I guess the main question I get asked once I describe what this world is and how it works, is why anyone would ever incarnate here? It’s obviously a death trap; you get here, you get lost and confused, you start investing energy in misplaced efforts, you get attached, and eventually you get destroyed, broken up for energy and recycled. The souls on the other side must either see it falsely advertised as something great, or they think the potential reward is worth the risk. At least this is the expectation based on things we have experience with in this world.
Let’s start with the difficult part: I don’t know how the first generation of souls was convinced that incarnating here was a good idea. That part is a mystery to me. If I had to guess, I would say there were no bad experiences yet, and no precedents to infer from. It must have seemed like just another innocent experience to learn from. Also, Satan probably advertised it as something of a challenge – let’s see if you will still be devoted to God if things are not made perfectly easy. It could have been advertised as a gym, or enlistment into the army; invest sweat, attain glory, or something similar. In essence, at this point the souls were perfectly ignorant of any possibility of actual harm, and although I don’t know how this first generation got drawn in, it’s not necessarily a complicated thing to understand. Some wanted to be away from God to be able to explore the concept, never having experienced anything like it. Some accepted the challenge. In any case, nobody seemed to have read or understood the fine print on the bottom of the contract. Also, it is unclear to me whether the illusion contained any significant attractors at this point, beside the concepts of novelty and challenge.
The next generation is easier to understand – the first generation got stuck, and since they iterated on certain paths, those paths started to acquire energy and became the first generation of attractors. Those were the basic things – social influence, acquisition of wealth, sex and reproduction. At this stage, if there were no initial attractors, this was probably still a Buddhist world, and by that I mean a place where your own attachments are powered by your own investments of spiritual energy. Later, as things progressed, and the illusory world itself gained more energy, the attractors became so powerful, they started to generate attachments. You can understand this process either as seeing the attractors as paths in a forest, where people will usually follow the path of least resistance, and the more people travel a certain path, the easier it gets for others to just go along the same path, because breaking through the brush is hard, and following a clear path is easy. Another way of understanding this is gravity – the more mass there is at a certain place, the more gravity it generates, attracting more mass. In any case, I would say that at first this place was a Buddhist samsara, but later, as the attractors grew in power, the main mechanism changed: the attractors started generating the “main stream” of desires in the incarnated souls, and these desires then further powered the attractors, and everything together created the bond of attachment.
It is easy to understand what happened next. Some thought that those caught in the dragnet were weak, and they thought they could do better. Some felt concern for those caught, and thought that if they come as well, they might help them get out. Eventually, some very significant souls tried to incarnate as beacons of light to teach others how to be saved, but they invariably got caught as well, and their spiritual energy created and powered the next generation of attractors. The greatest aggravation of the already bad problem started taking place when those big souls, in their incarnated deluded state, but instinctively driven by their love for God, started confusing God with the creator of the world, thinking they must be the same, because that would have been normal and expected. Pledging themselves to the Creator, they basically created a very weird situation that had no precedent so far: they basically gave the unholy Dickwad the amounts of energy he could have never even dreamt of having, and this created an entirely new generation of problems.
Some of these “spiritual jewels” were used to make the world more attractive from the outside, to offer promise of spiritual achievement and greatness. Some were used to power “laws” that worked within the world, giving them the appearance of divine sanction and supreme virtue. Some were used to power “spiritual experiences” within the illusion, to be granted to those who show most obedience and devotion to the Creator – and you can already guess where this leads. A significant amount of “jewels” was used to power the scripts that protected the system from interference, mostly by means of encouraging desired behaviour, and discouraging anything that could interfere, tamper with or harm the system. Since the “jewels” are not a generic, fungible mass of energy, but discrete entities of very specific properties, and since they were acquired under very specific conditions and adhered to specific rules, Dickwad used them to incrementally improve his illusion, to patch holes, introduce rules, offer rewards, punish transgressions and so on; the system contains many layers and structures, and the entire thing looks like an inelegant, anisotropic mess. Furthermore, Dickwad occasionally had to make concessions and compromises in order to retain the fig leaf of karmic innocence; forms had to be obeyed. If he had to dispose of someone inconvenient, it had to be made to look pretty. This then required additional patches and layers of misdirection to be put in place, and sometimes he had to change some of the rules and parameters when things started getting away from him. An example of this is when people start creating attractors that conflict with his purposes here; if a religion is formed that creates an attractor towards actual transcendence, he had to intervene to modify it, so that energy is invested into something that confuses the purpose and binds more than it liberates.
In any case, the process must be described as “iterative” and “inelegant”, and the resulting structure looks more than a crow’s nest or a beaver’s dam, than some elegant structure with clean lines and beautiful form. This, however, explains why this world looks like such an incoherent, inelegant mess; it’s because all kinds of forces tried to pull each in their own way, and the present layout is the way it is because of some compromise, or an ancient spiritual battlefield whose front lines were cemented into laws and borders, that were contested at some point, revised and patched up to offer a semblance of rationality rather than necessity and compromise.
The most counter-intuitive aspect of it all is that to improve this thing, one needs to make it much worse. If you try to disassemble this trap, you need to remove layers of control, powered by distinct “jewels”, and when you do that, it’s like removing air conditioning or plumbing from a building: things get worse, and sometimes they get much worse. If you deplete energy sources from false-religion scripts that provided false comfort for the slaves that are being sucked dry for energy, things get subjectively worse. If you remove the layers that perform fake karmic compensations and re-routing, things will start looking really, really bad. If you remove layers of illusion that make ugly and dangerous things look beautiful, it will seem as if you turned a beautiful world into a nightmarish hell. In reality, it was always a nightmarish hell, and the “beautiful”, “spiritual” and “fulfilling” things were all just bait on the hook, things that cover and misrepresent the reality of the hook, things that misrepresent the mousetrap as a heavenly feast. If one removes all the things that make this world a deadly, consistent, nightmarish place of all-but-certain doom, powers down all the energy conduits between various traps, illusions, rules, patches and cover-ups, if all of the stolen spiritual virtue and power is removed, and stops powering deadly illusions, what you end up with is the reality of this place – evil that is starved for your energy, offers you nothing but doom, is desperately pathetic in its emptiness and mockery, and shows complete failure of any alternative to God, and to the world as God made it.
The good part is, there already is a perfect world, the real world, and it was here long before this place was even conceived in the mind of Satan. This place doesn’t need to be improved, or made better. It needs to not exist at all.
Imaju li Bogovi neki uticaj na ovaj svet ili im je skroz zabranjeno delovanje? Mogu li oni pomoći ako se zamole? I da li se nešto menjalo po pitanju njihovog uticaja?
To izgleda kao jedno od onih pitanja na koje bi se trebalo moći jednostavno odgovoriti, ali bojim se da je stvar jako komplicirana. Naime, postoje različita pravila po kojima oni moraju igrati ako ne žele prihvatiti posljedice, recimo čini se da im je specifično zabranjeno pomagati meni, pod prijetnjom resetiranja mojih postignuća ovdje na nulu. Pomaganje ljudima na način koji potiče duhovni razvoj je odvojena priča, i to funkcionira, ali na dosta kompliciran način, dakle vrlo malo toga je direktno, i uglavnom se svodi na to da sama moraš poloviti konce.
Što se tiče utjecaja na materijalne događaje, to je najluđe od svega, zato što sam vidio situacije u rasponu da se čini da ovi gore ne mogu napraviti ništa, do toga da mogu vrlo precizno posložiti događaje kako bi dobili željeni ishod, tako da je jedini zaključak koji mogu donijeti taj da se tu radi o vrlo kompleksnom sustavu s ogromnim brojem nama nepoznatih pravila i ograničenja.
Čudno mi to sve izgleda sa globalnim događajima, konkretno sa polarizacijom ljudi. Jednostavno je inherentno iracionalno za opstoj svih bića a nijedna od dvije struje ionako ništa ne kuži. Većina ljudi je plitka, inertna, pasivna a drugi pak su ludi i agresivni.
Kao da Vragov sustav sve kanalizira u sudar lokomotiva.
Jel je moguće da je Vrag sebi pokušao napraviti sigurnosni izlaz u slučaju da krepa. Da je pošto se ispraksirao u muljažama zadao instrukcije da sve izgleda kao da on nije kriv.
Ili se iz višeg svijeta radi vrednovanje preostalih bića u materijalnom svijetu prije nego to sve ugase?
Stvar je postala apsurdna i nakaradna poput nekakve nerazumne noćne more.
Uglavnom, to se neće samo od sebe zaustaviti. Jel se treba petljati u to?
Naravno da je. Taj paranoik se praktički ničim drugim nije bavio nego time da osigura kontinuitet svojeg postojanja i vlasti ovdje. 90% svega što sam razmontirao su različiti redundantni sustavi i backupi. Ono što je utješno je da sve ovo što izgleda kaotično i ludo s vanjske razine predstavlja zapravo dobar znak, to znači da je sustav u nisko-energetskom stanju i da hrpa mehanizama koji bi inače sve zapeglali više ne radi.
Što ovi gore rade, to je teško znati, jer meni nitko ništa ne govori, ali ono što sam vidio je konzistentno s očekivanjem u situaciji gdje je kraj izvjestan i unaprijed poznat a njegovo otkrivanje je najstrože zabranjeno. Ovo do čega sam ja došao nije rezultat toga što mi je netko nešto otkrio unatoč zabranama, nego toga da sam ja jako dobar u sintezi ogromne količine naizgled nepovezanih podataka u funkcionalni model.
Vrag je preko Dragulja kreirao upute za ovaj svijet. Računi za nasilje nad dušama su išli na svojevrstan poček (ili potencijalno skladište dok se ne utvrdi njihova narav) tako dugo dok se Vrag nije zeznuo i razotkrio, onda su mu vjerojatno isporučeni u cijelosti, u svakom slučaju u dovoljnoj mjeri da ga rastvore.
Zakoni usmjereni na duše su kreirani tako da stvaraju u biti zle, smišljene prepreke za duše i sakate ih kroz krive putokaze.
Što se sada događa sa računima za krive putokaze? Gdje to sad ide na kup?
Da li je moguće da sad ako je Vrag mrtav sustav sam nabire energiju i u njemu raste pritisak dok se sve ne razleti?
Ako je sustav trebalo povremeno krpati za nove situacije koje su ugrožavale Vraga dok je bio živ, znači da je bio u opasnosti da bude razotkriven. Što nakon njegove smrti, što ako se sada i dalje stvaraju situacije koje stvaraju karmički dug za kreatora sustava a njega više nema?
Dobro pitanje. Odgovor nije jednoznačan, i ne dolaze sve retributivne jedinice na istu adresu. Trenutno stanje je da ni ovlasti nad sustavom još nisu jednoznačno definirane, i različiti atributi koji su prije pokazivali na Vraga, sad pokazuju na različite osobe. Recimo nekad su “stvoritelj svijeta” i “zakoniti vlasnik svijeta” pokazivali na istu adresu, ali to više nije slučaj.
Jel osoba koja ima ovlasti i utjecaja svjesna toga i situacije ?
Ako moramo trpjeti i dalje iste uvjete koja je onda razlika u odnosu na prije sa Vragom?
Mislim, ako imam sardine u konzervi i dozimetar kao reakciju na potencijalnu prijetnju, onda mi je ovo neusporedivo važnije pitanje. Ostajemo u totalnom gardu zauvijek?
Oprosti na sili pitanja. Imam nametnuti potencirani nered u okolini i detektiram da je ta provokacija rezultat sustava za uznemiravanje i iscrpljivanje. Neke stvari u ovome svijetu imaju inerciju.
Nije mi na kraj pameti biti nepažljiv ili nepristojan prema tebi.
Ne nužno. Ja sam se poprilično šokirao kad sam ustanovio da skripte ili imaju ozbiljni konflikt kad im nešto velim, ili me poslušaju, ali da bi to radilo u pravilu moram ući u “zapovjedni mod”, dakle stvari na temu da piješ kavu i slučajno pomisliš nešto i onda se skripte ustrče jer su to shvatile kao naredbu, to ne radi. Radi tako da mi skripta radi sve vrste problema kao i inače zato što je za to programirana, i onda ja popizdim i velim joj da je to njeno ponašanje grešno, suprotno dharmi, ne odražava Božju volju i narav i treba prestati, i znalo je biti situacija da skripta ili to prestane raditi ili naprosto crkne, ali bilo je i situacija da skripta pokušava naći Sanat Kumaru da bi dobila dodatne upute, to ne uspijeva i onda nastavi raditi po prvobitnim naredbama čak i u situaciji da ima konfliktne a legitimne ili skoro-legitimne naredbe, i recimo da je to većina slučajeva.
Dakle dosta tih stvari funkcionira kao minsko polje na Velebitu koje je postavila JNA. Ta vojska više ne postoji, njena država više ne postoji, ali mine su i dalje tamo i ostat ćeš bez noge ako zalutaš u minsko polje, i vrlo lako bi moglo biti moguće da nitko za to nije odgovoran, odnosno barem da nije odgovoran onaj tko je postavio minsko polje, nego recimo uprava nacionalnog parka Velebit ako minsko polje nije ispravno označeno, ili je pak kriv seljak koji je ukrao ploču s upozorenjem. To je ono što mislim pod kompliciranom situacijom – karmička odgovornost nije više jednoznačno definirana, ako uopće i postoji u situaciji gdje je nalogodavac mrtav, a njegove ovlasti su definirane vremenski, dakle legitimne su do isteka ili prijenosa, a prijenos ovlasti je nešto što se kupuje samo krvlju.
Kakva je situacija sad sa skriptama? Polufunkcionalne su zbog kroničnog nedostatka energije, ali će i dalje zajebavati i radit probleme do samog kraja jer se zbog nečega ne mogu u potpunosti eliminirati?
To sa sktiptama je komplicirana priča. Neke od njih su pravila samog sustava, i ta pravila važe do kraja sustava. Dodatni slojevi, poput atraktora koji daju privid smisla, e to je ostalo bez energije, odnosno na jako niskoj je razini, tako da stvari koje nagrađuju vezanosti i zabrijavanja najslabije rade od svega. Skripte se također oslanjaju na vrlo naprednu senzorsku mrežu pomoću koje ustanovljavaju stanje i doziraju intervencije, i ta senzorska mreža je kompromitirana, pa se skripte ponašaju “blesavije” od uobičajenog. Isto tako, energija koja je na raspolaganju ljudima koji nemaju vlastite izvore je daleko niža od uobičajene.
Uglavnom, sad smo u prekrasnoj situaciji da nam strukture s oštećenjem mozga “daju karmičke lekcije”.
Znam da sustav kreira kompleksne zapetljancije i koristi se drugim podložnim entitetima za postizanje cilja. Napada indirektno i po liniji po kojoj je kreator osmislio da maskira namjeru ali je to sve prozirno kad se jedanput prokuži opsesija i cilj koji ima na pameti. Vrag ne može u modusu operandi oslikati drugo nego je njegov krajnji duhovni domet, iskompleksirani je jadnik (točno si ga tako opisao, to je materijal iz kojeg je napravljen) i zato stalno strši isti refren kroz te skripte.
Ja ovaj put nemam pred sobom direktni sraz sa jednim zbirnim entitetom nego disperziranu situaciju i brojne raspodjeljene generatore nereda. Jednostavno mi je nakenjao oko lokacije gdje živim brutalnu pat poziciju i sad nemam više što čekati. Dok bi se svi entiteti karmički potrošili mene više nema a sad će se vjerojatno mijenjati u nedogled ko potrošna roba jer nema se kome račun poslati nakon razotkrivanja.
I sad ide isto kao i kod yoge, skoči u vodu i plivaj, promatraj, mijenjaj, plivaj.
I naravno, vuci vertikalu do kud ide da kuri u kontaktu sve što je zlonamjerno upregnuto.
Kada smo sa one strane, vidimo atraktore, pokradene dragulje koji ovaj svet reklamiraju na pozitivan način, a opet, s druge strane, vidimo i duše koje se vraćaju sve u lošem stanju, istraumirane, oštećene, a neke i uništene (i to neke velike i vredne). I opet idemo dole s idejom da ćemo mi bolje da se pokažemo, iako znamo da se sećanje briše. I znamo da se možda spasilo izuzetno malo njih. Nekako mi se nameće da nismo naročito pametni (ne mislim na tebe, nego na većinu ovde inkarniranih običnih i većih duša).
Sećam se da sam u ranijem periodu života bila ubeđena da ću ja ovde da napravim velike i vredne stvari. Verovatno sam sa tom idejom došla, a ta ideja je bila izuzetno glupa jer ovde imam samo užase, muke i obmane.
Kako sam čitao tvoj komentar, tako mi se stvorila slika kristalne kugle koja izvana reflektira svoju okolinu i ne vidi se što je unutar te kugle.
Odnosno, duše se ne vraćaju izvan te kugle, nego kruže unutar kugle, kao da je i dio astrala (u koji duše odlaze nakon smrti) dio te iste klopke i sve se samo vrti u krug, a kroz kuglu prolazi samo “plavo svjetlo”.
Ili u analoziji sa softverom, kad lik u igrici umre, ne ode izvan računala, niti igrač izvan računala može vidjeti igru, a bez da je počne igrati – može vidjet samo hardver i naljepnicu koja predstavlja igru u računalu.
Da, vidiš, toga se nisam setila. A jedini način da se ode izvan kugle je da se duša reši svih vezanosti za klopku i transcendira astral u potpunosti.
„Odnosno, duše se ne vraćaju izvan te kugle, nego kruže unutar kugle, kao da je i dio astrala (u koji duše odlaze nakon smrti) dio te iste klopke i sve se samo vrti u krug“
E ova opcija mene brine kao mogućnost.
Nakon svih ludila u ovom materijalnom svijetu imam rezerviranost do svega što se ne poklapa sa osjećajem jakog integriteta, koherentnosti bića, stabilnosti i moći, snage i jasnoće. Jako je nezgodna tema kako krajnje interpretirati NDE i OBE. Osim da na ljude jako utječe. E sad, tko ih vraća natrag u ovaj svijet kad je takav kakav je?
U isto vrijeme mehanizam ovoga zlog svijeta ima i jednu jako gadnu stavku. Vidi tvoj astral i na koji način da te uznemirava strateški i upravo to koristi da te sputava. Istina da je glup ali to radi bez srama i pameti.
Ako te maltretira a ne kužiš, hajde još se može tim koristiti, ali ako mu pokazuješ i vidi da kužiš da te maltretira na silu e to je za razvaliti.
Ispravak, Out of Body Experience ne smije biti u navodu.
¸Ako nismo iskušavani ne znamo koliko vrijedimo u odnosu na iskušavatelja, ne znamo koliko Bogu vrijedimo. Petar se htio siliti da neće Isusa izdati a Isus mu reče – triput ćeš me zanijekati. Znao je njegovu vrijednost. Protivnik Božji Satana svojom protivnošću Bogu odredio je mjeru vrijednosti svim dušama i uveo ih u iskušenje za Boga ili protiv Boga. Najzanimljvija stvar je dakako da svaka svijest vidi sebe kao kriterij vrijednosti pa ako ide protiv Boga ili onog koga je dosad cjenio on utvrđuje da je napredovao, da je Boga loše procjenio i da se treba od njega odmaknuti. Karma i rezultati slijedi u nastavku i to je druga priča…nova suočavanja sa stvarnošću.
Cijeli koncept “iskušavanja” je Sotonina podvala.
Možemo ići dalje od Sotone – Bog je podvalio Sotoni da bi nju/njega iskušao i u odnose sa dušama uveo element slobodne volje, da duše ne budu robovske svijesti već da im Bog bude izbor.
Ja mislim da Boga nitko ništa nije pitao oko cijele stvari.
Može se i tako gledati, pa tako možemo i Sotonin i naš pad gledati kao na poremećeni fokus pažnje na Boga. Bog samo može reći – što ti bi? Onda Bogu bi milo ako smo taj fokus popravili i dalje Ga čisto gledamo. Tada smo u Božjim očima vredniji od onih koji nisu izgubili fokus. “Kažem vam, isto tako bit će u nebu veća radost za jednoga jedinoga grješnika, koji se obrati, negoli za devedeset i devet pravednika, koji ne trebaju obraćenja.”
Ti cijelo vrijeme forsiraš biblijsku interpretaciju: za početak da se tu radilo o nekakvom padu – ono Lucifer zaveo trećinu anđela nebeskih, ljudi su grešni od Adama i Eve, i sad tu postoji nekakav proces iskupljenja. Iskreno, ne vidim nikakve razloge za vjerovanje da su se stvari odvijale na takav način. Ne vidim nekakvu veliku pobunu ili bilo čiji pad u početku – samo niz stvari koje su se pokazale pogubnima u kombinaciji – recimo, prozor sam po sebi nije opasan, otvaranje prozora samo po sebi nije opasno, niti je hodanje samo po sebi opasno, ali ako jedna osoba otvori prozor, a druga nepažnjom padne kroz njega, rezultat je poguban. Najbliže točnom opisu situacije mi je ono iz Gospodara Prstenova, kad Gandalf veli da su nam svima pogubni predmeti koje je proizvela moć veća od naše. Primjer toga je recimo atomska bomba spojena na električni prekidač koji svaka budala može pritisnuti, a ne mora prije toga razumjeti kako se proizvodi nuklearno oružje, niti proći kroz cijeli taj proces i napraviti ga.
Dakle ono što ja vidim kao stvarni uzrok je niz banalnosti.
Da pojasnim: Vrag sam po sebi nije opasan; ne radi se o nikakvom super-anđelu, prvom do Boga, nego je u pitanju iskompleksirano zavidno stvorenje bez posebne vrijednosti, pameti i sposobnosti.
Dragulj sam po sebi nije opasan: ima iznimnu moć i pamet, ali nema slobodnu volju na temelju koje bi radio stvari, nego samo vrši Božju volju kako mu je objavljena.
Neovlašteni pristup Dragulju je opasan, ali je ograničen, i kao stražar je postavljeno biće kojemu je posao procijeniti opravdanost zahtjeva.
Dakle, u osnovi, radi se o tome da je netko totalnoj budali dao u ruke stroj za rendanje virtualnih svemira, po sistemu “ma bude dobro”, a ne o tome da se trećina anđela odmetnula od Boga ili koji već kurac.
Ni meni nije jasno iz koje je sfere Sotona kao anđeo…neki trivijalac očito iako ga katolička tradicija “diže u nebesa” kao “najljepšeg anđela” … jer ako duhovnu ljepotu sagledavamo kao duhovnu vrijednost onda griješe. Nije jednak “Sinu” (Isusu) kroz kojeg je otac “svijet stvarao”. A nije jednak niti arkanđelima (njih sedam, na sedam nebesa) kao časnicima nad anđelima te nemamo nigdje izvješća da je neko od arkanđela pao ili bio zamjenjen.
Biblija je dosta arhaična a ima i upliva sa krivotvorenjima. Ne idealiziram ju ali ju volim citirati i upućivati na neke situacije iz nje. Ja ju oprezno sagledavam kao mjesto kukolja i žita. Takva je situacija i sa drugim svjetskim i povijesnim svetim knjigama i objavama. Kad sagledavam pad duše onda ga i ja sagledavam kao upliv naivnosti i banalnosti, neozbiljnosti duše da pravovremeno reagira na svoje greške dok karma ne počne jače sazrijevati. Više povezanih “ništa strašno” rađa opasan teret sa suženim mogućnostoma riješenja.
Ako postoji nekakav sport u kojem se više osoba takmiči za najbolji rezultat ili čak da je i neka individualna fizička aktivnost u pitanju onda je cijeli niz pokušaja i pogrešaka da se postigne bolji rezultat zabavan i poticajan. Ako si lošiji od drugih onda možeš promijeniti pristup i isprobati druge metode i opet vidjeti kakav je rezultat intervencije.
Ovaj svijet je nešto drugo, doslovno je smrtonosna zamka kako ju je Danijel opisao u uvodu članka. Ovo nije nikakav sportski teren gdje se imaš priliku ponovno popravljati ako jedanput fulaš za ozbiljno.
„It’s obviously a death trap; you get here, you get lost and confused, you start investing energy in misplaced efforts, you get attached, and eventually you get destroyed, broken up for energy and recycled.“
Ako vjerujete u reinkarnaciju onda je svijet mjesto višekratnih broja šansi. A to ne znači da ponovo ideš “na sreću” nego si i u novom jutru i u novoj inkarnaciji ili pametniji ili luđi za neke testove vrline, a to znači da ideš ka maksimumu uzlazno ili silazno. Maksimum se ne događa u jednom životu iako može.
Nije mi nužno u nikakvu inkarnaciju vjerovati. Imam neke godine života iza sebe i ovaj svijet pred sobom. Na sreću imam i neke sposobnosti vezane uz psihoenergetiku i ono što se zove yoga ali to nije ono što bi ti vjerojatno pod tim mislio. Kad sve zbrojim i pogledam kako ljudi u ovom svijetu završavaju nemam dvojbi oko toga što se zbiva. Imam i puno ozbiljnija iskustva sa mehanizmima ovoga svijeta i jezivo je koliko je Danijel precizan u opisima.
Jasno mi je da su postojali izuzetno sposobni yogini ali ovo što je Danijel polovio, toga nema nigdje. Sve je netko preusmjerio u slijepe ulice, zatukao i napravio od toga vezujuće atraktore.
Evo tu ljudi završe, točno kako je Danijel opisao u uvodu.
Da ti netko može u jednom trenutku u cijelosti prenijeti utisak koji su rezultati ovog svijeta vjerojatno bi doživio razinu šoka sličnu onoj u animiranoj epizodi pod nazivom: Beyond the Aquila Rift
Šokovi dolaze i izbijaju na nivou svijesti a podsvjest puno više toga bilježi i čuva za razrješenje…postepeno…zato su hipnotičke ragresije opasne…
Ne znam zašto je to ljudima uopće sporna ideja, naime stvar je totalno trivijalna – za svaki “prolaz” se može reći da je test prelagan, i povećavaš težinu do pada, tako da imaš univerzalno destruktivan test gdje onaj tko testira veli “a jebiga, da si valjao prošao bi, a luzeri se uvijek izmotavaju”, a svi testovi su složeni prijevarno, tako da se čini da rade jedno a zapravo je svrha drugo.
U stvarnosti, svaki test ovdje je po definiciji test rezultante materije i duha, gdje je na participaciju duha u bilo čemu postavljen ekstremni limit, tako da se za sve praktične svrhe testira kombinaciju materije i duhovnih restrikcija. Ukratko, cijela stvar je prijevara.
Iz života znamo da su mudriji oni koji zaključuju i uče na tuđim greškama. Možemo pretpostaviti da je pad svijet dobra škola ili vrijedan film kojeg gledaju nebesnici i tek tada im ne pada na pamet da dolaze u ovaj svijet. A pobjednici u ovom svijetu su u Isusovim očima vrijedna bića jer su vrijedni da se vrate u onaj svijet i da više neće zabrljati, pa tako Isus u Otkrivenju to i naznačuje “Pobjednike ću učiniti stupom u hramu moga Boga odakle više neće izići”.
Daj se odluči: je li škola, ili iskušenje, ili kazna nakon koje se traži dokaz vrijednosti? Ovako to izgleda kao coping mechanism: “mora da je Bog imao neku dobru svrhu iza svega toga”.
Ja imam bitno bolje izvore informacija od Biblije, u smislu da sam direktno gledao “kod” sustava, i to meni ne izgleda kao nešto što je rađeno s dobrom namjerom. Stvar je dizajnirana tako da se pretvara da je n različitih stvari, po potrebi – ili je iskušenje, ili je otplata karmičkog duga, ili je što god, osim onoga što stvarno je: zamka. Naime sve ostale interpretacije znače da stvar nije kažnjiva, i ja se slažem da je to bilo jako teško dokazati, ali je dokazano.
Isto tako, podrazumijevaš da su Isus i/ili autor Otkrivenja morali znati o čemu se tu zapravo radi, a ja ne vidim nikakve dokaze tome u prilog; sve je to na temu “svijet je stvorio dobri Bog koji ne bi dopustio takvo zlo”.
Nisam u svojim rečenicama dao naslutiti da stvar nije kažnjiva i da Bog vraće stanje i događaje na početnu točku. Bog dopušta zlo kao čišćenje negativne karme, zlo iz kojeg se mora učiti ako se ne uči spoznajno. Neki uče i vraću se svetosti a neki padaju u nova i jača svezivanja.