X-Ftn-To: Domagoj Klepac

Domagoj Klepac wrote:
>Drugi nacin logickog rezoniranja kod tog pitanja je ne preispitivati Boga,
>vec sebe; po sistemu, stvari su takve kakve jesu, bebe umiru u mukama; ako
>je Bog pravedan, i sveovo i sveono i sve*, onda ocito nesto ne stima sa
>mojim sustavom vrijednosti, pa je ocito DOBRO da neke bebe umru dok su
>male. Na ovu tezu vecina plitkih budala obicno reagira obrambenim
>mehanizmom "ja ne zelim imati nikakve veze s Bogom koji ubija malu djecu",
>jednostavno zato sto u sebe i neke svoje vrijednosti ne zele sumnjati.

Mislim da je ovdje problem u pogresnoj definiciji dobra, odnosno zla.
Naime, ljudi cesto ne kuze da dobro i zlo nisu apsolutne, nego
relativne kategorije, i da na ovom svijetu nesto moze biti dobro
jedino u odnosu na svrhu koju kani postici. Dobro u apsolutnom smislu
je jedino Bog.
Primjeri:
Cesta Zagreb-Varazdin je dobra ako hoces doci do Varazdina, ali ako
hoces doci do Splita, ona nije dobra. Ako zelis osusiti kosu, rucnik
je dobar a fen je jos bolji, ali je zato mikrovalna pecnica losa. :)
Ako zelis dobiti Darwinovu nagradu, dobro je pokusati si odrezati
glavu motornom pilom, inace je to lose. Ako se zelis prosvijetliti,
onda je dobro ono sto te dovede do prosvjetljenja, a lose je ono sto
te od njega udaljava; primjerice, dobro je biti bolestan ako ces se u
toku bolesti zamisliti o svemu sto krivo radis, a lose je biti zdrav i
sretan ako ces zbog toga zivot provesti u nekakvim plitkostima i nikad
se neces dublje zamisliti.
Na primjeru bolesno-mrtvih beba mozemo jedino uociti da se ljudima
aktivira nekakav instinkt produljenja vrste zbog kojeg takve stvari
karakteriziraju kao veliku tragediju, ali zanimljivo je da bi vecina
tih ljudi bez kompleksa neke bebe pobila abortusom da su manje, i ako
ocijene da se nalaze na krivom mjestu u krivo vrijeme. Kad covjek
ubije bebu abortusom, covjek je dobar i sigurno ima neko obrazlozenje,
a kad Bog ubije tu istu bebu karmom, onda je Bog zao, jer se covjeku
cinilo da bi bilo bas dobro da ta beba odraste u odraslog kretena i
pobije sto ljudi zoljom.
Iz pozicije duse koji ima nekakvu karmu za odraditi korisno je da se
ta karma odradi sto prije. Iz pozicije covjeka u kojemu se ta dusa
utjelovljuje, nije dobro da ga napola zgazi auto i da ostatak zivota
provede kao invalid, i da ga jos svi zajebavaju. Buduci da ne poznaje
stvarno stanje stvari, njemu ce se to ciniti kao tesko sranje i mislit
ce si da je Bog pizda i kurvin sin, i jedva ce cekati da umre da mu
moze pljunuti u oko. Kad stvarno umre, Bog mu pokaze kaj se to u
stvari desavalo i covjek se posipa pepelom i bude naglo jako sretan
zato kaj je jos dobro prosao, u prosloj inkarnaciji je radio gadna
sranja, a sad je to odradio i vise s tim nema problema. Naglo taj
zivot pun patnje postaje vrlo dobar i koristan, zato sto se kroz njega
potrosila hrpa sranja (BTW, kad to pisem pitam se sto tek ja mora da
sam radio:).
S druge strane, netko moze biti slaba, boleciva dusa koja se raspadne
na prvi dasak problema. Takav se inkarnira kao covjek kojemu sve super
ide, ima love, sretan je cijeli zivot i nikakva sranja mu se ne
desavaju. S druge strane, tako nista ni ne nauci i bolje bi mu bilo da
se nije ni inkarnirao nego da je ostao u nekakvom astralu.
Eto otprilike tako.
U biti, reinkarnacija postoji i funkcionira, ali funkcionira bitno
drugacije nego si ljudi uglavnom misle. Kao prvo, inkarnacija, cini
se, ima daleko manje nego si misle Hindusi i ostali. Isto tako,
reinkarnacija ne sluzi odradjivanju karme, nego su i karma i
reinkarnacija nekakva sredstva koja sluze daleko pametnijem cilju, a
to je da se bice profilira i razvije od nezive tvari do ocitovanog
Boga. Karma, koja se tu cesto spominje, uopce ne funkcionira po
nekakvom bedastom principu da ako je doktor napravio abortus deset
puta, on ce se morati deset puta inkarnirati kao abortus. To su
gluposti. Vjerojatnije je da bi se jedamput inkarnirao kao otac
djeteta kojeg majka da ubiti abortusom, a stupanj emocionalne traume
koji bi tada dozivio bi bio sasvim dovoljan da shvati sve aspekte
problema s abortusom, i tako pocisti taj aspekt karme. Zapravo, u
nekim slucajevima je dovoljno da u nekoj knjizi ili casopisu procita
nesto o tome, pa da ga pukne i da shvati.
Naravno, ako je netko kreten i sporo uci, onda ce ga stvarno trebati
strugati iz maternice desetak puta prije nego shvati. Karma, naravno,
"zna" kome je kakva lekcija potrebna, jer akcija odredjuje narav
reakcije, i cesto uopce nije bitno sto netko radi, nego kakvo mu je
stanje duha dok to radi. Netko moze ubiti tisucu ljudi i za to jos
dobiti nagradu, a netko moze s prezirom pogledati sveca i zavrsiti u
paklu.

--
Homepage: http://www.danijel.org

X-Ftn-To: Brian

Brian wrote:
>On 08 Apr 2001 22:18:08 GMT, yoginishastra@aol.com (Sandra J. Ducker)
>wrote:
>> Qualifications do not make a Yogi.
>> There are many God realised souls who have attained self mastery with no
>> certificates to prove it.
>> Krishna, Jesus, Buddha, Babaji, were/are all God realised beings, perfected
>> Yogis, but they don't have or need certificates to prove it!
>
>However, given that yoga generally includes a physical aspect, it is
>prudent to expect recognized and relevant credentials for someone who
>is, practically speaking, responsible for guiding you through
>something that could, conceivably, harm you if done improperly.

Yes, but I think that you two are talking about different things. You
probably refer to some variety of hatha-yoga, which is, IMO, good for
health but can hardly be called a spiritual discipline. She was
probably talking about yoga as a spiritual discipline. You can hardly
get a diploma for knowing God, but if you want to conduct an aerobics
class, then it's easy, and you probably need one.
Yoga is a much more serious thing than that.

--
Homepage: http://www.danijel.org

X-Ftn-To: Vicko Vitasovic

"Vicko Vitasovic" wrote:
>"Sudnji Dan" wrote in message
>news:9aqr0b$3etb$3@as121.tel.hr...
>> Ukratko svim vama koji ga branite!
>>
>> Platite si psihica ili si kupite pravo svrdlo za lobotomiju, jer vam je
>> ocito ovo premalo za propuh u vasim glavama. Provjetrite svrdlom
>> ustajali smrad u vasim supljim kantama koje nosite na ramenima!
>
>Ovakve stvari nikako ne bi smjeli trpjeti. Mislim da bi ga Domagoj trebao
>upozoriti, a ako nastavi ovako poslati ga na abuse.

:)) Da, bilo bi korisno, ali mislim da je njegovo pisanje korisno
cisto da pokaze sto je stvarni argumentum ad hominem, odnosno
pljuvanje kao glavni argument. Pa onda to razlikovati od onoga sto ja
radim, naime ja prvo analiziram argumente, a onda na osnovu analize to
malo zacinim. :)

BTW, njegovo pisanje uopce ne smatram uvredljivim, nego smijesnim,
naime tesko da cu smatrati uvredljivim nesto sto blage veze ni sa cim
nema.

--
Homepage: http://www.danijel.org

X-Ftn-To: Sinisa Knezevic

"Sinisa Knezevic" wrote:
>> >postoji li vise inicijacija ili je samo jedna kada se okreces za 180,
>kada
>> >krenes u pravom smjeru?
>>
>> Ma postoji, to je onda kad ne postavljas suvisna pitanja radi
>> intelektualne masturbacije.
>
>Znaci, i ovdje, ipak je vjera bitna.Vjerovanje nas vodi ka spoznaji?

Kako koga. Nekima recimo ni spoznaja nije dovoljna da ih dovede do
vjere.

--
Homepage: http://www.danijel.org

X-Ftn-To: Tracy Miller

tracym@pipeline.com (Tracy Miller) wrote:
>>Anton Hein - www.countercult.com wrote:
>>>Ms. Miller belittled herself by her behavior. But that is something she will
>>>have to live and deal with. I have no time for games or for rude people, and
>>>thus no longer even see her messages.
>>
>>Actually, in spite of my recent argument with her,
>
>Yes, but Danijel, you did not use debate tactics on me -
>no ad hominem attacks, etc...
>and I think it was a somewhat reasonable discussion. no?

It was. :)
BTW, I often use ad hominem, but not as an argument, but as a
conclusion. :)

>I don't think I used debate tactics on you either.
>I've always considered that hitting below the belt.

Actually, the thing this guy uses can best be described as pure
manipulation and astral vampirism. He puts you in a position where
_he_ judges your value, and you never get to be good enough. I usually
mirror that back to them, or, like now, simply describe their tactics.
That hurts. ;)

--
Homepage: http://www.danijel.org

X-Ftn-To: Sinisa Knezevic

"Sinisa Knezevic" wrote:
>> Duboki uvid je ona vrsta uvida koja transformira covjeka, pogledas
>> nesto i to ostavi takav trag na tebi da se vise nikad ne mozes vratiti
>> prijasnjim sranjima. To se onda zove inicijacija.
>
>Postovanje,
>
>postoji li vise inicijacija ili je samo jedna kada se okreces za 180, kada
>krenes u pravom smjeru?

Ma postoji, to je onda kad ne postavljas suvisna pitanja radi
intelektualne masturbacije.

--
Homepage: http://www.danijel.org

X-Ftn-To: Andrej ?api?

"Andrej ?api?" wrote:
>Posto na WEB-site-u pise da je to uglavnom prepisao, pretpostavljam iz spisa
>temeljenih na Vedskoj znanosti

Ne, nego iz svoje knjige. Citaj pazljivije.

--
Homepage: http://www.danijel.org

X-Ftn-To: Sinisa Knezevic

"Sinisa Knezevic" wrote:
>Po ovome bi zakljucio da je ljubav vise stvar volje a ne uvida, uvid sam po
>sebi nista ne obecava, stovise moze uzoholiti covjeka koji pak brije na
>njega kao i na proslo cool ljetovanje.

Ovisno o kojoj razini uvida govorimo. Ako govorimo o nekome tko se
petlja sa vlastitim astralom pa tu i tamo nesto pametno vidi, ali nije
u tome bas doma, taj moze to ili usvojiti ili ne. Ali to jedva da bih
nazvao nekim uvidom, to je vise u smislu da vidis cega sve ima, ali i
vrag zna cega sve ima, pa sto.
Duboki uvid je ona vrsta uvida koja transformira covjeka, pogledas
nesto i to ostavi takav trag na tebi da se vise nikad ne mozes vratiti
prijasnjim sranjima. To se onda zove inicijacija.
Dakle, ako vidis nesto pametno a ne poprimis kvalitete toga, znaci da
se nisi do kraja odlucio za to - naravno, to jos ne mora znaciti da si
se odlucio protiv toga. Ali definitivno znaci da si pocetnik.

--
Homepage: http://www.danijel.org

X-Ftn-To: Sinisa Knezevic

"Sinisa Knezevic" wrote:
>Jeli ljubav nuzna poslijedica uvida?

Nije, posljedica uvida moze biti i sranje ako vidis Boga pa ga odbacis
zato sto su ti vlastite pizdarije udobnije.

--
Homepage: http://www.danijel.org

X-Ftn-To: Ratko Jakopec

Konacno nesto pametno na ovoj konfi, za promjenu.

ratko.jakopec@vz.hinet.hr (Ratko Jakopec) wrote:
>Imam dojam da postoje dva razlicita shvacanja o, pa recimo o tome kako
>doci do Boga, u kojem odnosu smo mi, Bog i stvarnost i tome slicnim
>stvarima.

Ja bih to sveo na nekoliko stupnjeva.
Prvi je kad ni o cemu nisi u stanju razmisljati, nego samo gledas kako
ces se najesti, gdje ces spavati, sto ces pojebati i sretan si.
Slijedeca faza je kad pocnes misliti. To isprva ide po sistemu da
mislis kako bi si bolje dobavio stvari iz prve faze, dakle kako ces se
bolje najesti, bolje jebati i spavati u boljoj kuci. Nakon nekog
vremena, ljudi pocnu razmisljati o necemu sto nadilazi nekakve
psihofizioloske potrebe nizeg i viseg reda, i tek tu pocinje ono sto
bi se moglo nazvati nekakvim visim razumom, dakle onim koji je u
stanju baviti se i necim sto nije bas neposredno povezano s vlastitom
fizickom egzistencijom. Yogi Ramacharaka to klasificira na slican
nacin. Po njemu, covjek prvo sebe dozivljava kao tijelo, a um je ono
sto mu sluzi da se podmiri. Kasnije, pocinje dozivljavati sebe kao um,
a tijelo dozivljava kao neku vrstu nuznog zla, to valjda treba imati
da bi um funkcionirao, ali briga o tijelu je nesto sto se na brzinu
obavi pa ides dalje misliti o necemu pametnom.
E sad, problem nastupa ako je covjek sjeban, pa recimo njegovim
misaonim procesima upravljaju nekakvi kompleksi, frustracije, ili u
gorem slucaju cisto ludilo. Onda imas prilicno cudno skretanje
misaonih procesa, koji se vrte unutar sebe i ne sluze nicemu
pametnome, frustracija radja motivaciju koja dovodi do misaone
aktivnosti, a onda misaona aktivnost djeluje u nadi da ce rijesiti
frustraciju i nekako se skrpati, a do cega nikad ne dolazi jer je
frustracija na dubljoj razini od misaone aktivnosti i tih famoznih
"rjesenja". Tako nastaju ljudi koje bi Ti klasificirao kao brijace;
brijac je sjeban i pokusava se nekako skrpati, i sad ovisno o
kvaliteti njegovog uma i stupnju uvida u stvari smislja nekakve
brijacine s kojima si racionalizira svjetonazor. Bedasti brijac
najcesce brije po nekakvoj totalnoj bedastoci; procita si nekakvu
knjigu koja mu se cini pametna, pa onda brije po njoj, a ako je ta
knjiga nekakvi sveti spis, ili on barem misli da je, jao si ga svima s
njim. Pametniji brijac radi manje-vise istu stvar, samo
sofisticiranije, buduci da on kuzi sto bi zvucalo bedasto, pa to
nekako pokusava racionalizirati, uviti u nekakav celofan, bespotrebno
zakomplicirati do nerazumljivosti ili nesto slicno. Imas brijaca koji
briju po kvantnoj teoriji i Heisenbergu, a sve kao racionalizaciju
jednostavne plitkosti njihovog uvida u svijet, a to je da svijetom
vlada kaos, da tu nema nikakvog dubljeg reda i smisla. Takav ce u
stvari htjeti reci da se nista pouzdano ne moze znati i reci o
svijetu, ali to ce argumentirati Schroedingerovim mackama i slicnim
pizdarijama.
S druge strane, moguca je situacija u kojoj netko ima izuzetno duboki
uvid u stvarnost, ali nema toliko nabrijani um, pa ce reci nesto sto
manje obiluje pametovanjima, ali ide u bit stvari i pogadja sustinu.
To je zbog toga sto se ljudi specijaliziraju za razlicite stvari; neki
se specijaliziraju za duboko promisljanje, a drugi za pametovanje.
Buduci da to nisu sinonimi, moguce su izuzetno duboke misli sa jako
skromnim alatom njihovog iznosenja i obrazlaganja, kao suprotnost
prvom primjeru plitkog uma sa sofisticiranim metodama obrazlaganja.
Recimo, imas svetaca koji su cijeli zivot gledali Boga ali nisu u
stanju srociti pet pametnih recenica o Bogu, ali tih pet recenica ce
pokazivati upravo na sustinu. S druge strane, mozes imati nekoga tko
je studirao teologiju na pet fakulteta i zna sve svete spise i njihove
komentare na pamet, a plitki je glupan koji ni o cemu pametnome nema
sto za reci, cisto zato sto mu je hipertrofija intelekta neka vrsta
proteze kojom kompenzira atrofiju duha.
Zanimljiva je jedna podvrsta brijaca: to su oni koji briju na
stvarnost; odnosno, na nekakvu ogranicenu percepciju stvarnosti,
onoliko koliko su oni u stanju skuziti, a sve u funkciji da se pokaze
kako su svi osim njih u stvari stoka i radi opravdanja vlastitih
sjebanosti i mentaliteta. Takav dakle nije skroz u svojem astralu u
kojem si brije brijicu, nego malo iz njega i izlazi, i nesto i opaza,
ali to sto opaza je opet u funkciji njegovih sjebanosti i pizdarija i
sluzi samo tome da moze raditi veca sranja i prilagodjavati stvarnost
sebi.
Bilo bi prilicno grubo podijeliti ljude na grupu koja se bavi svojim
pizdarijama i na drugu grupu koja se bavi spoznajom stvarnosti, buduci
da mi se cini da se vecina bavi necim sasvim drugacijim, a to je da od
beskrajne primitivnosti i ne-svijesti narastu u nesto bolje, u
nekakvoj teznji za visim dobrom. Sukladno njihovom razvoju razvija se
i koncept viseg dobra. Prvo je to na razini kruha i picke, onda na
razini da bi trebalo procitati neku zanimljivu knjigu i slusati obru
glazbu, pa sve do razine da se covjek pocne propitivati o ishodistu
svih dobrih stvari, odnosno o krajnjem dobru, sto zavrsava s jedne
strane usvajanjem dobrih kvaliteta, a s druge strane spoznajom Boga,
dakle cilj je spoznati Boga i sve njegove kvalitete odabrati i
nadrediti svemu od njih razlicitom, i za taj izbor posvjedociti svojim
djelima. To je ono sto bih ja nazvao prosvjetljenjem, odnosno
oslobodjenjem od svijeta, jer kad netko dodje do tog stupnja, onda mu
svijet stvarno vise ne treba ni za sto.

>Uz gore navedene stvari, postoje jos dvije koje su jako vazne, a prva
>je svakako koliko tko ima ljubavi u sebi, naime jedna stvar je koliko
>tko stvarnosti percipira, a sasvim druga je sto radi na temelju te
>percepcije. Ljubav odredjuje sto cemo raditi na temelju percepcije.

To je istina, ali mislim da je malo nezgrapno gledati na ljubav kao na
neku stvar koja je posve odvojena od percepcije; ja bih cak bio sklon
reci da ljubav predstavlja percepciju viseg reda; onaj tko percipira
Bozje aspekte, koji se mogu opisati kao beskrajno blazenstvo savrseno
ciste i beskrajno mocne svijesti, taj ce ocitovati nesto od tog
opazanja, a rezultat ce biti ono sto ce ljudi moci opazati kao ljubav
prema svima, zelja da se pomogne i da se s drugima podijeli svoje
obilje. Dakle ljubav bih ja odredio kao posljedicu dubokog uvida, a
uvid bez ljubavi je kurac a ne uvid, to je uvid u nekakvu iluziju koja
se predstavlja kao opazanje stvarnosti, ali tamo gdje nema blazenstva,
nema ni stvarnosti, to tako ide.

--
Homepage: http://www.danijel.org