X-Ftn-To: Zoran Dzelajlija

Zoran Dzelajlija wrote:
>>Ajmo nac deset ljudi pa ih pitati kako su oni shvatili ono sto si Ti
>>napisao.
>
>Sori, ali ja sam ga shvatio u ovom znacenju obracanja paznje na pojedinca, a
>ne u znacenju isfuravanja. [0]

Pa tako sam to i ja shvatio, samo sto je problem s tim da je to ne
sasvim neistina, ali recimo da je tendenciozno iskrivljenje istine.

-----
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net

X-Ftn-To: Darko Majdic

"Darko Majdic" wrote:
>Danijele, razmisljao sam da li da ti uopce ista odgovorim na ovo, pa odlucih
>da se javim samo zato sto drzim da me nisi razumio. Ja sam i racunao na
>uobicajene predrasude vezane uz pojam 'egoizam', pa sam namjerno stavio
>navodnike i naglasio da ne mislim pri tom u negativnom smislu. To sto ti
>ipak tvrdis da zelim pljuvati po necemu govori mi da uza sve tvoje pokusaje
>da ispadnes 'duboko nacitan' i dalje shvacas ono sto govorim jako jako
>povrsno i na krivi nacin.

Ajmo nac deset ljudi pa ih pitati kako su oni shvatili ono sto si Ti
napisao.

-----
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net

X-Ftn-To: Darko Majdic

"Darko Majdic" wrote:
>Cini mi se da postoji ipak velika razlika u religioznim pogledima (a onda i
>u pristupu stvarnosti) izmedju Majke Tereze i nekog yogija. Prije svega
>Majka Tereza ne vjeruje u reinkarnaciju. Ona gleda na ljudski zivot kao
>jedinstveni dogadjaj i stoga ga vrednuje na sasvim drugaciji nacin od yogija
>koji drzi da se covjek razvija kroz niz rodjenja prema zakonima karme. To,
>dakako, ne mora biti razlog da ne pomazes drugome (jedna od osnovnih
>znacajki budhe, koji isto prihvaca reinkarnaciju jest i samilost). Mozda na
>to utjece i svojevrstan 'egoizam' istocnih religioznih pristupa. Ne mislim
>pri tome na egoizam u negativnom smislu tipicno zapadnjacke konotacije. Hocu
>reci da IMHO istocne religije (hinduizam, budizam) imaju bitno individualni
>pristup prema covjeku. Pojedinac treba raditi na sebi i mnogo se trsiti kako
>bi se izgradio i postigao mokshu. Nitko mu ne moze pomoci, ako on sam ne
>ulozi napor. Stoga onaj koji postize mokshu moze dati poneki savjet, ali on
>je u stvari uvjeren da drugom covjeku nema pomoci do li one koju si pruzi on
>sam.

Ti to ozbiljno pises ili se zajebavas?
Egoizam istocnih pristupa? Zanimljiv izbor rijeci, ali u cijelosti
promasen, naime moglo bi se govoriti o individualizmu, dakle o
nastojanjima pojedinca, ali o egoizmu nikako, egoizam bi mogao biti
jedino popratna pojava kad netko pomisli kako je on velika faca jer je
toliko toga sam napravio. Meni se cini da Ti ciljas na onu foru da
krscani funkcioniraju kao zajednica, a tamo neki istocnjaci i crni
magi se brinu jedino sami o sebi. Samo sto je to prilicno tanka fora
buduci da vecina istocnih pravaca naglasava sangu (priblizno prevedeno
kao zajednicu onih koji nastoje na duhovnom razvoju) kao bitnu stvar;
istina je da yogiji cesto meditiraju godinama na povucenim mjestima,
ali je isto tako istina da ti yogiji dolaze u gradove i sela
naucavati, okupljaju ljude i propovijedaju im. Ako vec hoces pljuvati
po yogi i povlacenju iz svijeta, uzmi Isusa i pljuj po njemu, on se
naime povukao u pustinju i molio, i tek kad je postigao
prosvjetljenje, isao je u svijet naucavati. Indikativno je da se o
Isusovom srednjem dijelu zivota prakticki nista ne zna, pa mi nije
daleko od pameti pomisao da je svo to vrijeme (ili barem jedan
znacajan dio) proveo povucen u meditaciji, molitvi ili cemu vec.

Da ne spominjemo Ivana Krstitelja, koji je zivio u pustinji, i hranio
se skakavcima i divljim medom. Proroci su zivjeli u pustinji.

Dakle s jedne strane mogu demonstrirati kako yogiji brinu o duhovnom
stanju ljudi opcenito, a s druge mogu pokazati kako je "egoizam", kako
si Ti to zgodno podmetnuo, svojstven i judaizmu i krscanstvu, i to "na
najvisim mjestima", dakle upravo kod onih koji nesto valjaju.

A sad da se malo odmaknem od Tvoje karakteristicne povrsnosti i
napisem malo smisleniji tekst.

Unutar Indijskih pravaca, gdje cu se posebno posvetiti yogi i vedanti,
postoji nekoliko razlicitih gledanja na pitanje spasenja, i unutar
svakog pogleda nekoliko metoda implementacije. Svaki sustav definira
problem, dakle postojece stanje, definira idealno stanje, i metodu
uzdizanja s postojeceg na idealno stanje. Dakle dijagnosticira se
bolest, definira se zdravlje, i daju se upute za ozdravljenje.

Yoga kao sustav je izuzetno viseslojna, pa cu se posvetiti samo onom
najpoznatijem, asta-anga yoga sustavu (osam udova uprezanja) po
Patanjaliju i upanisadima. Na pocetku yoga sutri kaze se da je yoga
umirenje fluktuacija duha. Esencijalna mentalna supstancija (citta),
koja se moze usporediti s nosecim valom (carrierom) je uzburkana, na
nju su modulirana razlicita stanja i fluktuacije (vrtti). Ako je duh
uznemiren, on ne moze percipirati suptilna stanja, pa se vrti po
razlicitim povrsnostima. Najcesci oblik toga je vidljiv na primjeru
covjeka koji je vodjen uglavnom instinktima, osnovnim osjetilnim
porivima (teznja prema ugodnom i izbjegavanje neugodnog), i zbog toga
njegovom svijescu vlada kaos. To je dijagnoza postojeceg stanja. Cilj
se postize umirenjem takvih fluktuacija duha, cime se postize stanje
yoge. U tom stanju, umjesto da je duh covjeka obuzet plitkim stanjima,
on roni sve dublje u svijest, i na kraju odbacivanjem svega (sto
ukljucuje razlicite klese (zapreke), koje se dijele na vasane
(prikrivene zelje), samskare (utiske, predrasude i dojmove) i
karmasaye (karmicke sjemenke)) u teznji za najvisim dolazi do Boga,
kojeg izravno spoznaje, i uvidja da je to njegovo vlastito jastvo,
kojem je uvijek tezio, ali na krivi nacin, preko osjetila, umjesto
unutar duha. Naime sva osjetilna dozivljavanja projiciraju se preko
razlicitih upadhija na atman, i zbog osjecanja dijela vlastite
unutarnje naravi koji je osvijetljen nekim vanjskim stanjem brka se
dozivljaj vlastite biti s izvanjskim predmetima i stanjima. Ovdje se
hoce reci recimo da u odredjenim stanjima covjek osjeti zadovoljstvo,
srecu, spoznaju i sl., i smatra da su mu ta stanja dosla izvana, sto
je zabluda, jer je do njih doslo tako sto je vanjsko stanje otvorilo
jednu vrstu kanala do unutarnjeg vec postojeceg stanja. Yogin koji
razumije takve mehanizme moze recimo citavo vrijeme jenostavnim
pokretom duha boraviti u stanju duboke spoznaje kakvo recimo
znanstvenik osjeti kad mu konacno iznenada sine rjesenje nekog
problema koji mu je dugo bio nedokuciv, ili pak u stanju najvise
ljubavi koju netko moze osjetiti. Ta stanja prosvijetljeni pak vidi
kao tek parcijalne manifestacije svepotpunog, najviseg stanja
Apsoluta, koji u sebi miri sve suprotnosti, i koji je cjelina
sat-cit-ananda, dakle stanje koje je apsolutni
bitak-svijest-blazenstvo, i to ne kao tri svojstva, nego kao jedno
jedino apsolutno svojstvo koje se moze opisati i kao bitak, i kao
svijest, i kao blazenstvo, a u stvari nije ni jedno od njih, nego ih u
cijelosti nadilazi, i pojedinacne i sve zajedno. Taj sat-cit-ananda je
subjektivno dozivljavanje brahmana (Apsoluta), dakle predstavlja Bozje
stanje duha. Yogin koji sebe jest kao sat-cit-ananda boravi u stanju
najviseg prosvjetljenja, stanju u kojem jedino Ja Jesam. Taj bitak,
sada prisutan, sveprozimajuci, temelj je svekolike stvarnosti. Ja sam
jastvo u svim bicima, ja sve svjetove sobom ozivljavam. Ja sam
stvarnost, jedna i nepodijeljena, s one strane iluzije i podjele. Ja
sam jedinstvo i ja sam podjela, ja sam stvarnost i ja sam iluzija, ja
jesam i nema drugoga.

Vracanjem iz tog stanja kroz beskrajno tanku opnu iluzije koja cini
dvojnost, koje nema jer sam ja jedan, a ima je jer je od mene
nacinjena, opaza se ogranicenje, dozivljavanje kroz samo jedno bice a
ne kroz sva bica, i tako ogranicena svijest djeluje u svijetu. E sad,
nije cilj samo da ta ogranicena svijest postane na neko vrijeme
neogranicena, a potom ponovo ogranicena, cilj je da se u cijelosti
izgubi razlika izmedju brahmana i jive (individualnog bica).

Eto, sad sam malo i izasao iz sfere yoge u sferu vedante, pa da
navedem i neke od vedantinskih pogleda. Vedanta se u osnovi sastoji od
naucavanja upanisada i Bhagavad-gite, barem u svojem osnovnom vidu,
koji je formirao Sankaracarya. Njegovo naucavanje govori, krajnje
pojednostavljeno, kako je brahman, sveprozimajuca i apsolutna
stvarnost, koja predstavlja ostvarenje najvisih snova, svih zelja,
prekrivena slojevima ogranicenja koji tvore iluzorni pogled na svijet;
kao sto ogranicenja percepcije uvjetuju da se komad uzeta u mracnoj
sobi moze drzati zmijom, tako se zbog istih ogranicenja atman (jastvo,
koje je identicno brahmanu) drzi ogranicenim zbog svojstava upadhija
koji ga prekrivaju. Zadubljivanjem i samoanalizom odbacuju se upadhiji
i spoznaje se atman kao jedan i nepodijeljen, kao temelj svekolike
stvarnosti. Za detalje procitati Atmabodha i Vivekacudamani koji se
nalaze na mojim stranicama.
Nakon Sankaracarye i njegovog sustava advaite (nedvojnosti), pojavili
su se i drugi pravci, najznacajniji su Ramanujin pravac
visistha-advaita (tzv. osvjedocena nedvojnost, gdje se kaze da su Bog
i dusa u biti odvojeni ali se mogu sjediniti), i Madhvin pravac dvaita
(dvojnost, koji kaze da su Bog i dusa nuzno razdvojeni i da se nikada
ne mogu sjediniti), kao i kasnije dopune - recimo Caitanya sa svojim
acintya bedha-abedha sustavom (nedokucivost jedinstva i razlike).

Dok Sankaracarya naglasava unutarnju spoznaju pod vodstvom ucitelja
koji je spoznao istinu, ostali sustavi vedante uglavnom se
koncentriraju na predanost Bogu, gdje se kako vrijeme prolazi i kako
se stvar sve vise degenerira, na Boga gleda kao na sve daljeg i
daljeg; vec Ramanuja ima problema s tvrdnjom da je sve zaista brahman,
pa veli da sjebani ljudi ne mogu biti brahman, ali kad nisu sjebani
onda jesu brahman. Madhva pak totalno napusta Sankaracaryin koncept,
on je u biti ono sto naucava HK filozofija, dakle da postoji Bog koji
je jako veliki, da postoje duse koje su jako male, da su Bog i duse od
iste kvalitete ali razlicite kvantitete, i da je Bogohuljenje reci da
je to ista stvar, i da dusa vjecno ostaje odvojena od Boga, ali da ga
treba obozavati i da je to njen prirodni polozaj.

Dok je Ramanuju i Madhvu lako moguce "otpisati" kao manje vrijedne
filozofe od Sankaracarye, koji jednostavno nisu imali dovoljno duboku
svijest da shvate ono cime se on bavio i sto je naucavao, pa su
smisljali svoje, u biti daleko inferiorne filozofije, tako je tesko
gledati na Caitanyu. Caitanya je u biti izuzetno zanimljiva figura, i
velik broj indijskih skola ga drzi ako ne avatarom, onda barem velikim
svecem. HK naucavanje je u biti modelirao Caitanya, odnosno njegovi
ucenici.
Nazalost, nisam procitao dovoljno materijala da bih o njemu rekao
nesto smisleno pa cu pisati nekakve pribliznosti, ali cini se da je on
pogodio jako blizu biti stvari, a to je da se radi o dvije strane
jednog novcica. S jedne strane je sve brahman, bez razlike, jer je
brahman stvarnost od koje je sve nacinjeno, a s druge strane govoriti
"brahman" za svaku pojedinacnu stvar je besmisleno jer nijedna stvar
nije brahman, brahman je temelj stvarnosti koji je dokuciv samo
transcedencijom stvari. To je jedna strana novcica. Druga strana
novcica je relativno kao zivot apsoluta, dakle mnostvo pojavnih oblika
i stanja kao "isparavanje" brahmana, emanacija svojstava. Nizak
stupanj emanacije je recimo kamen, a totalni stupanj emanacije je
Krsna, Bog. Bog je dakle istovremeno apsolutan i relativan, kao
apsolutan je brahman, a kad se kao apsolutan manifestira u relativnom
onda ga opazamo kao Krsnu. Buduci da su i individualne duse takve
manifestacije brahmana kroz relativno, cilj je kroz relativno pokazati
unutarnje kvalitete jedinstva i sklada brahmana, tako da se
prosvjetljenje, postizanje krajnje spoznaje, manifestira u obliku
predanosti Krsni. Dakle kad se vise emanacija brahmana manifestira
kroz relativno, one "manje" osjecaju svoju unutarnju bit kroz onu
"vecu", jednako kao i kroz sebe, i onda nema nikakve razlike izmedju
poniranje u vlastitu svijest radi spoznaje atmana, i predanosti
ucitelju-avataru, u kojem su utjelovljene i izrazene osobine atmana, u
relativnom. Promatranjem takvog ucitelja opazaju se i osvjestavaju
svojstva vise svijesti, koja se onda upijaju i osvjestavaju kao
vlastita. To se postize predanoscu, sluzenjem i obozavanjem.

Iz svih tih sustava bez razlike slijedi nuznost opazanja doslovno svih
bica kao ili vlastite brace, ili kao sebe samog u drugim tijelima, iz
cega je pak ocito da ce prosvijetljeni yogin pomagati na sve nacine
ostalima da postignu spoznaju i savrsenstvo. Jasno je dakle da je
sustav vedante i yoge kao takav nuzno protivan svakom obliku egoizma,
a isto tako i individualizma, buduci da se druga bica gledaju kao
razliciti stanovi iste svijesti (u slucaju advaite).

-----
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net

dturina@iskon.hr (Danijel Turina) wrote:
>Treba se diviti ljudima koji su spremni sve odbaciti radi pravednosti,
>a ne opravdavati one koji iz straha i nesigurnosti cine zlo, i
>obozavaju inerciju. Dakle takav treba promijeniti zanimanje isti cas,
>pa makar umro od gladi.

Jos bih dodao da onog tko nije spreman sve odbaciti radi Boga ne treba
uzeti ozbiljno, njegova duhovnost je intelektualni sport, rekreacija,
nesto poput drkanja kad nemas sto pametno za raditi.

-----
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net

X-Ftn-To: Sinisa Knezevic

"Sinisa Knezevic" wrote:
>Cesto sam se pitao,sto ciniti nakon spoznaje,zasto prosvjeceni ne pomognu
>ljudima aktivnije u njihovom neznanju jer propovijedi slabo tko slusa.Recimo
>pomagati kao Majka Tereza,zasto to ne cine yogiji?

Postoji vise vrsta pomoci.

>Zamisli da si mesar i nekim cudom dozivis nirvikalpa samadhi,a nemas drugih
>kvalifikacija kojima bi mogao zaradjivati za kruh.....?..."

Treba se diviti ljudima koji su spremni sve odbaciti radi pravednosti,
a ne opravdavati one koji iz straha i nesigurnosti cine zlo, i
obozavaju inerciju. Dakle takav treba promijeniti zanimanje isti cas,
pa makar umro od gladi.

-----
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net

X-Ftn-To: Drazen Simunic

"Drazen Simunic" wrote:
>> skroz od nicega, dignes sve cetiri u zrak i cekas da nesto padne s
>> neba. Prema Bogu ides ili pracenjem svojeg unutarnjeg osjecaja za
>> ispravnost i sklad, ili ljubavlju, spoznajom, divljenjem, obozavanjem,
>> predanoscu - prema kome ili cemu nije bitno, bitna su ta stanja koja
>> su u stvari aspekti Bozanskog, pa se preko njih moze doseci Bog. To je
>> ono kad velim da na putu mora biti elemenata cilja, inace put ne vodi
>> cilju. Uvijek _neki_ od tih aspekata, u nekoj mjeri, mozes doseci.
>> Uvijek, svatko moze naci barem nesto od toga. I onda od toga ides
>> dalje, dublje u ono sto je temelj tog aspekta.
>
>Nisu li ti osjecaji zapravo i osjecaji djetinjstva. Recimo odredjen miris,
>zvuk, slika, okus, opip. Ti osjecaji su takvo savrseno zapisani da u susretu
>sa njima covjek se vraca takoreci u vrijeme samog zapisa.
>Postoji jos jedan 'specijalan' osjecaj koji nazivam puninom. Njega sam u
>djetinjstvu cesce osjecao nego sada ali tada nisam uopce obracao paznju osim
>da je to nesto drugacije. Nemoguce mi ga je opisati, znam samo da je izvan
>vanjskih osjetila i pojavljuje se po svojoj nekakvoj volji.
>Problem je ako je to uopce problem u tome sto ja tu ne vidim nikakvih
>elemenata cilja. S druge strane to je toliko drugacije od mene kad sam
>recimo normalan. :))
>E sad ak je to to. Kako to potaknuti i kad je potaknuto kako ici u dubinu do
>temelja kad je to mjehur od sapunice? Vec samo primjecivanje toga je uspjeh
>tj. slutim da je taj osjecaj non-stop prisutan ali ga ne osjecam.

Kako ici u dubinu? Jednostavno osjetis takvo stanje i ne radis i ne
pokusavas nista. Stanje se samo prociscuje i produbljuje kako na njemu
odrzavas paznju.

-----
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net

X-Ftn-To: Kresimir Simatovic

"Kresimir Simatovic" wrote:
>Ako se ne varam to isto je ispricao i Victor Hugo u "Jadnicima".
>Samo razbojnik nije postao ucenikom dobrog svecenika nego je otisao u svijet
>pomagati drugima.

Da, tocno.

-----
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net

X-Ftn-To: Kresimir Simatovic

"Kresimir Simatovic" wrote:
>Ako se dobro sjecam oni za takvo ponasanje imaju obrazlozenje u nekom
>pjevanju Shrimad Bhagavatama.

Onaj tko je sklon govnarskim stavovima uvijek ce za njih pronaci
obrazlozenje negdje, pitanje je jedino je li to sto takvi smatraju
obrazlozenjem stvarno i napravljeno s takvom namjenom, ili s nekom
drugom. Isto tako je pitanje za koju razinu ljudi je neki tekst
namijenjen.

>Zene se usporedjuju sa lisicama, kaze se da su
>isprazne, misle samo na sebe i svoju ljepotu, da je njihov zadatak
>onemoguciti duhovni razvoj, ukratko da su samo maya iz cijih se ruku treba
>otkinuti.

I sto se desava kad se ponudi protuprimjer? U matematici bi to bilo
dovoljno da se teorem odbaci. ;) Dakle ako nadjemo zenu koja je
prosvijetljena i nabijemo je takvome kretenu na nos i pitamo ga kako
se ona uklapa u njegov pogled na svijet, mislim da bi se on nasao u
nebranom grozdju - morao bi ili zakljuciti da je njegov Srimad
Bhagavatam srao, ili da ga je on krivo tumacio, a u oba slucaja ce mu
ego trpjeti. :)

To je usporedivo s onim kad je Isus rekao da je bitna cistoca duha a
ne cistoca tijela, pa su se nasli idioti koji su zakljucili da se ne
treba prati. (zato su BTW u srednjevjekovnoj Francuskoj izmisljeni
parfemi, jer su svi toliko smrdjeli da se to nije moglo podnijeti)

Ja cu recimo nekakvom sjebanom tipu koji samo gleda komade na cesti
reci da se temeljito okani i zena i seksa i svega sto s tim ima veze,
i da se posveti necem pametnom za promjenu, ali s druge strane cu i
zenama u slicnoj poziciji govoriti da neka se okane kurca i slicnih
gluposti i posvete se necemu pametnom; to u prvom slucaju ne znaci da
zene ne valjaju, kao sto ni u drugom slucaju ne znaci da muskarci ne
valjaju, to je jednostavno uputa o tome sto treba a sto ne treba
raditi. Vjerojatno je Vyasa vidio da vecina onih koji bi se htjeli
baviti nekim ojadnim oblikom duhovne prakse, tipa idemo sad stovati
kip u hramu, imaju problem da im je interesantniji neki par sisa u
prolazu nego kip, pa im je rekao da neka se okane sisa i picaka i
guzica i neka se okrenu necem pametnijem za promjenu, to bih im i ja
valjda rekao, i kaj sad s tim, to ima svoje podrucje valjanosti i u
tom podrucju valjanosti takvu uputu treba sagledavati i primjenjivati.

>Pitanje je sad da li je stari Praphupada malo krivo preveo izvorni tekst da
>bi se sve uklopilo u njegovu filozofiju ili se dobar tekst interpretirao u
>krivom kontekstu. U svakom slucaju lijek od zena je pjevanje one pjesmice,
>to naglasava na svakoj stranici da se ne bi zaboravilo :))).

On se izgleda osim od zena izlijecio i od stvarnosti. ;)

-----
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net

X-Ftn-To: Damir Orlic

orlic@eskola.hfd.hr (Damir Orlic) wrote:
>>orlic@eskola.hfd.hr (Damir Orlic) wrote:
>>>Ma putovanje i cilj putovanja su jedno. Nikako mi ne ide u tikvu zasto
>>>to ljudi uporno vole razdvajati. ;))
>>
>>To je neistina i besmislica i Ratko je to jako dobro iskritizirao.
>>Naime put je poprimanje kvaliteta cilja, i naravno da onda na putu
>>mora biti nesto od cilja inace put ne bi vodio cilju, ali jedno je
>>imati malo kvaliteta cilja a drugo je imati ih sve. (...)
>
>Ali kada bi ih imao sve onda bi bio Put, zar ne?

Sto ja znam sto bi onda bio, da to znam onda valjda ne bi pisao tu po
konfi. ;) Meni se cini da ono sto ima sve kvalitete cilja jest cilj.

-----
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net

X-Ftn-To: Tomislav Detelj

(isprika svima zbog kasnjenja u odgovaranju, ovih dana sam uzasno
zauzet)

tomislav.detelj@vz.tel.hr (Tomislav Detelj) wrote:
>> Nije uvijek lako ali je moguce. Ako dodjes u priliku da nesto ukrades, neces
>> to uciniti iako je prilika takva da znas da te nitko nece skuziti - neces
>
>A netko sigurno hoce i to bez najmanje griznje savjesti - njemu ce to biti
>sasvim normalno i prirodno.

To je jedan dosta sklizak teren. Cinjenica broj jedan je da se nesto
_stvarno_ nauciti moze jedino ako se slijedi prirodni put, to znaci
ako se covjek ponasa onako kako _njegovi_ instinkti nalazu, a ne
nekakvi psihosocijalni ili religijski filteri. Cinjenica broj dva je
da ce necije prirodno reagiranje biti totalno sranje i proizvodit ce
teske probleme drugima. Kakvu sad uputu dati nekome tko je sjeban, da
prirodno djeluje a da ne pravi sranja? Tesko. Ja znam kako sam ja
radio. S jedne strane su mi bile poznate ispravne reakcije, a s druge
strane mi je bilo ful jasno da bi moje prirodne reakcije bile
razlicite od toga. Pa sam ja isao djelomicno premostavati neke svoje
default reakcije onim sto sam nazvao rucnom kocnicom: ponasam se
prirodno, a kad sam na rubu da napravim nesto za sto mi je ful jasno
da ce biti tesko sranje, dignem rucnu i jednostavno se zaustavim -
prekinem djelovanje, ali dalje u sebi analiziram svoje mehanizme
(citaj: sjebanosti) koji su doveli do pogresne reakcije. I tako stalno
- to je mozda nekakav srednji put izmedju dva ekstrema koja su mozda
cak jednako losa, da s jedne strane imas tipa koji bi se isfuravao na
nesto, jebao se, zaradjivao novce i premlatio nekoga tko mu ide na
zivce, a s druge imas istog takvog tipa u HK, koji sve te svoje
sjebanosti pokrije i zamijeni nekakvom isfuracinom. Cinjenica jest da
sam ja sa ovom svojom metodom rucne kocnice stvarno do te mjere
pocistio nekakve svoje defaultne reakcije da sam u jednom trenutku
dosao do toga da mi rucna vise nije ni trebala, jer defaulti vise nisu
bili takvi da ih je potrebno korigirati, recimo kad me netko zajebava
nije mi vise bio default da uzmem ciglu i razbijem mu glavu, nego se
recimo pocnem smijati ili takvo nesto, a ako nekome i pozelim razbiti
glavu, onda je to uglavnom Vid, tako da nije steta. :)))

-----
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net