X-Ftn-To: Inlight1

inlight1@aol.com (Inlight1) wrote:
>There is really no such thing. Since the many facets of Yoga are the spiritual
>disciplines of the Hindu religion (and also found within it's offshoots; i.e.,
>Buddhism, the Jain and the Sikh sects), a true teacher of any aspect of Yoga is
>a qualified Hindu (Buddhist, Jain or Sikh). They offer these genuine
>spiritual/religious disciplines free of charg (donations generally accepted).

You must be joking.
Since God is omnipresent and universal, every method of attaining this
universal reality must be equally universal; the law of conservation
of energy applies equally here in my room, as it does on the other
side of the galaxy.
Since yoga is supposed to be a method of realization of the universal,
omnipresent reality beneath everything superficial (which includes
nationality, religious belief, race, and even biological species), the
method that you advertise, the one which makes race or religion a
necessary prerequisite of attainment and knowledge, most likely has
nothing to do with the realization of anything universal, and,
therefore, of importance.
Translated to plain English, you are a narrow-minded fool.

--
Homepage: http://www.danijel.org

X-Ftn-To: Darko Majdic

Darko Majdic wrote:
>> Darko Majdic wrote:
>> >Ono sto si mi ponudio kao odgovor, uopce to nije. Nazire se
>> >donekle iz tvog teksta da dusa nije vjecna (jer govoris o starijim i
>> >mladjim dusama), medjutim izravno mi nisi odgovorio na pitanja.
>>
>> Ti si pitao sto ja mislim o dusi, pa sam Ti ja i odgovorio, a to sto
>> Ti nisi u stanju shvatiti odgovor, to uopce nije moj problem.
>
>Tvoj problem je u tome sto ti ne razumijes pitanje.

:))) Kome je ovo namijenjeno, subraci krscanima? ;))

>Ali nema veze.
>Zaboravi. Kao da nisam pitao.

Pa stvarno kao i da nisi, naime ako neces citati odgovor, kog vraga
onda pitas.

--
Homepage: http://www.danijel.org

X-Ftn-To: Darko Majdic

Darko Majdic wrote:
>"II. Dogmatsko shvacanje. Temeljno uvjerenje krscanstva o otkupljenju i
>milosti nalazi se u tome da je milost pobozanstvenjenja i prastanja dana
>svim ljudima: a) samo polazeci od Isusa Krista, a ne dakle jednostavno
>zato sto si ljudi ili clanovi covjecanstva (zamisljeni bez Isusa Krista)
>i b) i svima kao milost prastanja grijeha. To je vec dano Isusovom
>samointerpretacijom u vezi s njegovim zivotom i smrcu "za sve". Time je
>receno da covjek ne posjeduje posvecujucu Pneumu Bozju ukoliko je covjek
>i clan covjecanstva. Iz objave proizlazi da je Bog bio voljan dati
>ljudima u jedinstvu covjecanstva i njegova izvornoga "Saveza" s Bogom
>milosti (u podloznosti i ovisnosti o Isusu Kristu), ukoliko su bili
>nasljednici prvih ljudi u milosti. Buduci da Bog nikome ne duguje milost,
>mogao je on taj preduvjet povezati sa svakim smislenim uvjetom, dakle i s
>ustrajnoscu prvih ljdi. Ako se taj uvjet ne ispuni, ljudi dobivaju ponudu
>bozanske Pneume ne kao "djeca Adamova", nego jedino radi Isusa krista uz
>kojega trajno ostaje volja Bozja kao uz glavu covjecanstva i usprkos
>grijehu. Kao ljudima, koji stoje u tjelesno-povijesnoj povezanosti s
>pocetkom covjecanstva, ne pripada im bozanska Pneuma. Oni "nasljedjuju"
>istocni grijeh. Taj nedostatak Pneume, koji ne bi trebao biti vlastit je
>nutarnji pripadak pojedinog covjeka (neka vrsta negativnoga
>egzistencijala). Ukoliko se pod Pneumom misli spasenje cijeloga covjeka,
>onda nedostatak pneume znaci nedostatak dinamike koja pobjedjuje smrt
>(smrt je posljedica i pojava istocnoga grijeha). Ako covjek po katolickoj
>nauci i pod istocnim grijehom ostaje ono sto je po "naravi", ipak se on
>moze iskusiti kao "ranjen" i u svojim naravnim spsosobnostima
>"depotenciran" ako se dozivljava i mjeri prema "zahtjevima" koji su mu
>dani nadnaravnim egzistenijalom usmjerenosti na sam Bozji zivot miloscu i
>njenim (nerefleksnim) iskustvom.

Iz ovoga je vidljivo kako se obicna idiotarija moze zaodjenuti u
izuzetnu kolicinu tesko shvatljivih pojmova kako bi se "prostom puku"
otezao uvid u poantu. Kad se "pokrate razlomci", pa se ukratko veli o
cemu se tu radi, ispada obicna glupost u koju nitko pametan ne bi
vjerovao.
Meni se cini da su katolici, buduci da vec svoju hrpu bedastoca nisu
bili u stanju uciniti manje bedastom, ulozili veliki intelektualni
napor u to da stvore slozenu metodologiju objasnjavanja zasto je
glupost u stvari pametna, i zasto je nesto besmisleno u stvari
smisleno. Dakle, umjesto da su tezili istini i jednostavnosti, isli su
braniti laz tako sto su je ucinili slozenom. Zanimljivo je da su mi
dosta puta ljudi znali iznenadjeno napomenuti kako je ono sto ja
govorim u stvari jednostavno i logicno, te lako shvatljivo. Naravno da
jest, kad sam ja isao drugim putem od vas "teologa": ja sam isao prvo
spoznati stvarnost, a onda o njoj govoriti tako da govorom prenosim
uvid u nju. Za ocekivati je da rezultat bude intuitivno shvatljiv i
logican. Naime, za shvacanje mojeg "filozofskog sustava" nije potreban
studij teologije, nego samo opazanje stvarnosti, sto moze napraviti
svatko. Na temelju uvida u stvarnost, pak, nitko ne bi mogao
reproducirati katolicke mentalne masturbacije, buduci da one sa
stvarnoscu nemaju previse zajednickog.

Ovaj tekst koji si gore napisao se, nakon primjenjene redukcije
suvisnog, moze prikazati u slijedecoj formi:

"Ljudi su izvorno ne-bozanski i gresni, a mogu eventualno postati
bozanskima i grijesi im se oprostiti ako prihvate Isusa za spasitelja.
Isus je dakle 'zakrpa' za covjecanstvo koje bi, bez njega, bilo
osudjeno na propast."

To je sve sto gore pise, sve ostalo su razliciti ukrasi i pizdarije
koje se sve mogu eliminirati a da poanta ostane.

Naravno, svatko tko malo ukljuci mozak moze shvatiti da tu ima vise
rupa nego u prosjecnom situ, i da ako je istina takva, onda je Bog
iskljucivi krivac za svo to sranje, a o njemu se moze deducirati da je
psihopatoloski tip - naime, ispada da je Bog ekvivalent roditelja koji
namjerno napravi invalidno, mentalno zaostalo dijete, pred kojim drzi
lijek za njegovu zaostalost, ali zahtijeva od djeteta da mu se
prethodno ulizuje i slavi njegovu velicinu i pravednost. Nazalost,
postoje bijednici koji bi cak i takvo nesto bili spremni napraviti, i
takvom se "Bogu" moliti da ih spasi od necega cemu je u krajnjoj
liniji on uzrok.

Katolike u njihovim gluparanjima uopce ne smeta Isus, koji prica
totalno drugacije stvari, koje se uz nikakvu prisutnost dobre namjere
ne mogu shvatiti na tako perverzan nacin kako to ispada po katolickim
dogmama. Kao prvo, Isus se uopce ne bavi istocnim grijehom; ne govori
o njemu, ne spominje ga - a da ne govorimo o teorijama da je Bog nesto
uskratio covjeku, ili to uvjetovao. Zapravo, Isus pokazuje da bi se
Bog dao izjebati od covjeka u guzicu, samo ako bi ga tako uspio
nagovoriti da ipak PRIHVATI ono sto mu Bog citavo vrijeme nudi. Bog
moze sve napraviti osim umjesto covjeka prihvatiti ponudjeno. Bozje
sunce sja jednako nad gresnicima i nad pravednicima; Bog nista ne
ogranicava i ne uvjetuje. Ali, mnogo je pozvanih, a malo onih koji se
odazovu. Kad dodje Isus i kaze: "Ja rekoh: bogovi ste!", ljudi se
nabace na njega kamenjem. Lakse je od Isusa napraviti ikonu i
odbacivati Bozju ponudu pod krinkom skromnosti.
Sve u svemu, teorija o ljudskoj gresnosti i istocnom grijehu samo je
ustrajanje u odbacivanju Bozje ponude ljudima, kao i Boga samog. Pod
krinkom poniznosti i poboznosti, samom se Bogu pljuje u lice i njegov
se dar gazi nogama.

--
Homepage: http://www.danijel.org

X-Ftn-To: Ratko Jakopec

ratko.jakopec@vz.hinet.hr (Ratko Jakopec) wrote:
>Zbilja mislis da postoji vrag, ja
>sam mislio da je to prije nekakvo personificiranje nekih nasih
>nedostataka, a da eventualno postoje nekakakve nakupine na astralu
>koje ruzno izgledaju pa se vidjevsi njih moze pomisliti da se je
>vidjelo vraga.

Zapravo kad malo razmislim, tu se i ja dosta dvoumim, moguce je da se
radi samo o nekakvim podudarnostima, a opet, i Yogananda je neovisno
dosao do slicnih ideja, da napamet citiram: "Na pocetku sam mislio da
vrag ne postoji, da su ga izmislili popovi kako bi plasili i
kontrolirali narod. Kasnije sam uvidio da doista postoji neka vrsta
sile koja radi na tome da ljude odrzi u iluziji." Tako nekako se krecu
i moja promisljanja.

--
Homepage: http://www.danijel.org

X-Ftn-To: Darko Majdic

Darko Majdic wrote:
>Ono sto si mi ponudio kao odgovor, uopce to nije. Nazire se
>donekle iz tvog teksta da dusa nije vjecna (jer govoris o starijim i
>mladjim dusama), medjutim izravno mi nisi odgovorio na pitanja.

Ti si pitao sto ja mislim o dusi, pa sam Ti ja i odgovorio, a to sto
Ti nisi u stanju shvatiti odgovor, to uopce nije moj problem.

--
Homepage: http://www.danijel.org

X-Ftn-To: Vicko Vitasovic

"Vicko Vitasovic" wrote:
>> Uostalom, taj sustav je toliko problematican, da je to i katolicima
>> bilo jasno, pa su uveli pojam cistilista, tako da bi se moglo reci da
>> je i katolicanstvo reinkarnacijski sustav, samo sto katolici vjeruju u
>> jednokratnu reinkarnaciju.
>
>Postoji samo jedna inkarnacija. Inkarnacija dolazi od in(u) i carne(tijelo,
>meso) dakle uci, biti u tijelu.

Zaboravljas da etimologija rijeci vrlo malo govori u ovim sferama;
naime, u vecini vjerovanja koja ukljucuju reinkarnaciju, ponovno
utjelovljenje u fizickoj formi je samo jedna od opcija. Recimo, i u
buddhizmu i u hinduizmu moguce je rodjenje na nekom visem svijetu na
kojem nema fizickog tijela. Zbog toga bi termin "selidba" bio s
jezicke strane primjereniji. Ratko je dakle u pravu, katolicanstvo
doista zagovara jedan, doduse jako primitivan i nedalekovidan oblik
reinkarnacije, po kojem dusa nakon smrti poprima novo tijelo - u raju,
cistilistu ili paklu, ali se ne uvidjaju konsekvence cistilista, pa je
teorija plitka. Naime, po toj teoriji cistiliste bi sluzilo dodatnom
profiliranju dusa koje se u ovom jednom zivotu na Zemlji nisu u
dovoljnoj mjeri profilirale ni za raj, ni za pakao. Buduci da je
njihova sudbina nejasna, uvedeno je cistiliste. E sad, jedina razlika
izmedju toga i kvalitetne reinkarnacijske teorije je u tome sto
kvalitetna teorija veli da jedan zivot vjerojatno ni u jednom slucaju
nije dostatan da se dusa kako spada odredi, odnosno da se razvije do
tocke da moze birati izmedju Boga i neceg drugog (cisto zato sto nije
dovoljno razvijena da Boga pojmi, a ako ga ne moze pojmiti, kako bi i
teoretski mogla odabrati za ili protiv njega), tako da u stvari svi
stvoreni svjetovi predstavljaju nekakve varijacije na temu cistilista,
gdje njihova grubost ovisi o stanju i stupnju razvijenosti duse koja
se u njima nalazi.
Naravno, i ovakva teorija ima nedostataka, ali u usporedbi s
katolickom je zakon.
Prava teorija je daleko slabije razumljiva prosjecnom covjeku i
previse "impersonalna" za njegovo shvacanje; radi se o teoriji
emanacije, u kojoj je reinkarnacija samo dobra aproksimacija
odredjenog, malog raspona stvari.

--
Homepage: http://www.danijel.org

X-Ftn-To: "SLAP"

"\"SLAP\"" wrote:
>dobro,naucit cu se kvocati kad mi ti kazes.

Nije bas da si napravio neki korak u tom smjeru, opet nisi citirao
nista od izvorne poruke.

>Stari sam konj pa ne volim uciti neke
>tehnicke novine.

Stari si konj i za pisanje po newsima pa Te to nije ometalo. Ako mozes
pisati, onda mozes i citirati poruku na koju odgovaras, nije to neki
veliki problem.

>Isusu ni vrag ni ljudi nisu mogli nista,

Ma da, mozes si misliti. Ja sam osobno vidio covjeka koji je zacet po
duhu svetome i koji je predstavljao avatarski vehikl, a sad je
sredstvo vrazjeg cirkusa. Isus je mozda pobijedio, ali ja sam vidio
njemu ravnog koji nije, prema tome, ohladi malo samopouzdanje.

>Nikoga vrag ne moze napastovati,"svakoga napastuje njegova vlastita pozuda"
>i grijeh.

Naravno, za to nije potreban vrag. Vrag napastuje onoga koji nema
grijeha i pozude koji bi obavili taj posao umjesto njega. Vrag radi
ono sto je demon Mara napravio Buddhi, rekao mu je: "cuj, stari, ti si
velika faca, shvatio si sto je trebalo shvatiti i naucio lekcije ovoga
svijeta. Prosao si sva moja iskusenja i ja ti se klanjam. Sada napusti
ovo sranje od svijeta; ovdje nemas vise sto traziti, buduci da ljudi
nisu u stanju od tebe nista nauciti. Gresni su i zli, u cijelosti u
mojoj vlasti. Ti udji konacno u nirvanu i prekini okretanje kotaca.
Jos jednom, primi izraze mojeg stovanja, and may the Force be with
you."
Time ne sjebe Buddhu, ali sjebe sve one kojima bi Buddha mogao pomoci.

>Vrag je "napastnik" podpirivac grijeha
>i zla kojeg smo mi vec odlucili da cinimo,od nejga dolaze
>prijedlozi,varijante,ali sustina plana je nasa.

To vazi samo na utjecaj vraga na gresne duse.

--
Homepage: http://www.danijel.org

X-Ftn-To: Ratko Jakopec

ratko.jakopec@vz.hinet.hr (Ratko Jakopec) wrote:
>>Tako sam si i ja svojedobno mislio, ali sam misljenje promijenio.
>>Istina je da vrag pravedniku ne moze nista ako se pravednik nalazi na
>>nekom visem planu, jer su razine stvarnosti odvojene po, hajdemo reci,
>>frekvenciji, i medju njima nema dodira. Ali, sto se desava kad se i
>>vise i nize razine projiciraju na fizicki plan? Tada se stvar
>>zakomplicira.
>
>Citao sam tvoja dva teksta o tome. Zbilja mislis da postoji vrag, ja
>sam mislio da je to prije nekakvo personificiranje nekih nasih
>nedostataka, a da eventualno postoje nekakakve nakupine na astralu
>koje ruzno izgledaju pa se vidjevsi njih moze pomisliti da se je
>vidjelo vraga.

Cuj, ja mogu reci da znam da Bog postoji zato sto sam ga vidio, a s
vragom je situacija slozenija. Nisam ga vidio niti imao nekakvo
izravno iskustvo s njim, ali sam u dosta navrata uocio stvari koje su
jako spojive s djelovanjem svjesne volje koju najbolje mogu opisati
kao vraga. To je bice, ili svijest, ili stanje, sto god, koje djeluje
na takav nacin da stvara privid razlicit od stvarnosti kako bi njime
proizvelo ucinak koji je po svojim svojstvima protivan manifestaciji
Bozanskih osobina na svijetu. Ja sam to radi pojednostavljenja nazvao
vragom. Naravno da postoje i sve one stvari koje si Ti nabrojao, ali
one predstavljaju drugaciju vrstu problema, kojeg je moguce rijesiti
ciscenjem vlastite osobnosti, yogom, kajanjem ili nekom drugom
metodom, a u svakom slucaju tako da se Boga, odnosno vrhovnu
stvarnost, prihvati i nje se drzi, a sve ostalo sto je tome protivno
se odbaci.
Vrag, pak, predstavlja poseban slucaj; za razliku od sjebanog astrala
i slicnih stvari, koje su problem samo gresnicima, vrag je problem
svima, i gresnicima i svecima i opcenito. Naime, kad malo pogledam,
Sai Babu je spizdio, Isusa je skoro spizdio, mene je par puta dobro
potresao, a da nisam tocno skuzio sto se desava sve dok nisam malo
bolje obratio paznju... dakle nije bas da je netko siguran od vraga,
cak ni cistoca svijesti nije jamac, naime napad na mene je isao upravo
koristenjem nekih aspekata cistoce svijesti, plus utjecaj na fizicke
dogadjaje tako da se stvori pogresan dojam, na osnovu kojeg bi ja onda
napravio teko sranje misleci da djelujem u skladu s Bogom.
Utjecaj vraga na fizicke dogadjaje nije veliki, i cini mi se da ide
prvenstveno preko manipulacija ljudskim niskostima i gresnostima.
Napad na mene je obicno izuzetno perfidan, buduci da ja cesto znam ici
preko svojih granica i iscrpim se do besvijesti, vrag ceka da dodjem
do tocke u kojoj vise nista ne vidim od umora, u kojoj nemam
perspektivu. Onda napada, i to tako da podstakne nekoliko budala,
najcesce istovremeno, da djeluju na takav nacin da steknem dojam da
mene na ovom svijetu u stvari nitko ne treba, da ono sto sam dosao
dati nitko ne usvaja i ne zeli, u stvari govori mi se da sam
nepozeljan. Buduci da ja postujem slobodnu volju ljudi, u takvim sam
se situacijama stvarno sklon maknuti, a rezultat je taj da bi velik
broj ljudi ostao u ropstvu, jer se bez moje pomoci ne bi izvadili, a
to bi vragu savrseno odgovaralo. Njegov problem je uglavnom u tome sto
ja u takvoj situaciji stavljam svoj zivot na raspolaganje Bogu i ne
radim nista, i jednostavno cekam dovoljno dugo, pa se nakon razmjerno
kratkog vremena vrazja iluzija raspline, naime dojam koji je pokusao
stvoriti o stvarnosti se raspadne, buduci da se pokazu pozitivna
kretanja koja je pokusavao sakriti, a negativna kretanja se najcesce
pokazu ili nebitnima ili iluzornima.
Kad to ovako napisem, cini se da vrag nema sanse i da me uzalud
iskusava. I jest uzalud, sve dok ne slusam razum. Odluka za vraga je
uvijek razumna, a odluka za Boga je ludjacka. Do sada sam bio totalni
ludjak i vrag je uvijek popusio. Ne dao mi Bog da se sjebem i odlucim
nesto razumno...

--
Homepage: http://www.danijel.org

X-Ftn-To: Darko Majdic

Darko Majdic wrote:
>> U tom slucaju morat ce prihvatiti ili
>> a) da je Bog, pri stvaranju duse ex nihilo, prije njenog ulaska u
>> tijelo, stvorio dusu gresnom, odnosno DA JE BOG TVORAC GRIJEHA I UZROK
>> LJUDSKE GRESNOSTI, ili
>> b) da je dusa egzistirala prije ovog tjelesnog zivota, te u toj
>> prethodnoj egzistenciji sagrijesila.
>
>Neke su mi stvari nejasne kod nauka o reinkarnaciji:
>
>1. Da li je dusa vjecna ili samo besmrtna?
>2. Da li je dusa stvorena ili nestvorena?
>
>3. Bez obzira na to koji su odgovori na prva dva pitanja, mislim da stvar
>stoji odprilike ovako:

Ne bi Ti bile nejasne da si procitao ono sto sam o tome pisao, u
desetak navrata, u nekoliko proteklih godina. Jednako tako, da si
procitao moju knjigu, u kojoj sam se time pozabavio, ne bi Ti bilo
"nejasno". Da ne bi bilo nejasnoca, citirat cu dio knjige koji se time
bavi:
-----
Duša i reinkarnacija

Što je duša? Koja je naša izvorna i stvarna priroda, i postoji li ona?
Je li sve po?elo našim ro?enjem, i ho?e li sve završiti našom smr?u?
Nekome, tko unato? prili?no uvjerljivim dokazima o postojanju duše
koja nadživljava smrt fizi?kog tijela (iskustva tik-do-smrti, astralne
projekcije, prisje?anja na prošle živote) ne vjeruje u njeno
postojanje, ja zasigurno ne?u pokušati nešto dokazati, jer ako je
netko odlu?io unaprijed odbaciti sve argumente, bez obzira kakvi oni
bili, ja posve sigurno ne?u mo?i ponuditi nešto što on ne?e odbaciti.
Onome, pak, kome se ?ini da bi tu ne?ega moglo biti, mogu ponuditi
nekoliko mogu?nosti za razmišljanje.
Naj?eš?e spominjana definicija duše, koja nije sama po sebi
proturje?na, jest da je duša neka vrsta duhovne ?estice, koja se
povezuje s tijelom, ali ga nadživljava.
Takva definicija, iako sa strogo ?injeni?ne strane dvojbena,
predstavlja s gledišta prakti?ne upotrebljivosti najkorisniji radni
model, kojeg se može na smislen na?in i vrlo ukratko dopuniti tako da
odražava ?injenice u najve?oj mjeri.
Kao prvo, treba imati u vidu da se duša ne inkarnira izravno u fizi?ko
tijelo, nego pri silasku do fizi?kog tijela obla?i tijela sa?injena od
materije svih energetskih slojeva koji stoje na putu od to?ke s koje
se inkarnira do fizi?kog tijela. Najniža bi?a koja se inkarniraju u
ljudsko tijelo kao duše su definirana na astralu, dakle astral je
najviša razina na kojoj ta bi?a posjeduju svjesnu prisutnost, kao
bi?a, i na kojoj imaju definiciju sebe. Najviša bi?a koja nose ljudsko
tijelo inkarniraju se izravno iz puruše, obla?e?i sve slojeve prakrti
na putu do fizi?ke razine; takva bi?a zovu se avatarima, Božanskim
inkarnacijama. Ve?ina ljudi ne spada ni u jednu grupu, ve? se nalazi
negdje izme?u; inkarniraju se ili iz mentala, ili iz nekog sloja
kauzala; rijetke velike duše inkarniraju se iz atmi?ke ili
paranirvani?ke razine. U biti, pravilo je da duša, koja odbacuje
tijelo, odbacuje sva tijela koja ne sadrže njene stvarne elemente
li?nosti, što naj?eš?e zna?i da odbacuje sva tijela osim svojeg
najvišeg dosega, neprekidno boravi u najvišem stanju svijesti koje je
uspjela osjetiti za vrijeme svog posljednjeg života u fizi?kom tijelu.
Odluka za idu?u inkarnaciju uvijek je odluka za nastavak razvoja, za
prekid održanja statusa quo, i tada duša po?ne "rezonirati" sa oblikom
utjelovljenja koji na najbolji na?in može ostvariti njenu želju za
rastom. Kako rezonira sa situacijom sve više i više, spušta se dublje
u kreaciju, sve dok ne dostigne najvišu to?ku na kojoj je mogu?e
ostvariti takav oblik rasta; to je naj?eš?e najniža vibratorna razina
uop?e, dakle materija. Dakle ako je nešto mogu?e ostvariti u astralu,
ne?e biti potrebno inkarnirati se u fizi?kom tijelu, nego ?e najniže
tijelo duše biti ono astralno. Ako se, pak, duša treba inkarnirati u
fizi?ko tijelo, proces podudarnosti sli?nog, rezonancije sli?nosti,
bira idealno fizi?ko tijelo za takav poduhvat, dakle ono koje svojim
fizi?kim svojstvima, kao i socijalnim položajem pruža idealnu priliku
za razvoj. Budu?i da je preciznost takve rezonancije neposredno ovisna
o snazi i veli?ini duše koja se inkarnira, starije, ve?e duše odabrat
?e upravo takvo tijelo kakvo im najbolje odgovara, a koji puta ?e ga
?ak i izravno stvoriti nekim oblikom materijalizacije (bilo
materijalizacijom zigote u maternicu, bilo materijalizacijom odraslog
tijela od tvari viših energetskih razina). Slabije i mla?e duše imaju
bitno slabiju energetsku prisutnost po razinama, tako da je i
preciznost kojom biraju tijelo ograni?ena; spol duše, fizi?ki izgled,
ponekad ?ak i biološka vrsta tijela mogu varirati u odre?enom rasponu,
ali je bitno znati da je takvim dušama bilo kakvo tijelo u tom datom
rasponu dovoljno dobro za ostvarenje njihove namjere, i da preciznost
nije toliko nužna kao što je to slu?aj s naprednim, starim dušama koje
imaju to?no odre?ene misije u životu, koje uklju?uju i druge duše.
Zbog takvih okolnosti ?est je slu?aj da se inkarnira ?itava grupa
karmi?ki povezanih duša odjednom, i ostvaruje zajedni?ke namjere.
Istina je, dakle, da biramo vlastite roditelje, kao i situacije u
kojima ?emo se na?i, ali ne po kriteriju onoga što bi nama bilo
ugodno; mi izražavamo našu životnu namjeru, a Bog se brine o svemu
ostalome (ovdje je Bog mišljen u smislu dharme, dakle univerzalnog
sveprožimaju?eg zakona koji se o svemu brine i zadovoljava sva?ije
istinske potrebe).
Zaboravlja li duša u procesu inkarnacije svoju istinsku prirodu, svoju
misiju, te svoju prošlost? U jednom smislu da, ali uistinu ne. Novo
tijelo u koje se duša utjelovljuje naravno ne posjeduje sje?anja u
fizi?kom mozgu, koja bi imala veze s iskustvima prošlih utjelovljenja,
ali ?itava egzistencija duše proizvod je prošlih utjelovljenja.
Jednako kao što na fizi?kom planu nero?eno dijete u maternici prolazi
sve faze evolucijskog razvoja, tako u svom životu ?ovjek prolazi,
dakako ubrzano, sve evolucijske faze svojeg prethodnog duhovnog
razvoja, s tim da brzina tog prolaska ovisi o starosti i veli?ini
duše; starije duše ve? ?e u ranoj mladosti pokazivati razumijevanje
koje mla?e duše ne?e pokazati ni u dubokoj starosti tijela. Sje?anje
na prošle živote, dakle, ne postoji u vidu sje?anja na doga?aje, nego
u vidu osobnih kvaliteta koje se postupno kristaliziraju u životu
?ovjeka, a koje me?usobno razlikuju ljude. Ne prenose se informacije,
prenosi se mudrost, prenosi se iskustvo, prenosi se znanje o onome što
je vrijedno iskušavanja i onome što valja izbje?i. Informacije, svi
doga?aji i iskustva iz svih prošlih života, ostaju sa?uvani u Božjem
umu, kojem su poznati svi doga?aji, kao i u dubokom sje?anju duše.
Ponekad je te informacije mogu?e dovesti do svijesti za života, ali
naj?eš?e to nije slu?aj.
Toliko o gledanju na dušu kao na pojedina?ni entitet, "atomsku dušu".
Postoji i paralelno gledište, koje zajedno s ovim tvori nešto što je
sasvim blizu stvarnosti.
Zamislimo izvor svjetlosti, sunce, žarulju ili što ve?. Uzmimo
nekoliko staklenih plo?a premazanih bojom. Posložimo plo?e jednu pred
drugu, i sve ih zajedno stavimo pred izvor svjetla. Izvor svjetla
predstavlja purušu, a obojene plo?e prakrti. Recimo da je svjetlo u
odnosu na boju korozivno, te je vremenom razlaže - za to je potrebno
dosta vremena, ali postupno boja gubi svoja svojstva i u komadi?ima
otpada. Kako boja nestaje sa stakla, tako se s druge strane po?inje
nazirati svjetlost, u to?kicama. Te to?kice svjetla na staklu
predstavljaju živa bi?a. Postupno to?kice postaju svjetlije i
svjetlije, kako se boja gubi - to predstavlja evoluciju bi?a. Kad boje
posve nestane sa svih stakala na odre?enom podru?ju, to predstavlja
prosvjetljenje bi?a, jer se njegova bit puruše, svjetla s one strane,
savršeno prenosi na drugu stranu stakla, bez mrlje. Recimo da je
svojstvo nekih plo?a takvo da se bezbojne površine stakla ponovo
oboje; to predstavlja smrt nekog od tijela bi?a. Ali na plo?ama bližim
svjetlosti bezbojne mrlje ostanu otkrivenima, i njihova otkrivenost
olakšava koroziju boje na udaljenoj plo?i, tako da ?e se uskoro na tom
mjestu boja ponovo oljuštiti; tako se bi?e reinkarnira, preuzima novo
tijelo.
Ali u svemu tome, privid je da je bi?e svijetla površina na staklu,
bezbojna mrlja. Bi?e je svjetlost s one strane stakla, uvijek i u
svemu tome, neovisno o igri svjetlosti na staklima. Svjetlost s one
strane istinska je stvarnost u svim bi?ima, sunce koje sja podjednako
dobrima i zlima.
----
"Pristup Yogina", Copyright (C) Danijel Turina, All rights reserved.

>Sto se, pak tice nauke KC o istocnom grijehu, shvatio si je vrlo povrsno.

Shvatio sam je ja u cijelosti, samo sto je to obicna pizdarija.

--
Homepage: http://www.danijel.org

X-Ftn-To: Maja Marchig

"Maja Marchig" wrote:
>> Ako je dusa stvorena na taj nacin, ako nije prije zivjela, kako
>> katolici panicno tvrde, odakle onda istocni grijeh? Kako se to, i na
>> koju foru, dusa mogla pobuniti protiv Boga i "pasti", ako je stvorena
>> ad hoc, i prema tome BEZGRESNA? Ljudi se, prema toj logici, radjaju
>> bezgresni, slobodni od istocnog grijeha, buduci da je Bog stvorio
>> njihovu dusu, koja je covjekova istinska priroda, iz nicega, u
>> trenutku zaceca.
>
>:o))) Vidis, meni se cini da ono sto ti smatras dusom i ono sto katolici
>smatraju dusom uopce nije isto.

A cuj, to se nekako podrazumijeva, ali se meni cini da njihove teorije
jednostavno nisu spojive sa zdravom pamecu. Jednostavno, prepune su
intervencija; citavo vrijeme Bog nesto stvara i petlja. Kao sto sam
prije par godina ovdje napisao: sposobnost tvorca obrnuto je
proporcionalna broju potreba za intervencijama u stvorenom. Jednako
kao sto je bolji programer onaj cije programe treba manje odrzavati,
tako se analogno moze zakljuciti da ako je Bog savrsen, onda njegove
tvorevine uopce ne treba odrzavati, odnosno po njima petljati.
Opazanje svemira daje potvrdu za to: zakoni fizike sami funkcioniraju
bez potrebe za Bozjom intervencijom. Zbog takvog promisljanja sklon
sam odmah otpiliti svaku teoriju koja implicira neprestano Bozje
uplitanje u stvari.

>Dakle, stoji cinjenica da je dusa bezgresna,
>a tijelo optereceno istocnim grijehom, ali u trenutku zaceca dusa i tijelo
>postaju jedinstvo pa se dusa postaje gresna, a tijelo dobija i bozansku
>atribuciju (za razliku od istocnih religija koje obicno smatraju tijelo
>hramom duse).

:) Tu foru s opterecenoscu tijela istocnim grijehom uzet cu ozbiljno
tek kad mi netko izolira hormon ili gen istocnog grijeha. :) Ozbiljno,
grijeh je svojstvo duse a ne tijela. Tijelo ne moze sagrijesiti; ako
kamen padne nekome na glavu, je li kamen pocinio grijeh? Grijeh moze
pociniti jedino svjesna volja koja je imala sposobnost odluciti se ili
za dobro ili za zlo, pa je odabrala zlo. Cak i ako se u trenutku
zaceca dusa i tijelo sjedine, to je najpametnije gledati kao odnos
ruke i rukavice; na prvi pogled je rukavica ona koja djeluje, ali
uistinu u njoj djeluje ruka. Jednako tako, cini se da je covjek
tijelo, ali je u stvari dusa koja djeluje u fizickom svijetu.

>Sto se istocnog grijeha tice, on je vise "socioloske" prirode, proizlazi iz
>cinjenice da smo naslijedili tijelo od svojih roditelja, a samim time i
>sklonost ka grijehu puti.

Nasljedjivanje grijeha je obicna pizdarija, i predstavlja pravu
negaciju osobnosti i dostojanstva covjeka - upravo ono sto takvi
bedaci zamjeraju reinkarnaciji.

>Sve je to nekako vrlo slicno reinkarnaciji, osim
>sto se ovako gubi osobnost, ali cinjenica da se grijeh prenosi radjanjem
>ostaje.

Meni se cini da je tek istocni grijeh prava negacija osobnosti.

--
Homepage: http://www.danijel.org