Stjepan wrote:
>> :)))
>> Ma da, ljubav je jedna vrlo tajanstvena životinja koja je po svemu
>> prekrasna i savršena, osim što se sve što dotakne pretvara u kaljužu od
>> govana i krvi.
>
> Ne razumijem vas, gospodine. Kako ću egzistirati ako je oduševljavati se s
> nečim zlo?

To bi sad valjda nosilo implicitnu pretpostavku da pojam "ljubav"
obuhvaća sve pozitivne stvari koje bi se uopće dale osjetiti, pa ako se
ljubav označi kao lošu stvar, onda bi valjda sve u rasponu od
zadovoljstva do prosvjetljenja bilo obuhvaćeno time.

Sama stvar je daleko kompliciranija od toga, i ono što je meni smiješno
je da neki misle da sam ja promijenio stav ili priču u odnosu na ono
prije nekih 12 godina, kad sam o ljubavi pričao sve najbolje, a
kritizirao sam neznanje, vezanosti i slične stvari. Problem s tim je bio
u tome što bi, kad bih ja rekao da je ljubav super a problem su neznanje
i vezanosti, svi u svojoj glavi nacrtali babarogu po imenu "neznanje i
vezanosti" i drugu po imenu "niskosti", a sve svoje vezanosti, neznanje,
projekcije i ludosti bi obuhvatili pojmom "ljubav" i zaključili da je to
super stvar, samo treba neke tamo nedefinirane vezanosti, niskosti i
neznanje politi benzinom i zapaliti i sve će biti super.

Isto tako sam probao milijun fora s pozitivnom motivacijom, pokušavao
sam pojačavati sve moguće pozitivne sile kako bih nadahnuo ljude, i to
uopće nije funkcioniralo, rezultat je bio totalna suprotnost očekivanom.

Onda sam se ja počeo pitati zašto je tome tako, i došao do odgovora koji
je iz pozicije teorije yoge i vedante trivijalan, ali nekome sa strane
je to dosta komplicirano za objasniti. Radi se o tome da su sva ljudska
iskustva i stanja zapravo kombinacija atmana i avidye, dakle principa
samosvjesti, odnosno jastvenosti s jedne strane, i principa neznanja s
druge strane. Zbog kombinacije pozitivne stvari i neznanja dolazi do
krivog shvaćanja i opažanja, što pak dovodi do projekcija poželjnih
svojstava na nepoželjne stvari, što pak dovodi do vezanosti i nesreće.
To su toliko klasične fore da su ih stavili u usta i Yodi u Ratu
zvijezda, doduše u malo modificiranom obliku. Cijela istočnjačka
filozofija se u osnovi temelji na principu da projekcije principa jastva
po stvarima iz domene svijeta ima za rezultat usmjerenje želja prema
svijetu, a zbog naravi svijeta to proizvodi patnju uslijed neminovne
osujećenosti. Obično sam ja pokušavao biti previše precizan i previše
matematički definirati takve stvari, a rezultat je bio taj da ljudi ne
bi shvaćali o čemu pričam, osim njih par koji imaju trening iz
matematičke analize i sličnih područja, pa razumiju definicije te vrste,
i znaju koliko sve ovisi o izboru riječi.

Dakle, kad sam ja u knjigama govorio o tome da je problem s ljubavlju u
tome što je ta riječ neprecizno definirana, mislim da su rijetki
shvatili implikacije, osim one trivijalne, da nije ljubav svima ista
stvar. Izgleda da je fora u tome da je ljubav neka vrsta zamjenske
riječi, koja može bilo kome značiti bilo što, a svi se na njen spomen
smješkaju kao idioti i super im je. Ljubav je, ako ćemo to postaviti
matematički, neka vrsta vektora koji može imati bilo kakav skalarni
iznos i bilo kakav smjer, s tim da je vektorska komponenta definirana u
n-dimenzionalnom prostoru, gdje je n različit za svakoga, dakle n je u
oku promatrača. Dimenzionalna dubina "ljubavi" određena je
dimenzionalnom dubinom osobnosti koja pokušava u sebi doživjeti
generalno definiranu pozitivnu emociju na koju pokazuje ta riječ, smjer
vektora je pak određen duhovnom orijentacijom osobe koja rekonstruira
riječ, a skalarna komponenta, to bi bila "snaga" te ljubavi. Dakle
otkloni u odnosu na smjer "gore" definiraju "čistoću" emocije, skalarni
iznos definira iznos emocije, dakle njen intenzitet, a dimenzionalna
dubina je apstraktni koncept u kojem na različite koordinatne osi
n-dimenzionalnog prostora možemo mapirati progresivno sve dublja duhovna
stanja, gdje je na koordinatnoj osi za n=1 mapirana čisto fizička
percepcija, pa je ljubav kad ti se neka fizička stvar fizički sviđa, za
n=2 je nešto suptilnije, recimo fizički nagoni, n=3 je intelektualno
dopadanje, n=4 je intuitivna percepcija sklada, a viši brojevi na
analogan način mapiraju sve suptilnije oblike percepcije, gdje prosječan
čovjek stane negdje na 4 ili 5, a napredni yogin negdje na
dimenzionalnoj osi 10 doživljava različite nijanse nekog specifičnog
aspekta Šive u kojem se prelijevaju različita stanja sat-ćit-ananda u
stanju koje se prebacuje iz samadhija u relativno stanje poput neke
vrste fontane kroz koju u svijet izviru stvari za koje baš nema naziva u
rječniku.

I u čemu je moj problem? Ako velim da je ljubav dobra, samo je s njom
problem u čistoći, smjeru i iznosu, prosječni čitatelj od toga neće
shvatiti *kurac*. Eventualno kad u takvoj poruci napišem "kurac", doći
će Zli Zec i plesati od sreće: "joj kurac, kako super, gdje je kurac,
gdje, daj pokaži, jel ga mogu pušit".

Ljudi naprosto mozak koriste kao usmjerivač za emocije na temu "jel me
sad mama voli", a kad su to riješili (u prijevodu, nikad, jer ih mama
nikad ne voli toliko koliko su oni jadni) nešto suptilnije ih rijetko
zanima, tako da nemaju baš kvalifikacije za shvaćanje precizno sročenih
definicija, čak i ovakvih koje ja pišem, a koje su više "user friendly"
nego ono što se uči na faksu; naprosto, to im je beskorisno jer od toga
ne znaju jel ih mama voli i jesu li bili dobri. Ali idemo polako.

Recimo da imaš prostorni otklon od idealnog, po bilo kojoj osi. Rezultat
je ono što bi se nazvalo vezanošću, dakle imaš usmjerenje "ljubavi"
prema nečemu što nije ono što ti misliš da jest. Izgubio si kompas i
usmjerio si se prema nečemu krivom. To se zove neznanje, odnosno
zabluda. Kad si u zabludi, čini ti se da jest nešto što nije i da nije
nešto što jest, pa umjesto da nešto izbjegavaš, ti u to srljaš, a
umjesto da nešto želiš ti od toga bježiš. Rezultat je taj da sva
kinetička energija koju nosiš sa sobom bude utrošena u to da te uvalja
dublje u govna, a rezultat onda bude vezanost. To je ono stanje kad s
autom zapneš u snijegu ili blatu, pa koliko god lupaš po gasu ili radiš
volanom, samo se još dublje zakopaš. To stanje nije dobro i treba ga
izbjegavati. Je li ovo previše pojednostavljeno? Vjerojatno, ali s
obzirom na dosadašnja iskustva s auditorijem, kad ja imam dojam da je
nešto pretjerano pojednostavljeno, opet se nađe pola publike kojima je i
dalje prekomplicirano. Dakle što za sada imamo: imamo to da ljubav
postoji kao nešto što ima različitu dimenzionalnu dubinu ovisno o tome
koliku dubinu ima osobnost onoga tko je osjeća, a ima i mogućnost
otklona od čistog stanja u vezanost i iluziju, otklonom od "sjevera" po
bilo kojoj osi. Isto tako imamo i silu ljubavi, na nekakvoj skali na
kojoj je 0 potpuna ravnodušnost a veći brojevi označavaju veći
intenzitet, gdje je 1 osjećaj blagog zadovoljstva, a 5 siloviti osjećaj
takve snage da ti se digne kosa na glavi. Ok, dakle osjećaj koji
doživljava svetac u ekstazi ima skalarni iznos 10, otklon manji od 15
stupnjeva po bilo kojoj osi i bitno natprosječnu dimenzionalnu dubinu.
Sad možemo dalje na isti način kvantificirati emocije, i tu se postavlja
pitanje zašto uopće koristimo riječ "ljubav", kad imamo sustav u kojem
je "ljubav" zamjenska riječ koja zapravo obuhvaća sva duhovna stanja,
sve moguće emocije u svim mogućim stanjima čistoće i snage. Budući da
značenje riječi nije precizno semantički definirano, da ne govorimo o
matematičkoj definiciji, počnimo od toga da tu riječ naprosto odbacimo
kao beskorisnu i to bez ikakvog žaljenja, budući da neprecizne riječi
služe jedino tome da se zamuti voda i da se ne zna o čemu se zapravo
govori, što je od koristi jedino zlotvorima i glupanima.

Ok, dakle idemo razmotriti neke slučajeve duhovnih stanja opisivih ovim
modelom. Trivijalni slučaj je nirvikalpa samadhi - nulti otklon po svim
osima, dimenzionalna dubina jednaka broju duhovnih tijela koje je
relativno biće razvilo evolucijom, a silovitost ovisna o intenzitetu
samog iskustva, što može varirati od "lagani osjećaj spoznaje" do
"odvalilo mi je glavu". Drugi trivijalni slučaj je totalna vezanost,
gdje je usmjerenje okomito na prosvjetljenje, odnosno imaš 90° otklon po
svim osima, a intenzitet je pak definiran u rasponu od blagog ali
iznimno ružnog osjećaja duhovnog zastranjenja i propasti, do ekstremnog
vrištećeg pakla.

Što mi tu zapravo definiramo kao duhovnu evoluciju? Sad kad imamo model
kojim možemo analitički pristupiti problematici možemo reći da je cilj
povećanje dimenzionalne dubine uz zadržavanje minimalnog otklona; teško
mi je reći kako stoje stvari sa poželjnom silovitošću, jer bih nju
karakterizirao kao svojstvo individualne emocije a ne kao općenito
poželjno svojstvo; recimo, nije baš korisno stalno doživljavati emocije
velike snage jer bi to bilo naporno, ali poželjno je da sve emocije budu
čiste i suptilne. Naravno, korisno je moći doživjeti emocije velike
snage kad je za to prava prilika, tako da je razvoj te sposobnosti
definitivno poželjan. Dakle, definirali smo čovjeka na putu evolucije
kao nekoga tko razvija sve suptilnija duhovna tijela, ima sve točniji
osjećaj za brahman, i ima sposobnost doživljavanja snažnih duhovnih
stanja po potrebi, ali isto tako ima sposobnost doživljavanja velikog
dinamičkog raspona emocija, od tihih do moćnih.

Usporedi to s generičkim izjavama tipa "Bog je ljubav" i "ljubav je
Bog", pa će ti biti jasno zašto izricatelje takvih "dubokih istina"
smatram, ajmo biti ljubazni pa reći "duhovno deficitarnima".

Razlika između mojeg sustava vektorskog prikaza emocija i generičkih
riječi poput "ljubavi" je u tome što moj sustav uvažava vrlo kompleksne
duhovne stvarnosti poput sinergijskog doživljaja koji je istovremeno
fizički, emotivni, mentalni, meditativni i što ti ja znam što sve ne.
Dakle možeš istovremeno lizati ženi pičku i moliti joj se kao Bogu, to
se sve prikazuje kroz otklon i iznos po nekoj koordinatnoj osi, i
stvara, zapravo, kompleksnu geometrijsku strukturu koja dosta podsjeća
na način na koji oktopauci iz romana Gentrya Leea definiraju emocije -
kroz emociju i intenzitet na skali 1 do 8, dakle možeš biti ljut 2,
frustriran 3, napaljen 5 i zaljubljen 7, i to se sve može precizno
kvantitativno zapisati i stvara složenu sliku nečije emotivne
stvarnosti. Moj sustav je sveobuhvatniji ali kompliciraniji za
svakodnevnu uporabu i neintuitivan ljudima koji nisu navikli
prakticirati viveku, razlikovanje stvarnosti i iluzije. Dakle u mojem
sustavu imaš smještaj emocije, stupanj zablude u njoj i njen intenzitet,
ali otpadaju generički nazivi emocija, recimo nemaš "srednje jaki
gnijev", nego vrlo kompleksno izražene komponente takve emocije, što
daje potpuno drugačiju perspektivu, na onaj način na koji ti audit firme
daje mogućnost da središ stvari koje ti inače ne bi ni pale na pamet.
Recimo gnjev može biti nekoliko potpuno različitih duhovnih stanja koja
se neprecizno obuhvaća istim pojmom. Gnjev grešnika koji mržnjom reagira
na sveca potpuno je drugačije duhovno stanje od onog sveca koji gnjevno
reagira na laž ili zlo. Ono što je, eventualno, zajedničko tim emocijama
su otklon od mirnog stanja na fizičkoj osi i iznos sile, ali na duhovnoj
osi jedan ima otklon od devedeset stupnjeva a drugi nula. Kad netko tko
proživljava gnjev ima otklon nula na svim višim, duhovnim osima, to bi
onda bio pravedni gnjev sveca koji opaža neko gadno sranje na svijetu,
koje je protivno dharmi i koje treba uništiti. Dakle, gnijev sveca ima
veću vrijednost nego "ljubav" budale, jer budala za početak u svojoj
"ljubavi" nema dimenzionalnu dubinu, i ima veliki otklon, dakle ima
veliku participaciju neznanja i vezanosti u svojoj emociji, ali to sve
"kompenzira" njenom velikom silovitošću. Opet dolazimo do toga da ugoda
i percepcija "pozitivnosti" emocije ne govore previše o njenoj kvaliteti
i korisnosti, jer je, recimo, znak veće vrline pobjesniti na neko zlo
nego u prisutnosti zla biti sretan; takva emocija ima manji otklon i
veću dimenzionalnu dubinu.

Idemo se sad vratiti na onaj moj negdašnji pokušaj iskorištavanja
pozitivne "aure" oko riječi "ljubav" - ja sam cijelo vrijeme imao u
glavi sustav kvantifikacije duhovnih stanja sličan ovome kojeg sam sada
opisao, ali svaki put kad bih ga nekome pokušao predočiti vidio bih da
im je previše, da većina ljudi takve stvari ne kuži, i vjerojatno ima
neke logike u tome da moje žene imaju background u matematici i fizici;
njima su takve stvari odmah jasne, nešto definiram i one to kuže. Nekome
tko ne zna misliti ja nešto definiram i on me gleda ko tele. Onda sam
pokušao pojednostavniti stvar tako da velim "ok, imate ljubav, ona se
sastoji od dobrih stvari koje su od atmana, i vezanosti i neznanja koji
su s tim pomiješani, i sve skupa tvori cjelinu iskustva. Potrebno je
vježbati razlikovanje brahmana od iluzije kako bi se pročistila
percepcija i emocije". To piše u mojim knjigama na sto mjesta, i nakon
toga su me i dalje gledali ko telci. Onda sam popizdio i rekao "gle
ovako, sve što vi velite da je ljubav, to vam je sve sranje. Sastoji se
od toliko dreka da se to uopće ne isplati čistiti nego sve treba baciti,
a kad to bacite možemo uopće početi pričati o tome što bi bilo dobro i
čemu bi uopće trebalo težiti, jer ovo što sad radite je skroz zakurac."

To je imalo barem toliko učinka da su se neki trgnuli i zamislili, a oni
koji imaju baš skroz glavu u dupetu, oni su samo u snu odreagirali
refleksno na temu "Argh, ljubav dobra, on rekao loša, ne valja to. Mama
dobra, sisa dobra, pička dobra, ljubav isto dobra, hoćeš. Danijel loš. Ugh."

Ukratko, promjene u obliku mojeg izlaganja rezultat su moje frustracije
debilnošću auditorija. Ja nikad nisam smatrao da je ljubav dobra, jer
nikad nisam koristio tako generički i neprecizan termin. Ja interno
"razmišljam" na takav način da cijelo vrijeme iterativnom metodom
usklađujem unutarnje duhovno stanje s djelovanjem, odnosno gledam koliki
imam otklon od samadhija, i to po enertetskim tijelima, odnosno duhovnim
dimenzijama. Meni nije cilj ni voljeti ni mrziti, nego u kontaktu s
nekom stvarnošću imati nulti otklon od linije ispravnosti, i maksimalnu
moguću dubinu doživljavanja. Dakle kad sretnem svoju ženu rezultat je
jedna emocija s malim ili nultim otklonom od dharme, a kad sretnem neku
vrstu gada rezultat je potpuno drugačija emocija ali također s nultim
ili minimalnim otklonom od dharme. Meni nije cilj osjetiti neku emociju,
nego držati otklon na nuli. Ja sam zapravo usmjeren jedino na taj
"kompas" i s njim iterativno usklađujem djelovanje.

Dakle, tu bi se moglo pojednostavljeno reći da ja zagovaram čiste
emocije u kojima se odražava Bog, i to neovisno o tome kakve su. Koji
put se Bog odražava u "ljubavi" a koji put u "gnjevu", ali sam naziv
emocije je nebitan, meni je bitno da je njen otklon što bliži nuli.

Druga stvar koju ja zagovaram je povećavanje dimenzionalne dubine
emocija. "Ljubav" je zapravo emocija niske dimenzionalne dubine, to
postoji do višeg astralnog tijela a nakon toga bye-bye, nastupaju
kauzalni slojevi/tijela, koji nemaju nikakve sličnosti s astralom, za
njih važe kompletno druge zakonitosti, i uopće nisu opisivi na skali
koju ljudi očekuju, a koja je napravljena po principu "malo ljubavi
dobro, više ljubavi bolje, najviše ljubavi Bog". To ima isto smisla kao
kad si klinci u početnim razredima osnovne zamišljaju matematiku koja se
uči kasnije, pa misle da se kasnije radi s jako velikim brojevima, da se
uči brojati do milijardu i više. U stvarnosti, radi se s razlomcima,
jednadžbama i funkcijama, ali daj ti to objasni klincu od osam godina.
Isto tako si prosječna budala zamišlja Boga. On ništa bolje od neke
kilave verzije ljubavi nije osjetio, pa si zamišlja da bi Bog bio nešto
na temu da te mama voli, ali skroz jako i skroz savršeno, a kad netko
nema tako glupe i djetinjaste ideje, takva budala ga žali jer ne zna što
je dobro. To je meni otprilike na istoj razini kao da me pijanac žali
jer nemam cilj popiti litru rakije, pa si on misli "eh, ne znaš ti što
je dobro".

Dakle, osim što se duhovna stanja razlikuju po čistoći, razlikuju se i
po kvaliteti, odnosno dimenzionalnoj dubini, gdje sve što ljudi obično
zovu "ljubav" spada u frekvencijski raspon anahata čakre, i te emocije,
koliko god se međusobno razlikovale po čistoći i predmetu, sve spadaju u
isti raspon. Nadilaženjem tog raspona ne dobivaš "više istog", nego
kompletno drugačiji red veličine, onako kako se recimo vid razlikuje od
sluha, ili opip od okusa, da se poslužim neadekvatnom analogijom.

Eto, nadam se da sam ovom analizom uklonio ponešto nejasnoća iz misaonog
prostora.

--
http://www.danijel.org/

Machines Messiah wrote:
> Smrdi ko leš lešinara.

Ako mi nakon ovoga netko veli da ovaj nije Elvis Popović, slatko ću mu
se nasmijati. :)

--
http://www.danijel.org/

Dobri Mish Amos wrote:
> Danijel Turina wrote:
>>> To je posledica hriscanstva.... Bog je ljubav...
>>
>> Ne, nije. Vrag je ljubav.
>
> Ako je vrag ljubav onda sam sotonista!

Naravno da jesi. Odbacio si Boga zato što si smatrao da si nedostojan, i
uzeo sitnice koje ti je u zamjenu ponudio vrag.

--
http://www.danijel.org/

Dragan Simunec wrote:
> "Danijel Turina" wrote in message
> news:h5tuib$isf$1@solani.org...
>> Enes wrote:
>>> Tražeći kvalitetne fotografije prirode naletio sam na vaše ime i moram
>>> priznati da sam zaista impresionirann vašim slikama. Malo sam
>>> prosurfao netom kako bih se informirao o autoru fotografija i naletio
>>> sam na ove news grupe gdje aktivno pišete. Između ostalog vidim da i
>>> aktivno pišete knjige o yogi, ovdje po newsima se predstavljate kao
>>> neke vrste duhovnog gurua, no ova Vaša rečenica me malo zbunila. Molim
>>> Vas da ne shvatite ovo kao napad na Vas, no zaista sve što nas crkva
>>> uči odmalena jest da je ljubav Božanska osobina. Vi sad ovdje tvrdite
>>> da je ljubav vrag, pa se nadam da shvaćate zašto sam pomalo zbunjen.
>>> No imam otvoren um, i ako možete malo pojasniti bio bih vrlo zahvalan.
>> Crkva doista oduvijek uči da je ljubav božanska osobina. Isto tako, svi
>> ljudi oduvijek teže ljubavi i pokušavaju je ostvariti na sve moguće
>> načine.
>
> One dvije Isusove zapovijedi o ljubavi su onda nakalamljene na stvarni lik
> Isusa? Koliko uopće ima istine u Evanđeljima?

Pitanje je zašto svi misle da je sve što je Isus rekao od iste kvalitete
i jednako pametno? I zašto misle da je to što je on govorio takvo da je
to moguće koristiti kao definicije enciklopedijskog tipa, ili s tim
raditi kao sa silogizmima ili zakonskim aktima? Sve što je on pričao su
emotivne slike, koje se oslanjaju na sposobnost rekonstrukcije u umu
slušatelja. On je govorio malo jedno, malo drugo, a cilj je da poloviš
njegov način razmišljanja a ne da naštrebaš definicije. U tom smislu, od
evanđelja je više štete nego koristi, jer ako ga se gleda kao
enciklopedijski spis ili zakonik, taj tekst je sranje. Isus se nije
bavio objavljivanjem zakona nego je svojim primjerom pokušavao nadahnuti
sljedbenike. To treba tako gledati, a osim toga, onu vrstu ljubavi koju
zagovaraju ovdje po newsima je on solidno popljuvao. Ne nosim vam mir
nego mač, došao sam zavaditi oca i sina, pusti mrtve da pokapaju svoje
mrtve, ovi koji slušaju moju riječ, oni su moja majka i braća, ukratko
daleko je on od zagovornika obiteljskih vrijednosti. Njegova vrsta
ljubavi je ona u kojoj se daš ubiti za nekoga, a ne ona Felixova, gdje
se sakriješ kad je frka a poslije glumiš frajera. Svi se pozivaju na
Isusa kad treba puno srati o nekakvoj božanskoj ljubavi i opraštanju,
ali to je lik koji je svećenicima rekao da su ušminkane crkotine i
vražja djeca i da će svi u pakao. Svećenicima. To su oni koji misle da
ih Bog jako voli.

--
http://www.danijel.org/

Zli_Zec wrote:
> Da, svi smo već primijetili da je definitivno skrenula s partijske linije....

Parkirao ti turilo fapa kljunaša s dvije prikolice u guzicu, gejčino.

--
http://www.danijel.org/

Enes wrote:
> On 12 kol, 08:30, Danijel Turina wrote:
>> Crkva doista oduvijek uči da je ljubav božanska osobina. Isto tako, svi
>> ljudi oduvijek teže ljubavi i pokušavaju je ostvariti na sve moguće
>> načine. Svijet se pritom kupa u krvi prolivenoj zbog ljubavi prema
>> domovini, ljubavi prema rasi, ljubavi prema vrsti, ljubavi prema sebi,
>> ljubavi prema novcu, ljubavi prema svojoj obitelji, ljubavi prema Bogu.
>
> Hmm, zanimljiv pristup prema ljubavi, no ipak mi se čini da ljubav
> prema domovini koja ima za posljedicu ubijanje pripadnika druge
> domovine nije ljubav, nego prije zaluđenost vlastitim nacionalnim
> identitetom za koji postoji termin nacizam i nije mi baš jasno kakve
> veze ima nacizam i ljubav. Ljubav prema rasi koja za posljedicu ima
> mržnju prema drugoj rasi, nije ljubav nego rasizam, ljubav prema sebi
> ako prelazi neke normalne okvire zove se narcisoidnost, itd.

:)))
Ma da, ljubav je jedna vrlo tajanstvena životinja koja je po svemu
prekrasna i savršena, osim što se sve što dotakne pretvara u kaljužu od
govana i krvi.

> Možda sam Vas krivo shvatio, pa se nadam da niste moje riječi shvatili
> zlonamjerno.

Ma ne, ja ti inače jako volim trolove. Imam ih par doma u kavezu kraj
monitora, kao kućne ljubimce koje hranim mrtvim muhama i komarcima.

--
http://www.danijel.org/

Djurdjica Crnogorac wrote:
> Danijel Turina wrote:
>> Djurdjica Crnogorac wrote:
>>> Danijel Turina wrote:
>>>> Lik svoju curu
>>> Daj odvratno, zbljuv.
>>
>> :))
>> A jebi ga, (ili, još bolje, nemoj). :)
>
> On može govoriti gadosti kakve god hoće, za njega me boli neka stvar,
> ali kad ti ovako nešto kažeš, pa dođe mi da se simultano zrigam i objesim.

Pa, bolje bi njemu bilo da se objesi. Naime, ono što ja tu hoću nabiti
na nos anahatičarima iz publike je upravo činjenica da si ti živi
dokazni materijal kako izgleda Felixova savršena, čista božanska ljubav
u praksi, što on stvarno radi kad samog sebe i druge ne uvjerava u
tlapnje. To izgleda tako da te pokušava psihički uništiti zbog svoje
posesivne ljubomore - sustavno ti je radio stvari s kojima ti je pokušao
strgati samopoštovanje, uvjeriti te da si govno i svesti te na nekoga
tko će vječito puzati pred njim. To je njegova anahata, to su djela u
kojima se svjedoči njegov Bog. Sanat Kumar je isti takav, s jedne strane
me uvjerava da sam ga krivo shvatio, s druge da će se sve na kraju
pokazati kao dobro, s treće me moli za milost, a s četvrte me bode nožem
i pljuje, drsko me gledajući u oči. Kako je taj lud, tako su ludi i oni
koji su naslonjeni na njega i od njega crpe svoj svjetonazor i
vrijednosni sustav. To je sve anahata, svo to ludilo, licemjerje, laž i
vječno naganjanje idealiziranih fantazija kojima opravdavaš svakodnevno zlo.

Svo to zlo ima svoj korijen i temelj u vjeri u ljubav. Sve dok svi hrane
taj koncept, dok mu daju svoju energiju, rezultat je taj da vrag ima
gorivo za svoj cirkus i to se ne da ugasiti, kotač se vrti bez kraja.
Tamo, pak, gdje napustiš iluzorne koncepte, okreneš svijest unutra, u
meditativni horizont, internaliziraš svoja stanja, tamo se dešava nešto
paradoksalno: takvu osobu izvana percipiraju kao sabranu, zračeću
ljubav. Na to mislim kad govorim da stvari dolaze svome gospodaru.
Ljubav je sluškinja onome tko je nadišao i otpustio svijet. Onima koji
poput prosjaka kleče pred njom, ljubav je nedostižni ideal, nešto iz
svijeta snova što samo hrani vezanosti i grijehe.

Tvoj problem je isti kao i Felixov. Vrlo ste slični, zato ste praktički
i funkcionirali kao muž i žena u nekoj čudnoj verziji disfunkcionalnog
braka. I jedan i drugi živite u iluzijama, podmukli ste pasivni
agresivci, skloni ste kenjavim anahatičnim konceptima, imate jaku
averziju prema napuštanju anahate i općenito nižih svjetovnih vezanosti
radi transcendentalnog stanja, mislite da imate puno toga za dobiti od
svijeta i grčevito ga se držite, ali ste kukavice pa se to ne usuđujete
ostvariti, ne usuđujete se suočiti, nametnuti, uzeti i platiti cijenu,
nego fantazirate o predmetu svojih želja u nekoj rupi, praveći se da ste
jako velike face dok život prolazi kraj vas. Sve je to meni jasno, i
pokušao sam i tebe i Felixa trgnuti iz toga s istim rezultatom - vama se
to zapravo ne da, tu vam je fino. Ono što je najluđe u cijeloj toj
stvari je da ste ti i Felix još uvijek u tom ludom, disfunkcionalnom
braku, dijelite zajednički duhovni prostor, imate iste stvarne ciljeve,
iste stvarne ideale, prodajete fikcije po newsima dok vam se stvarni
život raspada, glumite uloge i kreirate svijet snova. Po čemu se tvoje
fore na temu da bi se gola prošetala negdje i svi bi te htjeli jebat
razlikuju od njegovih jahti na kojima s obitelji i prijateljima ide na
zasluženi odmor nakon naporne poslovne godine?

Stvarni razlog zašto se tebi bljuje od toga je to što znaš da je istina.
Ti i Felix ste kao muška i ženska verzija iste stvarnosti, ludi i
razjebani bračni par povezan čudnim, perverznim emocijama na temu
ljubavi, zamjeranja i osvete. A njegova laganja, sektašenja, prodavanja
dojma - po čemu se to razlikuje od onoga što si se ti naprodavala
Snježani i ostalima na skypeu? Fore o nekakvom specijalnom odnosu sa
mnom, o tome da znaš više nego oni, insider si, takva sranja? To ti je
Felix, pretvorila si se u njega. Kada? Onda kad si odlučila da nisi
dostojna Boga, da nisi dovoljno čista, isto kao i on. Donijeli ste u
osnovi iste odluke sa u osnovi istim posljedicama. I jedan i drugi se
postupno pretvarate u debelu buhtlu koja živi za kompjutorom,
apsorbirana u fikcije, a stvarni život tko jebe, to je ionako iluzija,
bitno je prodavanje fore po netu.

Ukratko, nisam ti ja ni upola toliko blesav koliko si vi mislite.

--
http://www.danijel.org/

http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/31651/Anonimusi-na-internetu.html

--
http://www.danijel.org/

Djurdjica Crnogorac wrote:
> Danijel Turina wrote:
>> Lik svoju curu
>
> Daj odvratno, zbljuv.

:))
A jebi ga, (ili, još bolje, nemoj). :)

--
http://www.danijel.org/

Drazen Simunic wrote:
> "Radoslav Prica" wrote in message
> news:slrnh84v6d.30l.fake@localhost.localdomain...
>> On 2009-08-12, Petar M. wrote:
>
>> Danijel NE pise o ljubavi. On ljubav poistovjecuje sa zaljubljenoscu.
>> Sa ljubomorom, sa tim svim negativnim EMOCIJAMA.
>
> Daj onda ti napisi sto je to ljubav. Objasni nam.
> Budi jasan i kratak. Molim bez odbacivanja logike i
> ubacivanja malih i velikih slova tam gdje im nije mjesto.
> Pisi sa razumijevanjem da ne ispadnes smijesan.

Ja ću ti reći što je ljubav. To je ono od čega postaneš Felix. On naime
o prekrasnoj, bezuvjetnoj ljubavi prema Bogu s kojim imaš odnos
povjerenja i predanosti kao djete s roditeljem, samo još čišći, ljepši i
savršeniji, piše već zadnjih desetak godina, tako da je vjerojatno
postigao savršenstvo tog puta i predstavlja utjelovljenje svega što se u
tom smjeru može postoći. Isto tako se napričao o čistoj ljubavi između
seksualnih partnera, o tome kako je njemu seks ožičen na ljubav, kako je
to njemu ista stvar, tako da je sa svojom ženom ostvario savršenstvo
takvog odnosa. Isto tako, način na koji on voli i odgaja svoju djecu
utjelovljenje je savršene, bezuvjetne ljubavi koja podržava, ne osuđuje,
koja je lepršava i vesela, prožeta laganim, profinjenim humorom koji
uzdiže a ne ponižava, koji unosi atmosferu radosti, prihvaćenosti i u
kojem se jasno odražava slika transcendentalnog Boga.

:)

Na stranu sad to što valjda ne postoji stvar koju on smatra dobrom a da
ju sebi nije pripisao, i stvar koju smatra lošom a da ju nije pripisao
svojim neprijateljima, ali ono što ja smatram najbitnijim u svemu tome
je da ovo gore predstavlja Felixov stvarni, interni svjetonazor, koji je
riječ-po-riječ prepisan od Sanat Kumare, to je njegova službena
ideologija i mission statement. Isto tako, zanimljivo je da se Sanat
Kumara ponaša isto kao i Felix. S jedne strane mu je ovo službena
ideologija, a s druge strane nema gadosti koju neće napraviti, nema
gnjusnosti za kojom neće posegnuti, a sve u ime te savršene, čiste
ljubavi koja opravdava sva njegova djela time što on *govori* o njoj. To
je ludilo, totalno ludilo. Lik svoju curu tretira kao zadnje govno,
psihički ju maltretira i ponižava, tu na newsima joj se obraća na takav
način da se zbljujem, a puna su mu usta savršene ljubavi. Ali ono što ja
ne želim, jest da ljudi izvuku zaključak po kojem je lik licemjer koji
samo govori o stvarima a praksa mu je suprotna, a principi o kojima on
govori važe i za njih postoje bolji primjeri. Ne. On je licemjer i gad
zato što je njegov Bog takav. Sanat Kumar, Bog ljubavi i anahate stvorio
je Felixa; Felix je utjelovljenje svog licemjerja, lažnosti i
prijevarnosti duhovnog bića koje je smislilo cijelu ovu ludnicu od
svijeta, isto kao onaj Mareus, koji kao papiga ponavlja istu ideologiju
a govno je i luđak. To je sve prodavanje magle i fikcije, vrag je prodao
svima foru da je njegova rupa puna neznanja, iluzija i animalnosti
zapravo najbolje sredstvo stvarnog spoznavanja transcendentalnih
kvaliteta, i budale idu za tim kao ribe za mamcem, svi samo slušaju
uspavanke koje im vrag pjeva a ne gledaju oko sebe, ne gledaju tu
ludnicu i klaonicu nego se daju po stoti put obmanuti istim glupostima.
Postoji drugi naziv za čistu, transcendentalnu ljubav. Taj naziv je
brahma jnana, samospoznaja brahmana. Sve ostalo je mrak i ludilo, samo
je stvar stupnja i vremena.

--
http://www.danijel.org/