Ivan /Hlloyge/ Tisljar wrote:
>Danijel Turina wrote:
>>
>> "sleepwalker" wrote:
>>
>> >Zlo je prava strana
>> >budi sotonist
>> >gdje nema pravila ni zastrasivanja
>>
>> Ma gdje bi bilo, osim pusi kurac svima jacima od sebe jer ces inace
>> dobiti metak u celo.
>
>A ti to zna?, jelda, Danijele?

A cuj, za razliku od nekih imam barem elementarne sposobnosti logickog
misljenja, a iz nacela o vlasti jacega i nacela ekstremnog egoizma u
projekciji na okolinu (sto su nacela sotonizma) nuzno slijedi da ce se
sotonisti medjusobno u svojim pokusajima ovladavanja drugima zakaciti.
Naime kad svi pokusavaju vladati, bit ce sukoba, i stoga je sotonizam
inherentno nespojiv s nacelima u kojima bi se covjek mogao dobro
osjecati. Covjek se moze dobro osjecati u okruzenju sigurnosti i
ljubavi drugih, gdje moze nekome okrenuti ledja a da u njima ne osvane
noz nekoga tko je odlucio u praksi primjeniti sotonisticka nacela o
prevlasti okrutnijeg i nemilosrdnijeg (dakle nacela protivnaa "mrskim
religijama"). Sotonizam je nesposoban za stvaranje funkcionalne
zajednice, jer od onih koji pokusavaju dominirati i kontrolirati nije
moguce formirati skladnu grupu, vec ce takva grupa predstavljati leglo
agresivnih sukoba. Pubertetlijama s viskom testosterona cini se da je
jako cool sustav koji poziva na vladanje i gazenje drugih, takvome bi
se dopalo biti veliki frajer kojemu se svi klanjaju. Ali pitaj ga bi
li zelio zivjeti u zajednici u kojoj vladaju takva pravila, dakle gdje
vlada onaj tko je najvise gazio druge, koji je sve potcinio sebi bez
ikakvih obzira? Takav pubertetlija ne bi u takvoj zajednici imao bas
neki ugled, prije bi se moglo pretpostaviti da bi bio negdje pri samom
dnu ljestvice, a sto takvo nesto moze znaciti u sotonistickoj
"zajednici", nego isto sto znaci recimo u zatvoru, gdje vladaju slicna
pravila, dakle da najveci frajer vlada, a pristavi pubertetlije koji
se igraju sotonizma mu puse kurac i peru gace.

--
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net

X-Ftn-To: Matija Kolaric

"Matija Kolaric" wrote:
>> Moguce da nisam bila dovoljno precizna, ali ovo mi se ne cini bitno
>> razlicitim od onoga sto sam rekla. :-PPP
>
>Meni se cini, ovim Tvoj prigovor meni pada u vodu.

Meni se cini da se Tebi krivo cini, naime Romana je pronasla
esencijalni zajeb u Tvojem pristupu na koji nisi odgovorio, naime
citava teorija Ti lebdi u zraku zasnovana na hipotezama za koje nije
navedena nikakva cinjenicna osnova. Naime znanstvena metoda se sastoji
od kombinacije indukcije i dedukcije. Najprije se opazaju fenomeni. Na
osnovu toga se, induktivnom metodom, postavlja hipoteza. Tu hipotezu
se koristi kao premisu u procesu dedukcije, i na osnovu toga se vrsi
predvidjanje. Potom se vrsi opazanje i njegova usporedba s
predvidjanjem, i ako se predvidjanje i opazanje slazu, ta hipoteza se
privremeno prihvaca kao ona koja se moze koristiti u tumacenju
stvarnosti, sve dok se ne nadje neka bolja.
Sto si Ti napravio? Jednostavno si krenuo s nekakvim aksiomom i
ocekivao da ce se svi pokloniti i reci "wow". Nisi ponudio ama bas
nikakav razlog zasto bi imalo smisla vjerovati u ono sto si napisao,
nikakvu vezu toga sa stvarnoscu. Cinjenica je da Te nitko nece uzimati
previse ozbiljno ako nastavis s takvim pristupom.
Ako si htio govoriti o zajednickim karakteristikama religija i nekom
sirem tumacenju fenomena religije, trebao si prvo izvrsiti analizu, na
primjeru nekoliko grupa slicnih religija, i na osnovu tog promatranja
iznijeti hipotezu. Onda bismo mogli vidjeti koliko ta hipoteza dobro
opisuje stvarnost. Ovako, nekoliko ljudi je dalo korektne zamjerke
Tvojoj hipotezi, dakle iznimke koje pokazuju kako je nevaljana. Nisam
bas primjetio da si se na to previse obazirao, sto daje naslutiti da
Tvoja izvorna hipoteza i nije Tvoje djelo, nego da si je prepisao iz
djela nekog koga drzis autoritetom, pa njegove izjave imaju biti
neosporne kao takve. Ajmo triput pogadjati tko bi mogao biti taj
autoritet. ;> ;))

--
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net

X-Ftn-To: Kresimir Simatovic

Kresimir Simatovic wrote:
>> Jedini argument u prilog teze o oscilacijama za koji nemam
>> protuodgovor jesu cakre u ljudskom sustavu, koje se nisu mogle samo
>> tako razviti evolucijom, i cini se da je ljudska vrsta nekad bila u
>> stanju koristiti sve resurse najvisih cakri, jer ih u protivnom ne bi
>> ni bilo. Ako je to istina, onda je danasnja civilizacija uistinu
>> degenerirana u odnosu na ono cega je moralo biti, a to daje smisao
>> prici o yugama.
>
>U "Okultnom razvoju covjecanstva" Bessantica kaze da je nakon sto se razvilo
>ljudsko tijelo evolucijom u njega "spusten" covjek, da je u neku ruku nastao
>evolucijom ali da je dobar dio implantiran u tijelo koje je bilo u stanju
>prihvatiti enhanced funkcije. Koliko se sjecam taj built-in dio nije produkt
>evolucije, vec vjecna komponenta u covjeku koja je napokon mogla ozivjeti u
>cahuri.

Ovo me podsjeca na deus ex machina tip odgovora, a moje iskustvo
govori da nema nicega sto bi bilo deus ex machina, i da se radi o
kontinuiranom procesu, gdje su skokovi samo dio procesa. Osim toga, i
zivotinje imaju dusu (sto znam iz jednostavnog razloga sto sam je
vidio, pa me je to uvjerilo), sto se ne slaze s teorijom da ljudi
imaju nekakvu dodatnu komponentu koju zivotinje nemaju. Meni se cini
da su ljudi linearan i kvantitativan, a ne kvalitativan pomak u
evoluciji; razlika izmedju nekih jako pametnih zivotinja koje poznam i
ljudi nije toliko velika da bi se ljudi trebali na nju pozivati.

>To je tocno samo je dilema da li nam skidanje zabluda donosi vise stete ili
>koristi, jesmo li mi sazreli za tu odgovornost koja lezi pred nama. Balast lazi
>je prebrzo pao i sada smo ostali bez temelja, nismo stigli pustiti korijenje a
>vjetar puse grdo ko' i uvijek. Omotani lazima nismo vidjeli prave mogucnosti te
>smo IMHO napredovali polagano ali sigurnije.
>
>Pitanje je koji je od ta dva puta bolji.

Pitanje je moze li laz dovesti do istine.

--
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net

X-Ftn-To: Majorinc, Kazimir

kmajor@public.srce.hr (Majorinc, Kazimir) wrote:
>Naravno, slazem se patnja moze biti korisna ako posluzi necem
>boljem sto to nadoknadjuje ili sprijeci ili smanji neku vecu
>patnju. No mozemo li to bolje postici i nekim putem bez patnje,
>onda je ta patnja suvisna.

Tocno, samo je pitanje mozemo li, i pitanje je koji su ciljevi.

>Pretpostavimo li da je Bog svemocan,
>on je sve svoje ciljeve mogao ostvariti i bez jednog jedinog
>trenutka patnje u povijesti svemira. Ocigledno, ili nije mogao,
>ili nije htio. I jedno i drugo je lose za njega.

To je sve hrpa besmislica. Da proanaliziramo.
Ti pretpostavljas da znas da je Bog imao cilj i da ga ostvaruje na
nacin koji u sebi sadrzi patnju, sto se Tebi ne dopada pa velis da je
Bog ista valjao, da mu onda ne bi toga trebalo.

A sto ako si _Ti_ taj, a ne Bog, koji ostvaruje ciljeve, i koji je
toliko nesavrsen da ne shvaca da mu patnja nije potrebna? Naime Ti si
taj koji je u vremenu, a Bog je taj koji je izvan vremena, pa bih ja
prije zakljucio da si Ti taj koji nesto nije mogao ili nije htio ili
je na drugi nacin manjkav, a i jedno i drugo je za Tebe lose. :)

Sto ako je Bogu cilj da od Tebe stvori sebi ravnog, ali slobodnog i
neovisnog o njemu? Sto ako je jedini nacin da se to postigne taj da Ti
se da sloboda izbora vlastitog iskustva, i onda Ti iskusavas sve svoje
opcije i odlucujes kakav ces oblik dati svojoj egzistenciji. Sve dok
drzis da Bogu ima alternative, ici ces stazama nesavrsenstva (buduci
da je Bog savrsenstvo), a na tim stazama bi se mogao spoticati na
kamenje patnje. Sto bi se ovdje Bogu moglo spocitati kao nesavrsenost?
Nista. Sve je to u sferi covjekove slobodne volje da bira oblik
vlastitog iskustva. Ako biras zivot u ljudskom tijelu, tada ce vec i
same prirodne zakonitosti okoline, te svojstva samoga tijela, biti
ciniocem patnje neke vrste. I sto sad s tim? Sve dok stvar sluzi
svrsi, Ti ces biti spreman platiti cijenu patnje, a Bog se nece
mijesati. Naime Bog je mogao Tebe stvoriti i takvoga da samo pasivno
odrazavas njegovu svijest, a bez slobodne volje, i tako bi Bog jamacno
postupio da je imao za cilj stvaranje kazalista lutaka. Cini se, pak,
da mu to nije bilo na umu, pa imamo svijet kakav vec imamo.

>|Isto tako, pitanje je moze li covjek biti slobodan, a da ne grijesi.
>
>U svakodnevnici ne, ali nema logickog razloga protiv toga.
>Svemoguci Bog bi mogao stvoriti takvog covjeka.

Svemoguci Bog bi onda valjda mogao stvoriti i trokut s cetiri kuta?

>|Ako ne moze, onda je logicna posljedica toga da ce greske ponekad
>|imati za posljedicu patnju.
>
>Ne nuzno. Lako je zamisliti svijet u kojem nema patnje. Da su
>nasa tijela loptice od gume u svijetu od papira (i uz jos neke
>uvjete, da ne nabrajam) greske nikad ne bi izazivale patnju.

Pitanje je bi li loptice od gume u svijetu od papira mogle drkati i
jebati se. Ako ne bi, neke od tih loptica bi se vjerojatno pozeljele
inkarnirati kao ljudi u svijetu kakav vec jest, pa bi doduse mogle
drkati i jebati se, ali bi isto tako dozivljavale i patnju. Ako se pak
ne bi mogle jebati i drkati, a to bi zeljele, takva neostvarena zelja
predstavljala bi cinilac njihove patnje. Zasto dakle Bog ne bi stvorio
sve mogucnosti iskustva, ostavljajuci nama da svojom slobodnom voljom
medju njima biramo? To je upravo ono sto se desava.

>Ovo
>je izmisljeno, ali ne i logicki nemoguce. Pozvao si se na
>logicku posljedicu, zar ne.

Samo si pokazao da bi svijet bez patnje predstavljao znatno reduciranu
verziju svijeta. Imas Ti svjetova bez patnje u fizickom smislu (recimo
astral, mental itd.), ali postavlja se pitanje je li fizicka patnja
jedini moguci aspekt patnje, ili toga ima jos. Neostvarena zelja moze
biti uzrokom patnje. Nemogucnost ostvarivanja vlastite osobe moze
predstavljati izvor patnje. Bilo kakvo ogranicenje, bilo fizicko,
osjecajno, misaono ili kakvo vec, moze biti uzrokom patnje. Dakle
patnja je stanje subjekta, a ne stanje objektivne stvarnosti, buduci
da su moguci i obrnuti primjeri, da netko trpi jaku fizicku bol i
neugodnosti, a da ne pati; majka koja radja dijete recimo trpi jaku
fizicku bol, ali ona ne dozivljava svoje stanje kao patnju, nego kao
trenutak radosti, jer donosi novi zivot na svijet. Vojnik koji je
ranjen u pokusaju spasavanja svojeg prijatelja trpjet ce bol od rane,
ali ce biti zadovoljan ako je njegov pothvat spasavanja uspio, i bit
ce zadovoljan ako njegova vojska pobijedi i obrani pravednu stvar.
Dakle patnja nije stanje vanjskih okolnosti, patnja je stanje duha. Ja
cu recimo u kontekstu teske bolesti funkcionirati posve neometano,
osim sto mozda necu moci govoriti od bolova u grlu ili plucima, to ce
predstavljati samo malu teskocu, ali patit cu ako netko od mojih
ucenika neispravno funkcionira, to ce meni predstavljati faktor patnje
i ozbiljnu teskocu. Nekakva bolest je prema tome nista.

>|Isto tako, pitanje koje je najbitnije od svega je sto je uopce ovaj
>|svijet, sto je krajnja zbilja i koji je odnos nase egzistencije i
>|krajnje zbilje. Posve je zamislivo da Bog iz razumijevanja krajnje
>|zbilje vidi covjekovu patnju na posve drugaciji, daleko manje tragican
>|nacin nego sto je to slucaj s ljudima. Ako se djeca u kompjutorskoj
>|igraonici zaigraju i mrezni duke3d pocnu shvacati preozbiljno, moguce
>|je da ce patiti, ali netko tko to gleda iz pozicije razumijevanja nece
>|dijeliti njihov stav, nego ce ih naprotiv upucivati na ispravan stav
>|prema toj igri. Sto ako je patnja izravna posljedica nasih izbora, a
>|iskusavanje patnje nasa zelja, u vremenu prije naseg odabira ovog
>|oblika tjelesne egzistencije? Tada se Bog nema mogucnosti mijesati u
>|nasu patnju bez da narusi nasu slobodu izbora. Recimo da netko pozeli
>|iskusiti u ovom zivotu kako je to biti invalid. Smije li se Bog
>|mijesati?
>
>Naravno, to su sve teska pitanja, ali vecina njih imaju
>pretpostavku da Bog nije svemocan, te da nas odgaja u skladu sa
>nasim ali i svojim ogranicenjima.

Da ponovim: pitanje je sto znaci biti svemocan? Moze li svemocni Bog
napraviti kamen koji je toliko tezak da ga ni on sam ne moze podici, i
moze li svemocni Bog napraviti trokut s cetiri kuta? Moze li svemocni
Bog napraviti covjeka koji ce biti slobodan, a da patnja ne bi bila
moguca posljedica takvog izbora? Zbog takvih proturjecnosti ozbiljni
filozofi i teolozi ne definiraju Boga kao svemocnog, nego na druge
nacine, na primjer kao apsolutnog, dakle koji je s one strane odnosa i
podjela, koji je sveprozimajuci i temelj stvarnosti. Isto tako ga
definiraju i kao neuzrokovani prvi uzrok, iliti ishodiste kauzalnog
lanca. Niti jednu od tih definicija nece niti najmanje poljuljati
prisutnost patnje u iskustvu relativnog bica.

--
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net

X-Ftn-To: Ratko Jakopec

Sorry kaj kasnim s odgovorom, naime jako sam rasprodan zadnjih dana...

ratko.jakopec@vz.tel.hr (Ratko Jakopec) wrote:
>Mene pak zanima, bilo iskustvo pozitivno ili negativno, sto mu stoji u
>temelju, nekakva realnost izvan nas, ili kemijsko zbivanje unutar
>naseg mozga. Sama cinjenica da je nekakvo duhovno zbivanje izazvalo
>pozitivne efekte nista ne govori o tome. Mozes ti pozitivna duhovna
>zbivanja nazvati misticno iskustvo, a negativna psihickim poremecajem
>i time si napravi distinkciju izmedju tih dviju pojava, ali nista nisi
>rekao o tome na cemu se temelje, sto im je zadnji uzrok. Kako mozemo
>znati da npr. ludilo nije zapravo nekontrolirano misticno iskustvo,
>ili pak misticni dozivljaj koji pozitivno utjece na nas, samo vjesto
>upravljanje fiziologijom mozga.

To su pitanja koja si svatko postavlja kad se pocne s tim baviti.
Jedan kriterij za utvrdjivanje kako stoje stvari je objektivnost -
recimo o nekom covjeku imas nekakav nadosjetilni dojam, i onda taj
dojam bude potvrdjen na neki nacin. Ili imas viziju necega sto ce se
desiti pa se to desi - uglavnom takve nekakve stvari. Meni recimo
rasprava u tom smjeru nije posebno zanimljiva zato sto sam ja odavno
zakljucio da moja vidjenja imaju neospornu osnovu u stvarnosti, a da
moja mozdana aktivnost predstavlja samo njihovu refleksiju i vezu s
fizickom realnoscu, tako da mi je, sto si vidio iz poruke, bilo
zanimljivije raspravljati o tome iz koje razine realnosti potjece
kakvo iskustvo, te potjece li neko iskustvo iz realnosti, ili
predstavlja jednostavno stanje pomucenosti ili kaoticnosti iskustva
(npr. shizofrenija i halucinacije) zbog nekakvog poremecaja ove ili
one vrste.

>Mozemo postaviti misaoni model za tumacenje svega toga tako da velimo
>da mistik odlazi u vise sfere, a ludjak u niske, ali kako znati da to
>nije samo misaoni model, nego da se odnosi na stvarnost.

Pa, ako ja odlazim u vise sfere, i svojom svijescu dotaknem svijest
druge osobe, koja onda opaza povisenje vlastite svijesti, tada sam
prilicno spreman zakljuciti kako se radi o opazanju realnog fenomena.
A buduci da je to nesto sto se meni i onima oko mene desava svaki dan,
uopce mi se ne da previse baviti pitanjem realnosti svega toga, to smo
apsolvirali, to podrazumijevam jednako kao sto podrazumijevam da ce
svijeta biti kad se probudim. Mozda to u svjetlu vise stvarnosti sve
skupa predstavlja radni model koji sa stvarnoscu nema previse
zajednicko, ali mi to ipak opazamo kao stvarnost, doduse ne svi
jednako opsezno.

--
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net

X-Ftn-To: Damir Orlic

orlic@eskola.hfd.hr (Damir Orlic) wrote:
>>Prije svega je nuzno odrediti sto je to misticno iskustvo, i po cemu
>>se ono subjektivno i objektivno razlikuje od nekog oblika psihickog
>>poremecaja.
>
>Nedvojbeno je kako je i misticno iskustvo psihicki 'poremecaj'. Doduse

Ovo je vec igra rijecima. Poremecaj uistinu znaci nekakvo odstupanje
od uobicajenog, ali se uglavnom koristi da bi se naznacila neka
negativna pojava, u medicini nece recimo poremecajem smatrati neku
pozitivnu pojavu, pa bih ja izbjegao takav nacin oznacavanja mistike.

--
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net

X-Ftn-To: Majorinc, Kazimir

kmajor@public.srce.hr (Majorinc, Kazimir) wrote:
>| Aha.. Skuzio. Zahvaljujem na uvodu. Sam mi samo odgovori na pitanje.
>|TKO ODREDJUJE kud "spada" koja patnja? Dakle po cijim kriterijima su neke
>|patnje nuzne i/ili suvisne?
>|Kuzis kaj te pitam?
>
>Mislim da se to (uz sve spoznajne probleme) u principu moze
>objektivno utvrditi, npr. za svakog je bolje da ide zubaru na
>vrijeme. Ograde su moguce. No, u praksi se ne slazemo oko toga,


Bojim se da nisi shvatio sto Felix pita. On pita ciji je uvid dovoljno
mocan da vidi sto je bilo dobro, a sto je bilo lose, u recimo
perspektivi vjecnosti? Nesto sto se nama u konacnoj perspektivi cini
zlim, moze se u beskonacnoj perspektivi ispostaviti nezamjenjivim i
dobrim.

Ima jedna kineska pricica o tome, prepricano:

Bilo jedno selo i u njemu covjek. U njegovo dvoriste dodje prekrasan
konj. Susjedi su rekli: "kakva sreca!". Covjek je odgovorio: "vrijeme
ce pokazati". Nakon par dana njegov sin je pokusao jahati konja, pao,
i slomio nogu. Susjedi su rekli: "kakva nesreca!"; on je samo
odgovorio: "vrijeme ce pokazati". Nakon par dana u selo dodju vojnici
i pokupe sve mladice osim njegovog sina (koji je imao slomljenu nogu),
koji su otisli u rat, i svi poginuli. Susjedi su rekli: "kakva
sreca!"; sto je on odgovorio, mislim da ne moram ponavljati..?

Kuzimo se? ;)

Ako se vodis svojom ogranicenom vizijom dobra i zla, i tezis najvisem
zadovoljstvu kako ga Ti opazas, sva je prilika da to nece imati
onoliko dobre rezultate kao sto bi imalo podvrgavanje visem redu koji
je mudriji od Tebe.

--
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net

X-Ftn-To: Sinisa Knezevic

"Sinisa Knezevic" wrote:
>Nasa priroda je bozanska i u skladu s njom treba djelovati,tek tada cemo
>biti ono sto jesmo.Bozji zakoni nisu kao drzavni,nitko ne osudjuje ako ih ne
>drzis osim sam sebe.Svaka akcija radja reakciju,pa tako ako je nekome ici
>gust kontra zakona neka ide ali ce stici reakcija.Tada ce shvatiti da je
>postojao i postoji kraci i laksi put.Lijepo je pisano:Ne sagrijesi bludno,ne
>kao zapovijed nego vise kao savjet.

Ti izgleda ne kuzis da je jednom homoseksualcu heteroseksualna veza
protuprirodni blud?

--
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net

"sleepwalker" wrote:

>Zlo je prava strana
>budi sotonist
>gdje nema pravila ni zastrasivanja

Ma gdje bi bilo, osim pusi kurac svima jacima od sebe jer ces inace
dobiti metak u celo.

--
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net

X-Ftn-To: Kresimir Simatovic

Kresimir Simatovic wrote:
>Da zbilja.
>Vjerojatno Mahabharatu nisu dirali jer je predugacka. Kad bi ju Praphupada isao
>objasnjavati stih po stih kako je radio s ovim ostalima ne bi mu bio dosta
>jedan zivot. Vjerojatno sad ceka u redu za novu inkarnaciju da i to napravi
>:)).

Ako ga nisu u medjuvremenu zatvorili negdje gdje ne moze raditi stetu.
:)

--
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net