nam je nepoznata i koja možda na
taj djelić baca posve drugačije svjetlo.

Ukratko, grijeh je složena stvar, i teološka promišljanja na tu temu
nisu za plitke umove.

--
http://www.danijel.org/

Brigate Rosse wrote:
> "Josip" wrote in message
> news:gtne75th320glt7gb70peotdr2ksnq3c6g@4ax.com...
>> Brigate Rosse wrote:
>
>> S druge strane ogledala:
>> "Pece me zavist."
>>
> Dobra su ta vasa ogledala. I, jesi li sada sretan?

Loša su ta tvoja ogledala. Uvijek si nesretan.

--
http://www.danijel.org/

Martina Zagar wrote:
>
> "Danijel Turina" wrote:
>> Što se tiče "humanizma", "altruizma" i sličnih stvari, mislim da je to
>> manje-više apsolvirano, barem iz moje pozicije.
>
> Znas sta me u tome najvise muci. Taman da se humanizam i altruizam dignu na
> pijedestal kao pozeljne osobine, da ne bi ostali na razini puke teorije,
> potrebno je napraviti iskorak o kojem govoris. Ispada da je covjek sposoban
> biti humanist i altruist samo ako preseli svoju motivaciju u sferu iznad
> ljudske. Na nacin, boli ga briga za ljude, ali ono sto radi u takvom
> stanju,
> daleko je veca korist za ljude nego ako se bavi direktno njima. Tko je onda
> veci *stvarni* humanist? Onaj tko je svjestan, koga ljudi mrze, a od koga
> imaju najvecu korist. Kad tako postavim stvari, nemam nikakvih problema s
> humanizom i altruizmom i mogu reći da su OK.

To se zapravo svodi na to da stvari dolaze svome gospodaru, a ne svome
sluzi.

> Na potpuno jednaki nacin na koji Ouroborosu trebaju ljudi bez obzira kakvi
> su, trebaju i pojedincu u nekakvim banalnim procesima prezivljavanja. Ja
> nisam u stanju traziti bilo kakvu uslugu, ako iza toge ne postoji aktivan
> osjecaj uvazavanja i cak postovanja. To je naporno iz vise perspektiva,
> ponekad se onda moras otvoriti prema osobi koja to bas i ne zasluzuje,
> pa si
> radis stetu, ili izbjegavas traziti uslugu da se ne moras prodati., pa si
> natovaris na glavu sto stvari koje moras sam napraviti, a jedva se nosis i
> sa osnovnima. Uopce mi nije jasno kako tu vrstu kupoprodaje rijesiti, osim
> da placas konkretnu uslugu, za sto ti opet treba nesto sto nemas, novac.
> Pricam o normalnim dnevnim stvarima. Ako mamu djeteta koje ide s Vidom u
> skolu, trebam nazvati i pitati kad je roditeljski sastanak, ne mogu to
> uciniti bez uvazavanja.

Ne razumijem što te zapravo ovdje muči. Ja u praksi funkcioniram tako da
sa svima razgovaram s poštovanjem dok oni prema meni ne nastupaju na
uvredljiv, omalovažavajući način, a onda se priča mijenja. Ako se
razgovara o neutralnim stvarima, onda nema nikakve potrebe u priču
uvoditi elemente koji tamo ne spadaju, dakle ako se govori o poslu onda
se koncentriraš na konkretnu stvar na profesionalan i stručan način,
pomogneš nekome da riješi svoj tehnički problem i onda on tebi da novce
s kojima ti riješiš svoj financijski problem. Ali ako te netko počne
podjebavati ili vrijeđati, to je druga priča. Ne dopuštaš da te gaze,
ali ni ne gaziš druge. Kad smo se jednom našli uživo Renata mi je rekla
da uživo izgledam daleko manje "tvrdo" nego na newsima, pa sam joj
odgovorio da je to zato što se uživo sa mnom nitko ne usudi razgovarati
onako bezobrazno kao na newsima, jer ima zdrav dojam da ću ga izbaciti
kroz prozor. Jedine stvarno bezobrazne osobe koje sam vidio uživo su
prometni policajci, koji su u osnovi bitange unajmljene od strane države
da pod nekom izmišljenom izlikom pljačkaju pučanstvo kad državi usfali
novaca u proračunu. Oni imaju dojam da iza njih stoji sila države pa
misle da si mogu dopustiti bezobrazluk. Recimo jedan mi je prije par
tjedana drsko dokazivao da sam vozio 99km/h u gužvi u kojoj su svi
vozili 70km/h, dakle nemoguće je voziti brže od toga jer nemaš gdje,
imaš rubnik s lijeve strane, auto s desne strane, ispred i iza, i svi
voze 70, a on meni pokaže svoju igračku s hackiranim firmwareom koju
usmjeri u auto koji mu najskuplje izgleda i pritisne tipkicu za
ispisivanje random brojke. I možeš se jebat, on ima iza sebe državu koja
ga je platila da za nju pljačka, iza sebe ima pokvareni parlament,
pokvarene zakone, pokvarene suce i cijelu pokvarenu državu s kojom nitko
u Europi zbog te pokvarenosti ne želi imati posla, i taj lopov mene
drsko gleda u oči po sistemu ja ću tebi sad napisati kaznu i nema tu ni
suda ni prava žalbe, evo ti račun, plati tisuću kuna, moja riječ protiv
tvoje.
I što tu napraviti? To je točka u kojoj ja doživljavam egzistencijalnu
krizu kakvu mora doživljavati netko u Iranu ili Sjevernoj Koreji kad
država nešto zlo afirmira i provodi kao dobro, i on ima izbor između
trpljenja zla i smrti. Mogu platiti lopovu harač ili ići u zatvor. Nemam
se kome žaliti, i nitko mi ne vjeruje čak ni kad sam očigledno u pravu.

I pazi sad, nije da bi se ja bunio da sam stvarno vozio 99; platio bi mu
kaznu i jebi ga, i ne bi mi bilo ni prvi ni deseti put. Znao sam se ja
natjeravati, to svi znaju, i kad me ulovi radar kad vozim brzo, kaj sad,
ulovio me. Ali problem nastaje kad misliš da si shvatio pravila igre, a
onda vidiš da si shvatio kurac. Daj zamisli da te tako zaustavi i da ti
da napušeš u onaj njihov uređaj, i stvar pokaže 0.8 promila, a ti nikad
ne piješ. Tu još i možeš dokazati da nisi pila ako odeš da ti izvade
krv, ali ovo s prekoračenjem brzine je posebno pokvareno, zato što ne
možeš ništa dokazati a vjeruje se lopovu, u državi koja je kupila cijelu
flotu brzih auti za presretanje ljudi na autocestama, što ti govori koju
lovu namjeravaju namlatiti na tome da bi im se isplatilo. Kužiš, država
ga je zaposlila da te pljačka, ne radi on to na svoju ruku. Možeš se
žaliti onome tko ga je tamo poslao.

Na nešto takvo ja mislim kad govorim o Sanat Kumari i pravilima koja je
on postavio. Ako ih poštuješ, za nagradu budeš rob zauvijek i rađaš mu
se tu kao ovca. Ako ih kršiš, zgazit će te zato što ima vlast. Iz
njegovog smjera ja vidim isti pogled kao kod onog policajca: on zna da
me pljačka, ja znam da me pljačka, ali obojica znamo da on ima vlast
pljačkati me, da ga je poslao isti onaj tko pravi zakone, da istina ne
igra apsolutno nikakvu ulogu budući da je koncept istine, vjerovanja i
nevjerovanja sasvim nebitan i formalan - bitno je jedino da je on vidio
da imam skupi auto, zaključio da me se isplati pljačkati, a sve ostalo
je tu nebitno. Ista stvar kao kad su u srednjem vijeku drumski
razbojnici na mostu vrebali trgovce za koje im se činilo da imaju debelu
kesu. Potpuno je nebitno tko je u pravu, bitno je samo tko ima silu na
svojoj strani, i kad vidim njegov pogled u kojem mi drsko daje do znanja
da je toga potpuno svjestan i veli mi "i što mi možeš", tu više ne znam
što bi napravio, osjećam se kao netko koga su u Iranu osudili na
proizvoljnu kaznu zbog proizvoljnog "zločina", recimo nosio traperice,
deset udaraca bičem, pojebao se sa susjedom, kamenovanje.

Moj odgovor vragu glasi ovako. "OK, ti si definirao pravila, rekao si da
je jedina pravednost ona sile, i da onaj tko ima silu na svojoj strani
kroji i provodi pravdu kako mu se hoće, i da ništa drugo nije bitno osim
tvojih ovlasti da radiš ono što radiš. Vidimo se kad ja budem imao silu
na svojoj strani, pa ćemo vidjeti na koju pravednost ćeš se onda pozivati."

> banalne stvari ne predstavljaju bauk. Otici u pecinu i biti od svega
> slobodan, izgleda kao cool opcija, ali kako virtualno otici u pecinu, a
> svaki dan ici na posao, poslati dijete u skolu, sretati susjede i roditelje
> djece u skoli, biti svjestan da dijete upija dnevno sto utjecaja koje uopce
> ne zelis, a da dio sebe jednostavno u to ulozis, tako da igras tu bedastu
> socijalnu igru.

Velim, društvo afirmira shizofreniju svojim pravilima a istovremeno
stigmatizira psihičke bolesnike. Moraš kompartmentalizirati da bi
funkcionirala u tom društvu, a ako pretjeraš s kompartmentalizacijom
stave te u ludnicu.

>> Njima ćeš biti kurva, lezba, luđakinja, sektašica,
>> vještica, dodaj atribute po želji, i ako ti takve stvari smetaju, dakle
>> ako čezneš za time da budeš prihvaćena kao jedna od njih, zaboravi bilo
>> kakvu duhovnost i iskorake jer nisi spremna za to. Ispast ćeš nešto kao
>> Felix, koji bi se igrao yogina koji prakticira Chöd a istovremeno bi bio
>> popularan u društvu, ratni veteran i invalid, moralna i časna osoba,
>> ukratko bio bi omiljen, popularan i prihvaćen. Nema toga za one koji
>> žele onostrano, oni su izopćenici, luđaci, čudaci, kurve, perverznjaci,
>> sotonisti, vještice i vješci za "main stream", na njih se gleda s
>> podozrenjem, oni su sumnjivi i nešto s njima je krivo, i ako nisi
>> spremna svoju izopćenost nositi s ponosom, kani se ćorava posla.
>
> Uopce mi nije gust biti izopcena i radije bih da to nisam, ali problem je
> sto sve vrijednosti do kojih drzim i zbog kojih mi zivot jedino moze biti
> smislen, ne mogu naci u "normalnom ljudskom" drustvu, niti u "normalnim
> ljudskim" aktivnostima, tako da prakticki nemam izbor. Mogu se ugasiti i
> umrijeti s ljudima, ili mogu napraviti nesto zbog cega cu osjecati da
> zivim,
> pa makar to znacilo da trebam veze s ljudima pustiti, gdje dojam kakav ce
> netko imati o meni, nije na prvoj liniji problema. Izopcenje mi ne izaziva
> osjecaj strave, za razliku od prisile da se prepustim ljudskim igrama i
> prisilim nalaziti u njima zadovoljstvo. Zbog toga me malo stiltao Tvoj
> komentar na forumu da se pravim previse duhovna. Ako se moram spustiti na
> zemlju i tamo rjesavati svoje probleme, u cisto ljudskoj domeni, imam dojam
> da se moram gadno zarobiti.

Vjerojatno si me krivo shvatila. Kad velim da se praviš previše duhovna,
mislim prvenstveno na tvoju obuzetost duhovnjačkim štreberajem i
pravilima. Oko svega moraš imati tonu racionalizacije, a u stvarnosti
duhovnost nikad nije u racionalizacijama, nije u pravilima, nego u
osjećaju trenutka, i impulsu kojim napraviš iskreni iskorak, napraviš
nešto svoje tamo gdje inače radiš isprogramirane rutinske stvari.
Rutinski štreberaj je sve ono zbog čega (opet ću uzeti primjer seksa kao
najočitiji i najsočniji) intelektualizacijama (naravno, odreda jako
duhovnima) zaustaviš svoj impuls, i ostaneš u svakodnevnoj rutini, a
duhovnost je kad slijediš impuls i napraviš nešto iskreno, direktno,
završiš s nekim u krevetu samo tako, zato što si htjela.

Taj štreberaj koji se prodaje pod duhovnost je nešto od čega život malo
pomalo iscuri iz tebe i pretvaraš se u suhu, crvotočnu sjenu osobe, a
sve od razmišljanja o duhovnosti, čistoći i ispravnosti. Nigdje nisam
vidio toliko sjebanih i suhih ljudi kao među onima koji se bave
vlastitom čistoćom i kajanjem zbog vlastitih "grijeha".

Inače, jedna mala digresija. Kako obično proučavam kako ljudima
funkcionira energetski sustav, s ciljem ustanovljavanja što funkcionira
pozitivno a što negativno, ustanovio sam da postoji neproporcionalna
zastupljenost ljudi s jako, jako zdravim i dobrim energetskim sustavom u
pornografskoj industriji. Stvar zvuči šokantno, ali kad malo razmisliš
postane jasno o čemu se radi. Naime, koliko sam vidio tu postoji vrlo
oštra podjela na dvije grupe: ljude koji se totalno degradiraju do
razine totalno ubijenih duša, koje mrtvih očiju izvode gnjusnosti, i
ljude koji su skrenuli u drugom smjeru i koji imaju najopušteniji
zamislivi energetski sustav, tako su kvalitetno uzemljeni u vlastito
tijelo da sam to vidio samo kod Shaolin majstora i sličnih likova koji
su totalno fokusirani i uzemljeni. Dakle očito porno glumci moraju
negdje napraviti izbor u kojem se odluče je li ono što rade nešto što ih
ubija i ponižava do kosti, pri čemu se pretvore u hodajuće leševe, ili
je to nešto što ih oslobađa krutosti, suđenja, moralističkog licemjerja,
dakle nešto poput onih tantričkih obreda s kršenjem svih religijskih
propisa u kojima ubijaš moralističkog pravednog licemjera u sebi i gubiš
pravo smatrati se čistim, dobrim i svetim u štreberskom smislu.
Oni koji odaberu put oslobađanja predstavljaju zanimljivi živi dokaz da
primanje jednog kurca u šupak, drugog u vaginu, i pušenje trećeg dok te
snimaju kamere dok svršavaš, a s ciljem proizvodnje filma na kojeg će
drkati milijun kamiondžija, može biti tehnika duhovnog pročišćenja i
oslobađanja od one vrste čistoće koja svećenike i časne sestre rutinski
pretvara u sasušene, prazne ljušture u kojima nema one iskre koja
razlikuje čovjeka od leša.

Naravno, kao što tantrike oduvijek upozoravaju, problem s hodanjem po
maču i jahanjem tigra je u tome što ti može doći glave ako ne znaš što
radiš. Isto tako, koliko god tantrički ritual obrednog ubijanja svakog
prava na smatranje sebe čistom i moralnom osobom bio rizičan, toliko je
puritanstvo pouzdano fatalno; sa potpunom sigurnošću vodi u propast.
Najrizičniji aspekt tantre je zaostatak želje za prihvaćanjem od strane
društva, i zadržavanje socijalnih normi i morala, definicije grijeha,
dok ih s druge strane kršiš. To te sjebe do kosti. Nikad ne smiješ
kršiti norme, moraš ih otpustiti, i osjetiti se bez njih. Ono što ostane
ne krši pravila, nego je novi oblik svijesti, potpuno s one strane
svjetovnog licemjerja i površnosti. Naravno, onaj tko otpusti norme da
bi radio još veće zlo, e taj će tek najebati.

--
http://www.danijel.org/

Dobri Mish Amos wrote:
> Danijel Turina wrote:
>> Dobri Mish Amos wrote:
>>>> Javi mi koja je prva stepenica na putu kad dođeš do cilja.
>>>>
>>> Mislim da taj put nema kraja....
>>
>> Onda tvoje mišljenje o prvoj stepenici nema vrijednosti.
>>
> Pa prosli smo prvu stepenicu...
>
> Ti imas svoj put , ja svoj....

Naravno. I ja imam svoj cilj, a ti svoj.

--
http://www.danijel.org/

Dobri Mish Amos wrote:
>> Javi mi koja je prva stepenica na putu kad dođeš do cilja.
>>
> Mislim da taj put nema kraja....

Onda tvoje mišljenje o prvoj stepenici nema vrijednosti.

--
http://www.danijel.org/

Brigate Rosse wrote:
> "Danijel Turina" wrote in message
> news:h53i9f$mpd$1@solani.org...
>> Dobri Mish Amos wrote:
>
>> Imam ti je nešto bolje. Ukoliko je "grešnost" normalna, onda ona nije
>> nešto loše i kao takva nije nešto oko čega bi trebalo brinuti, nego to
>> treba prihvatiti kao dobru i normalnu stvar. Normalizacija grešnosti
>> isključuje kajanje i osjećaj krivnje.
>
> Ti ne znaš razlikovati dobro od zla.
>
>
>> Zašto bih se kajao zato što moram
>> ići srati?
>
> Ili nekog ubijati i urinirati mu po grobu?
> Ili brata gađati samostrijelom?

Elvise Popoviću, daj odi radi nešto za što si sposoban.

--
http://www.danijel.org/

Dobri Mish Amos wrote:
> Opet nisi shvatio. Teologija govori o grehovima ovome
> onome. Uopste se ne radi o tome. Cela ta prica je samo paravan....
> Fora je sto ljudi lako polude....kad pocne...
> ludnica je puna svetaca i Bogova, prororoka i takvih.....

Zanimljiva ta ludnica, podsjeća na samostan.

> Cela fora je da je to samo *jedna od stepenica* na putu.

Što točno, ludnica?

Javi mi koja je prva stepenica na putu kad dođeš do cilja.

--
http://www.danijel.org/